2021 - Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji
      
2021 - Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji

Upravljanje IKT sistemom

Glavni nalazi ↩︎

  1. U pogledu upravljanja IKT sistemom zabeležena su značajna pozitivna kretanja od prve Funkcionalne analize pravosuđa u Srbiji iz 2014, i to naročito kada je reč o razmeni podataka, transparentnom izveštavanju i informacionoj bezbednosti. Ovom napretku doprineli su stopostotno povećanje budžeta za IKT u periodu između 2015. i 2020. godine, obuka za eksternu usklađenost sa ISO standardima i poboljšane procedure za bezbednost podataka i rezervne kopije. Usvojeno je nekoliko modernih veb alata, koji doprinose ukupnom boljem širenju pravosudnih informacija, kako interno tako i eksterno. Pristup informacijama o pravosuđu – kako o sistemu u celini tako i u vezi sa konkretnim predmetima – i kvalitet sudskog odlučivanja je poboljšan. Ova poboljšanja su povećala odgovornost, transparentnost i efikasnost pravosuđa.
  2. Uvođenje Servisne magistrane organa je interno omogućilo razmenu podataka između sistema u pravosuđu i sa srodnim subjektima izvan pravosuđa. Sada postoje zajednički registri za interne korisnike pravosudnih sistema. Pravosudni informacioni sistem (PIS) ubrzava postupanje u sudskim sporovima i izvršnim postupcima i time štedi vreme i novac građanima i pravosuđu, a omogućava i razmenu podataka sa Republičkim zavodom za statistiku, Ministarstvom unutrašnjih poslova, Ministarstvom državne uprave i lokalne samouprave, Narodnom bankom Srbije i drugim organima. Obezbeđena je jednoobraznost aplikacije AVP koja se koristi u sudovima, čime se osigurava da svi sudovi koriste istu verziju ovog softvera sa istim funkcijama i karakteristikama. Softver za poslovnu inteligenciju u punoj je primeni od 2019, uz postojanje predefinisanih izveštaja iz sudskih registara i posebnih izveštaja dopunjenih najrazličitijim grafičkim prikazima podataka- Prema nalazima CEPEJ-a, Srbija je sada u boljem položaju od većine zemalja kada je reč o uvođenju alata za merenje učinka, što predstavlja značajnu promenu u odnosu na 2013.
  3. Eksterno je portal za kalendare i odluke većine vrsta sudova, koji predstavlja značajan napredak u pristupu pravdi, poboljšao pravnu sigurnost i povećao transparentnost. Uvedena je regulatorna struktura koja omogućava elektronsko podnošenje u svim vrstama predmeta, pilotirana je platforma za e-podnošenje u tri suda i platforma e-aukcije za elektronsku prodaju imovine u izvršnom postupku. Centralni sistem za sudske takse omogućava korisnicima da vide sve uplate koje su izvršili i koje duguju korisnici suda, označavajući neplaćene sudske takse i automatsku raspodelu taksi. Osnovni i viši sudovi trenutno koriste ovaj sistem; privredni sudovi će biti dodati u bliskoj budućnosti. Postoji i elektronska oglasna tabla koja građanima omogućava brz i moderan uvid u sadržaj oglasnih tabli na jednom mestu.
  4. Pa ipak, čak i uz značajan napredak ostvaren u pojedinim oblastima, razvoj IKT u pravosuđu u celini i dalje je nejednak, a Srbija zaostaje sa drugim evropskim zemljama. Prema najnovijem izveštaju CEPEJ-a650 o korišćenju informacione tehnologije u sudovima Evrope (koji obuhvata i tužilaštva), koji se usredsređuje na tri ključna aspekta – upravljanje sektorom IKT, opremu i infrastrukturu i pravni okvir za razvoj IKT, Srbija je na skali od 3 do 9 (kao i u prethodnoj proceni) ostvarila ukupnu ocenu 4, a samo sistem za upravljanje IKT dobio je ocenu 2. U tom smislu, kvalitet IKT u pravosuđu u Srbiji bio je značajno niži od evropskog proseka, a od susednih zemalja samo je Albanija na nižem nivou razvoja (sa ocenom 3).
  5. Kada je reč o upravljanju, CEPEJ je ocenila da Srbiji i dalje nedostaje sistem za identifikovanje i optimizovanje inovacija na polju informacionih tehnologija. Srbija od 2013. eksperimentiše sa formiranjem Sektora za e-pravosuđe u Ministarstvu pravde, kao i Sektorskog saveta za IKT. Široka ovlašćenja Sektora za e-pravosuđe u pogledu planiranja napuštena su u korist planiranja IKT zasnovanog na pojedinačnim sistemima, a Sektorski savet nije održao nijedan sastanak već skoro četiri godine.
  6. IKT se ne koriste radi unapređenja efikasnosti. Informacione i komunikacione tehnologije su u Strategiji razvoja pravosuđa za period od 2020. do 2025. godine i izmenjenim Akcionim planom za Poglavlje 23 prepoznate kao jedna od ključnih razvojnih oblasti. Na primer, CEPEJ je naročito utvrdila da se IKT oprema u Srbiji i dalje relativno malo koristi u krivičnoj materiji, te da se broj nerešenih krivičnih predmeta još uvek uvećava. Prema zaključcima CEPEJ-a, Srbija je jedna od sedam država u kojima niska rasprostranjenost IKT opreme doprinosi „većim teškoćama u pogledu smanjenja broja predmeta u radu“.
  7. Srbija je u februaru 2022. godine usvojila Strategiju razvoja IKT-a u pravosuđu za period od 2022. do 2027. godine kako bi omogućila pripremu pravosuđa za nove izazove i povećala primenu IKT u pravosuđu. Prateći Akcioni plan uključuje procenjene troškove Strategije kako bi se obezbedilo njeno finansiranje i sprovođenje.
  8. Mada su finansijska sredstva za IKT značajno povećana na republičkom nivou, najveći deo njih odlazi na plate i usluge održavanja prepuštene subjektima izvan pravosuđa, što znači da novca nema dovoljno za neophodna ulaganja i unapređenje pravosudne infrastrukture. Iako pravosuđe navodi da poseduje dovoljan broj računara i drugih uređaja, veliki procenat njih stari su više od 10 godina i koriste zastarele operativne sisteme.
  9. Odluke o ulaganjima u IKT i dalje su vođene donatorima i dobavljačima. Pravosuđe prekomerno zavisi od donatora kada je reč o finansiranju IKT. Pravosuđu nedostaje i strategija za održivost IKT sistema. Ne predviđaju se troškovi tekućeg održavanja i podrške za IKT opremu koje obezbeđuju donatori. Potrebno je zameniti 8.000 računara, a 5.700 njih će se obezbediti kroz projekat finansiran iz sredstava IPA, ali za zamene nisu opredeljena sredstva. Neizbežno je da će i ta nova oprema u jednom trenutku zastariti.
  10. Ne postoje dosledna pravila i rutine za unos podataka, što čini prikupljene statističke informacije nepotpunim. Sistemu AVP naročito nedostaju automatizovane rutine kojima bi se osigurao kvalitet podataka; nedovoljan je broj obaveznih polja za unos podataka; validacija polja nije adekvatna; i statistički podaci se ne „zaključavaju“ nakon što se podnesu. Iz tih razloga informacije ili nedostaju ili se ne prikupljaju na jednoobrazan način. Ovo pitanje je detaljnije obrazloženo u nastavku.
  11. Institucionalne prepreke i nedostatak resursa otežavaju automatizovanu razmenu podataka između sudova i javnih tužilaštava, pripadnika pravnih profesija i građana. Odsustvo protokola za elektronsko potpisivanje, nespremnost Ministarstva pravde da podstakne elektronsku razmenu podataka, nedovoljni kapaciteti za skeniranje, štampanje i obradu audio i video materijala i još uvek prisutan nedostatak kapaciteta i nedostatak poverenja javnosti u elektronske komunikacije ometaju šire prihvatanje elektronske razmene i podele podataka, elektronskog podnošenja podnesaka i ročišta na daljinu.
  12. Informacije o predmetima i dalje su razdvojene od informacija o upravljanju resursima. Kada se predmeti evidentiraju u sistemu za vođenje predmeta, ne registruju se automatski i u računovodstvenom sistemu. Sudovi su dužni da podnose redovne izveštaje većem broju nadzornih tela (Savetu i Veću, VKS-u i Ministarstvu pravde), a ti izveštaji se međusobno preklapaju ali nikada ne pružaju uvid u čitavu sliku o učinku i ne razmenjuju se među institucijama koje nadziru rad sudova. Pored toga, sistemi za pripremu i izvršenje budžeta sudova nisu međusobno povezani.
  13. Iako su internet stranice danas široko rasprostranjene u pravosuđu, veliki broj njih i dalje nudi samo osnovne funkcije. Samo malobrojni ali značajni izuzeci omogućavaju proaktivno i automatizovano pružanje usluga.
  14. Zaključci Funkcionalne analize iz 2014. o strukturi zaposlenih na poslovima IKT i dalje stoje: procenat sudskog osoblja koje obavlja ove poslove znatno je niže od referentne vrednosti od 3,6 koju je utvrdila Grupa Gartner i značajno se razlikuje između sudova, čak i u istom stepenu (i kreće se od 0,8 do 3,5 odsto ukupnog broja zaposlenih).
  15. Obuka sudija i zaposlenih iz IKT je krajnje neadekvatna i pruža se najčešće samo kada se uvodi neki novi sistem (a najčešće je i finansira donator koji je obezbedio sredstva za taj sistem).

Rukovođenje i upravljanje IKT sistemom i njegovo finansiranje ↩︎

Uređenje ↩︎

  1. U pravosuđu je završeno nekoliko ključnih strateških analiza sektora IKT ali Vlada te strategije nije unela u svoja dokumenta. Pod pokroviteljstvom Ministarstva pravde, pravosuđe je 2013. sprovelo ocenu svojih IKT sistema, aktivnosti i struktura upravljanja, na osnovu čega su pripremljeni Izveštaj o strategiji IKT i njegov Prilog. Strategiju je izradio Multidonatorski fond za podršku sektoru pravde i u njoj se prepoznaje strateški značaj automatizacije za dugoročni uspeh pravosuđa, ocenjuju se mogući načini za usklađivanje strategije IKT i poslovna strategije pravosuđa i utvrđuju se konkretni koraci i sredstva potrebna za unapređenja na polju IKT. Međutim, Vlada nije usvojila ovaj nacrt strategije IKT. Delegacija EU je tokom poslednjeg tromesečja 2017. sprovela i detaljnu procenu infrastrukture za IKT. Ova procena sadrži detaljnu mapu budućih investicija neophodnih za ostvarenje predloženog plana u pogledu IKT podeljenu na faze, zajedno sa odgovarajućim procenama troškova. Pored toga, u aprilu 2016. usvojene su i Smernice za razvoj sistema IKT u pravosuđu. Bez obzira na to, ovi prioriteti za ulaganje nisu uneti u finansijski plan koji je predložilo Ministarstvo pravde.
  2. Pravosuđe u Srbiji i dalje ne prihvata IKT kao alat za transformaciju, uprkos tome što je IKT u brojnim strateškim dokumentima, uključujući i strategije opisane u prethodnom paragrafu, Strategiji razvoja pravosuđa i izmenjenom Akcionom planu za Poglavlje 23, kao jedna od ključnih oblasti u kojima je potreban razvoj radi ostvarenja nepristrasnosti, odgovornosti, stručnosti i efikasnosti. Međutim, iako su brojne druge aktivnosti opisane Strategijom razvoja pravosuđa i Akcionom planom uspešno realizovane, sprovođenje mera vezanih za razvoj IKT infrastrukture i dalje tapka u mestu.
  3. IKT sistemi još uvek nisu u stanju da zadovolje poslovne potrebe pravosuđa u celini, kako na nivou politika tako i na operativnom nivou, uprkos broju inicijativa koje za cilj imaju unapređenje rada informacionih sistema.
  4. U odsustvu čvrstih struktura za rukovođenje sistemom IKT, pravosuđe je suočeno sa teškoćama pri utvrđivanju razmera preporuka za unapređenje procesa IKT. Ozbiljno planiranje unapređenja ne može da počne sve dok se ne ojačaju strukture za rukovođenje i jasno ne definišu uloge svih aktera. Na odluke o ulaganju u IKT i dalje presudno utiču donatori i dobavljači.
  5. Pravosuđe u Srbiji je u jednom trenutku počelo da ostvaruje napredak u unapređenju rukovođenja sistemom IKT, ali su sve te inicijative prestale sa radom i još uvek je primetan nedostatak snažnog strateškog vođstva. U Ministarstvu pravde je 2014. godine formiran Odsek za e-pravosuđe, a osnovan je i Sektorski savet za informaciono-komunikacione tehnologije u pravosuđu. Međutim, Odsek za e-pravosuđe nije deo najnovije sistematizacije Ministarstva pravde i zamenjen je grupama zaposlenih koje se bave pojedinim oblastima prava a ne strateškim planiranjem IKT. Sektorski savet se poslednji put sastao 2017. godine. Ministarstvu pravde i dalje nedostaju zaposleni sa dovoljnim stepenom znanja o radu sudova i programiranju, što ograničava njegovu sposobnost da izradi sisteme za unapređenje efikasnosti i kvaliteta sudova. Umesto toga, nastojanja Ministarstva pravde na polju IKT i dalje su usredsređena na doprinos donatora i upravljanje ugovorima umesto na razvoj novih ili postojećih sistema. Posebno radno mesto direktora informacionih tehnologija (Chief Information Officer, CIO) u Ministarstvu značajno bi povećalo vidljivost pitanja IKT i njihov doprinos efikasnosti sektora pravosuđa u celini.
  6. Saradnja između Ministarstva pravde i Kancelarije za informacione tehnologije i elektronsku upravu ograničena je, a između ta dva organa postoji mali broj dodirnih tačaka. Kancelarija za informacione tehnologije i elektronsku upravu uspostavila je Državni data centar, jedan od najmodernijih u regionu, u kome je smeštena ključna informaciono-komunikaciona infrastruktura Republike Srbije. Data centar pruža podršku za primenu informaciono-komunikacionih tehnologija i postupke javnih nabavki u organima državne uprave i službama Vlade.

Finansiranje IKT ↩︎

  1. Deo budžeta Ministarstva pravde koji se odnosi na IKT povećan je od 2015. za preko 100 odsto, a značajna sredstva uložena su 2019. i 2020. godine u infrastrukturu.

Tabela 47: Deo budžeta Ministarstva pravde koji se odnosi na IKT

2015 2016 2017 2018 2019 2020
RSD 433.000.000 396.000.000 252.000.000 481.000.000 780.700.000 894.200.000
EUR (mil.) 3,59 3,22 2,08 4,1 6,64 7,61
Godišnja promena (u %) 9% 37% 91% 64% 14%

Izvor: Ministarstvo pravde, godišnji planovi javnih nabavki.

  1. Ne vrši se dugoročno planiranje budžeta za IKT niti postoji tekuće finansiranje za inicijative automatizacije. Kapitalni budžet se i dalje priprema na godišnjem nivou.
  2. U pravosuđu Srbije se ne vrše analize poslovnih slučajeva za predložene projekte, niti se analiziraju njihovi ukupni troškovi vlasništva. Primena pristupa ukupnih troškova vlasništva zahtevala bi veću koordinaciju između donosilaca odluka u Ministarstvu pravde, VSS-u i DVT-u i strateških konsultanata. Ovo je naročito značajno za ocenu postojećeg stanja i obezbeđivanje okvira za dalju održivost sistema za upravljanje predmetima u pravosuđu Srbije i rad na infrastrukturi IKT i informacionim sistemima u pravosuđu u celini.
  3. Na održavanje softvera, obezbeđenje internet veza i zanavljanje opreme odlazi značajan deo resursa za IKT u pravosuđu, a najveći deo ovih aktivnosti prepušten je privatnim dobavljačima izvan pravosuđa. Ukupni rashodi pravosuđa za IKT procenjeni su 2020. na iznos od 894,2 miliona dinara, od čega su 463 miliona utrošena na održavanje.
  4. Nisu predviđeni troškovi tekućeg održavanja i podrške za rad IKT opreme koju obezbeđuju donatori. Sudovi još uvek nemaju nikakvu strategiju za održivost svojih IKT sistema. Ministarstvo pravde je uložilo sredstva u obnavljanje infrastrukture IKT u privrednim sudovima i izradu novog sistema za upravljanje predmetima (SIPRIS), ali nema naznaka kako će sudovi primenjivati i održavati te sisteme u budućnosti.
  5. Značajne neizmirene obaveze iz prethodnih godina prema dobavljačima na ime razvoja sistema sada su rešene, tako da više nema značajnijih neizmirenih dugovanja.
  6. Godine 2017. izrađen je kompletan popis hardvera i softvera. To predstavlja značajan napredak u odnosu na 2014, kada nije postojao objedinjen popis hardverskih i softverskih resursa u pravosuđu koji bi se mogao koristiti kao osnova za planiranje budućih potreba za finansiranjem IKT. Međutim, od 2017. nije bilo novih popisa hardvera i softvera.
  7. Sudovi navode da imaju adekvatan broj kompjutera, i to skoro po jedan laptop ili desktop računar po predviđenom radnom mestu (videti Tabelu 48). Ovaj odnos se poboljšao u poređenju sa 2013, i to naročito za desktop i laptop računare u osnovnim i privrednim sudovima.

Tabela 48: Hardver dostupan u sudovima, prema vrsti suda, 2021.

Nivo suda Ukupan broj desktop računara

Promena od 2016.

(u %)

Broj desktop računara po radnom mestu Broj sudova Broj skenera Broj skenera u svakom sudu
Osnovni sudovi 5.969 -17% 0,92 66 308 4,67
Viši sudovi 1.830 +8% 0,95 25 127 5,0
Apelacioni sudovi 965 +30% 1,29 4 26 6,5
Privredni sudovi 1.501 +30,2% 1,68 16 86 3,5
Prekršajni sudovi 1.450 -7,5% 0,6 45 44 1,0
Broj 11.750 -5% 0,9 (+12,5%)

156

(+26%)

791

(+26%)

4,3 (nema promene)

Izvor: Ministarstvo pravde, brojke iz aktivnog direktorijuma.

  1. Međutim, upotreba starijih, sporijih računara ometa delotvorno korišćenje sistema i efikasno pružanje usluga. U brojnim sudovima, značajan broj računara (od 30 do 50 odsto desktopa navedenih na spisku u prethodnoj tabeli) star je preko 10 godina i na njima se koristi operativni sistem Windows XP, što predstavlja veliku prepreku za korišćenje savremenih softverskih alata i aplikacija. Zastareli su i mnogi štampači, lokalni serveri i skeneri. Neophodna i obimna obnova IKT infrastrukture (hardvera) u pravosuđu nije u toku usled ogromnih troškova koje bi to iziskivalo u odnosu na sektorski budžet u celini i sredstva koja su u njemu dostupna za te namene. Ministarstvo je u poslednjih nekoliko godina preduzelo korake da nabavi manje količine računara za najkritičnije oblasti (kao što su serveri, centralni domen u apelacionim sudovima u 2017), a isto su učinili i pojedini donatori, najčešće zajedno u okviru uvođenja novih sistema (kao što je SIPRIS).
  2. Prema procenama, potrebno je zameniti oko 8.000 računara. To samo po sebi predstavlja značajnu investiciju. Kada se tome dodaju svi ostali uređaji koje takođe treba zameniti (serveri, štampači, svičevi, uređaji za skladištenje podataka i slično), jasno je da su potrebna veoma velika ulaganja u hardver, i to verovatno reda veličine od između 15 i 20 miliona evra. U okviru aktivnosti „Nabavka IT opreme i softvera za unapređenje centralizovanog sistema za vođenje predmeta u sudovima“, koji sprovodi EuropeAid uz finansiranje iz sredstava IPA, predviđena je nabavka 5.700 računara za sudove opšte nadležnosti (osnovne, više, privredne i apelacione sudove).

Upravljanje radom ↩︎

  1. Ministarstvo pravde do sada nije angažovalo zaposlene za pružanje podrške za IKT u sudovima. Rad ovog sistema nije ujednačen i zavisi od dobavljača, donatora i internih resursa u samim sudovima. U ovom trenutku, sledeće usluge su u potpunosti ili delimično prepuštene dobavljačima iz privatnog sektora:

    1. razvoj i implementacija aplikativnih sistema;
    2. podrška u radu aplikativnih sistema;
    3. obezbeđenje širokopojasne mreže (WAN) i razvoj i održavanje WAN-a i lokalnih mreža (LAN);
    4. pružanje usluga elektronske pošte;
    5. hardver za krajnje korisnike; i
    6. antivirusni softver.
  2. Pravosuđe se u Srbiji oslanja na eksterne dobavljače za pružanje usluga IKT više nego što je to slučaj u većini zemalja. Grupa Gartner, vodeća svetska organizacija na polju procene planiranja tehnologija, navodi da države generalno izdvajaju u proseku nešto više od 40 odsto rashoda za IT na zaposlene a samo 22 odsto na angažovanje eksternih pružalaca usluga.
  3. Ugovori sa dobavljačima na polju IKT, koje najčešće izrađuju pojedinačni organi, često nisu sročeni u korist pravosuđa, što za posledicu ima razlike u stepenu njihove svrsishodnosti. Dobavljači su odgovorni za kritične poslove u pravosuđu, uključujući razvoj sistema. Zbog značajnog oslanjanja na dobavljače, detalji iz ugovora od presudnog su značaja. U pojedinim aktuelnim ugovor ima razvojne usluge na koje se oni odnose nisu opisane dosledno. Ti ugovori takođe ne obezbeđuju adekvatnu i pristupačnu tehničku podršku, sadrže odredbe o preventivnom i korektivnom održavanju niti jasno opisuju i definišu ko je vlasnik izvornog koda, kako se upravlja stavljanjem verzija softvera u proizvodnju i kako se vode logovi o problemima. Pojedini korisnici sistema navode da sa korisnicima nisu obavljene adekvatne konsultacije pre puštanja sistema u proizvodnju, ili da su povratne informacije pružene ali ne i uvažene. Slično tome, mada je u pojedinim ugovorima navedeno tačno radno vreme i način rada korisničke podrške, privredni sudovi nemaju pristup ovoj podršci a korisnici sistema SAPS navode da im je korisnička podrška dostupna u krajnje ograničenom obimu.
  4. Zavisnost pojedinačnih organa od različitih dobavljača može se smanjiti putem planiranog formiranja centralizovane službe za korisničku podršku. Međutim, nije zabeležen napredak u ostvarivanju planova za uspostavljanje ove službe i organizacije koja bi pružala podršku, kao i za raspisivanje centralizovane javne nabavke za održavanje softvera sa sistemom korisničke podrške na više nivoa i organizacijom za pružanje podrške.
  5. Ministarstvo pravde je razmatralo centralizovanje sistema za angažovanje spoljnih dobavljača usluga održavanja IKT opreme za više sudova ali ti planovi nisu sprovedeni u delo. Pojedinačni sudovi sami zaključuju ove ugovore. U prethodnom periodu su učinjeni napori da se unaprede ugovori za održavanje i podršku u radu IKT opreme u Prvom osnovnom sudu u Beogradu, koji je zaključio ugovor sa eksternim specijalizovanim dobavljačem štampača i skenera. Ova firma ima isključivu odgovornost za pravilan rad te opreme, uključujući servisiranje, obezbeđivanje delova i pružanje podrške, uz konkretne detalje o nivou kvaliteta pruženih usluga. Primena ovog mehanizma oslobodila je sudove odgovornosti za svakodnevne, rutinske poslove održavanja i zamene štampača, ali su uprkos tome troškovi smanjeni za nekih 30 odsto.
  6. Ministarstvo pravde mora značajno da poveća broj svojih zaposlenih i intenzivira rad na pravilnom korišćenju resursa IKT. U Izveštaju o strategiji IKT preporučuje se formiranje javno-privatnog partnerstva za razvoj i održavanje IKT sistema, ali se čini kao da pravosuđe nije spremno za to. Mnoge države, kako u Evropskoj uniji tako i šire, u sve većoj meri koriste javno-privatna partnerstva kao sredstva za obezbeđivanje inovativnih alata i finansiranja i pružanje usluga javne infrastrukture. Svrsishodna javno-privatna partnerstva zahtevaju značajne kapacitete države i njeno angažovanje na pripremi, osmišljavanju, uvođenju i praćenju rada sistema. Čak i ako se takva partnerstva formiraju, bila bi potrebna čvrsta struktura za upravljanje u pravosuđu kojom bi se obezbedilo da uštede usled postojanja javno-privatnog partnerstva ne naškode ostvarivanju ciljeva koji su u javnom interesu. U obzir se mora uzeti i vlasništvo nad intelektualnom svojinom. Na kraju, u doba pandemije i u okruženju kojim dominiraju smanjenja budžeta, uspostavljanje javno-privatnog partnerstva u pravosuđu povezano je sa značajnim teškoćama.

Delotvornost elektronske razmene podataka i kreiranja rezervnih kopija ↩︎

  1. U radu pravosuđa se za obradu predmeta, vođenje predmeta i upravljanje dokumentacijom koriste brojni međusobno nepovezani IKT sistemi, a automatizovana razmena podataka u ovom sektoru i dalje je ograničenog obima. Učinjeni su koraci u pravcu elektronske razmene dokumenata između sudova i javnih tužilaštava, sudova i eksternih institucija i pripadnika pravnih profesija, kao i putem Pravosudnog informacionog sistema (PIS-a) i više drugih platformi. Međutim, razmena dokumenata između prvostepenih i sudova više instance, između sudova i javnih tužilaštava i između sudova i organa izvan pravosuđa (kao što su MUP i zavodi za izvršenje krivičnih sankcija) i dalje se prvenstveno odvija ručno, što značajno umanjuje efikasnost i dovodi do kašnjenja i grešaka.

Slika 165: Pregled različitih informacionih sistema koji se koriste u pravosuđu Republike Srbije

A picture containing calendar Description automatically generated

  1. Bez obzira na to, među pozitivnim promenama su uvođenje sistema za objedinjeno prikupljanje i skladištenje podataka za sve pravosudne organe, koji je doveo do jednoobraznijeg prikupljanja podataka i jasnijih definicija podataka i transparentnijih veza između njih. Sa druge strane, Pravilnik o unosu podataka još uvek nije izrađen, informacije nedostaju i ne prikupljaju se jednoobrazno a pravila o unosu podataka nisu standardizovana. Otklanjanje svakog od ovih nedostataka dovelo bi do veće tačnosti i relevantnosti statističkih podataka. Sadašnja fragmentiranost podataka nužno dovodi do donošenja različitih metodologija za odlučivanje, što za posledicu ima nedosledne odluke. Sveobuhvatniji model bi na nivou čitavog pravosuđa obezbedio jednoobraznost prikupljenih podataka i jasne definicije podataka i transparentne veze između njih.
  2. Kroz uvođenje Servisne magistrale organa, Ministarstvo pravde za cilj ima unapređenje efikasnosti, pristupa i kvaliteta i primenu protokola za razmenu informacija. Ministarstvo pravde je izradilo standarde interoperabilnosti u pravosuđu i odabralo infrastrukturu kojom će se omogućiti integracija između različitih aplikacija. Brojne su prednosti ovog pristupa: korišćenje aplikacija po modelima plug-out ili plug-in, lakoća konverzije protokola i mogućnost formiranja mreže za objedinjavanje usluga da bi se omogućila skalabilnost. Sa druge strane, ključna uloga Servisne magistrale u integraciji svih sistema na mreži i povezivanju preko 6.000 korisnika čini je osetljivom kao jedinstvenom tačkom kvara, te Ministarstvo pravde mora da obezbedi pravilo održavanje kako bi se očuvala efikasnost i dostupnost podataka.
  3. U pravosuđu se u punom obimu koristi još jedan mehanizam za unapređenje razmene informacija kojim se zajednički registri čine dostupnijim postojećim korisnicima iz pravosuđa (videti deo o Pravosudnom informacionom sistemu, odnosno PIS-u, u Prilogu). Pravosudni informacioni sistem ubrzava postupanje u sudskim predmetima i izvršnim postupcima, što dovodi do uštede kako vremena tako i novca za građane i pravosuđe. Sudovi su se brzo prilagodili prednostima PIS-a u pogledu brzog i pouzdanog pristupa podacima i skraćenja delova sudskog postupka. Njegova primena će unaprediti efikasnost i omogućiti korisnicima pravosuđa da ispune sve zakonske obaveze u svom svakodnevnom radu (primera radi, proveru krivičnog dosijea lica kada MUP javnom tužiocu podnese krivičnu prijavu).
  4. Ručnu razmenu podataka između prvostepenih sudova opšte nadležnosti i apelacionih sudova prati određeni broj skeniranih sudskih podnesaka. Međutim, pošto se dokumenti iste vrste ne skeniraju uvek na isti način, apelacionim sudovima se dostavljaju i dokumenti u fizičkom obliku. Neki sudovi su u ovome uspešniji od drugih, pa se tako u Osnovom i Višem sudu u Novom Sadu skenira između 60 i 70 odsto dokumenata. Poslove skeniranja najčešće obavljaju pomoćno-tehničko osoblje, pomoćnici i pripravnici.
  5. Više činilaca otežava optimalnu upotrebu tehnologije za skeniranje. U ovom trenutku, samo privredni sudovi skeniraju sve primljene dokumente. U drugim sudovima indeksiranje skeniranih dokumenata značajno ometa neadekvatan kapacitet skenera. Nizak kvalitet skenera takođe ograničava broj strana koje se mogu skenirati odjednom. Prema domaćim propisima, elektronska evidencija koja se daje na uvid građanima mora biti anonimizirana tako što će se ukloniti imena, adrese i drugi podaci o ličnosti, a za to je potrebno značajno angažovanje resursa zaposlenih.

Elektronska razmena informacija između sudova i javnih tužilaštava i između javnih tužilaštava ↩︎

  1. Sistemi koji se koriste u sudovima i javnim tužilaštvima nisu međusobno interoperabilni. Najveći deo informacija se šalje poštom ili ih tužioci lično dostavljaju sudovima. Ovakvo postupanje izaziva kašnjenja u obradi predmeta i zahteva od zaposlenih u sudovima značajan obim dvostrukog unosa podataka. Interoperabilnost omogućavaju funkcije Servisne magistrale organa.
  2. Samo 15 javnih tužilaštava trenutno koriste aplikaciju SAPO, dok druga nastavljaju da rade ručno. Informacije se trenutno razmenjuju u pismenom obliku, što izaziva kašnjenje. Nakon uvođenja SAPO-a u punom obimu, sva javna tužilaštva radiće na istom sistemu i razmena podataka bi trebalo da bude moguća. To bi sa svoje strane trebalo značajno da unapredi efikasnost saradnje između javnih tužilaštava.

Elektronska razmena podataka sa drugim organima ↩︎

  1. U ovom trenutku se za elektronsku razmenu podataka najčešće koristi elektronska pošta (sa enkripcijom), ali bi povećanje obima neposrednog pristupa različitim registrima, odnosno podacima koje vode organi javne vlasti i druge organizacije (banke, APR i slično) u narednim godinama značajno moglo da umanji razmenu podataka u fizičkom obliku i poveća efikasnost i tačnost podataka. Značajnija upotreba Servisne magistrale organa doprineće neposrednom povezivanju različitih sistema koje pravosuđe trenutno koristi.
  2. Prekršajni sudovi mogu jednostavno da razmenjuju informacije iz svog registra neplaćenih novčanih kazni i drugih novčanih iznosa sa organima unutrašnjih poslova i lokalnim samoupravama.651 Registar je smešten u data centru Ministarstva pravde na koji su povezani svi prekršajni sudovi i u koji mogu da šalju podatke. Protokoli za razmenu podataka između prekršajnih sudova i saobraćajne policije, Agencije za privredne registre, Sektora za javna plaćanja i finansijsku statistiku Uprave za trezor i Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja naročito su bitni za efikasnost i svrsishodnost prekršajnog postupka.
  3. Pravosudni informacioni sistem (PIS), o kome je već bilo reči, omogućava zaposlenima u pravosudnim organima da pristupe registrima izvan pravosuđa, poput onih koje vode Republički zavod za statistiku, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave i drugi organi i organizacije. Spisak ovih registara se neprekidno širi. Aktivnih korisnika PIS-a ima preko 6.000, a Ministarstvo pravde je do kraja marta 2021. zabeležilo preko 8.000.000 elektronskih upita od drugih državnih organa koji koriste ovaj sistem.

Graphical user interface, application Description automatically generated

Tabela 49: Elektronski upiti iz Pravosudnog informacionog sistema

Registar Broj upita
Agencija za privredne registre 58.071
CROSO 1.528.549
Prekršajna evidencija 28.215
Registar lica lišenih slobode 82.602
Matična knjiga rođenih 1.883.316
MUP – prebivalište 1.939.340
Agencija za privredne registre – lica 26.055
Republički geodetski zavod 1.973.579
Registar lica – učesnika u postupku 0
Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje 88.912
Oportunitet 48.011
Registar fizičkih lica 16.498
Narodna banka Srbije 218.591
Kaznena evidencija 107.066
Registar pravnih lica 788
Poreska uprava 2.436
  1. Komunikacija između sudova i finansijskih institucija automatizovana je primenom PIS-a. Godine 2018. uspostavljen je protokol između Narodne banke Srbije i Ministarstva pravde kojim je definisana razmena podataka a uvedeni su i sistemi za to.
  2. Elektronska komunikacija između javnih tužilaštava i MUP-a takođe je retkost. Obe ove grupe prikupljaju i vode podatke na različite načine i ne postoje elektronske veze između njihovih evidencija. Primera radi, informacije iz kaznene evidencije koju vodi MUP dostupne su tužiocima samo na pismeni zahtev, što otežava rad tužilaštva. Akteri navode da takvo postupanje izaziva kašnjenje u fazi istrage, kako tokom prvih saslušanja tako i kada se razmatra odlaganje krivičnog gonjenja. Isto važi i za Upravu za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) i kancelarije poverenika za alternativne sankcije.
  3. U okviru projekta E-CODEX koji sprovodi EU izrađeni su zajednički tehnički standardi za unapređenje interoperabilnosti između pravosudnih organa u EU i prekograničnog pristupa informacijama za građane i privredu širom Evrope. Pravosuđe Srbije mora da dokumentuje svoje tehničke standarde i uporedi ih sa onima koje priprema EU kako bi novi standardi Srbije bili usklađeni sa zahtevima projekta E-CODEX.

Elektronska razmena podataka između sudova i pravnih i srodnih profesija ↩︎

  1. Tokovi dokumenata između sudova i javnih tužilaštava sa jedne i pravnih profesija sa druge strane jesu automatizovani, ali odsustvo organizovane kampanje Ministarstva pravde za povećanje stepena primene tih automatizovanih mehanizama i prepreke vezane za elektronske potpise ometaju njihovo značajnije usvajanje i upotrebu. Elektronsko podnošenje podnesaka sudu ili javnom tužilaštvu omogućava značajno smanjenje poslova sudskog osoblja na unosu podataka, pojednostavljuje advokatima pristup sudskim dokumentima, omogućava elektronsko podnošenje dokumenata 24 časa dnevno, 7 dana u nedelji, a pored toga smanjuje troškove poštanskih usluga koje snose advokati i troškove štampanja u sudovima. Aplikacija „e-Sud“ Upravnog suda (dostupno na adresi https://esud.sud.rs/home/#/login) bi trebalo da pojednostavi kreiranje, administraciju i praćenje toka predmeta krajnjim korisnicima. E-Sud je veb aplikacija putem koje organizacije ili pojedinci koji imaju važeći elektronski potpis koji se može očitati mogu neposredno da podnesu podneske sudu a zatim i da prate tok predmeta. Prema dosadašnjim iskustvima zabeležen je samo mali broj aktivnih korisnika i elektronskih podnesaka od građana: 122 korisnika elektronskim putem su razmenjivala dokumenta sa Upravnim sudom, a u najvećem broju slučajeva reč je bila o inicijalnim aktima. Međutim, troškovi suda su značajno smanjeni a pristup pravdi unapređen. Potrebno je da Ministarstvo pravde sprovede kampanju za unapređenje svesti građana kako bi se povećao obim upotrebe ovog sistema. Pored toga, krajem 2017. uspostavljen je i aktivni direktorijum za osnovne, više i privredne sudove sa preko 12.000 potencijalnih korisnika.
  2. Elektronsko podnošenje prijava i podnesaka je u fazi pilotiranja u tri suda, a uspostavljen je i regulatorni okvir kojim se omogućava elektronsko podnošenje u svim vrstama predmeta. USAID je izradio protokol, korisničko uputstvo i dijagrame procesa rada, kreirao mehanizme zaštite potpisa koji prevazilaze one propisane zakonom i nabavio određenu količinu opreme koja je sudovima potrebna za elektronski prijem podnesaka. Odabrani sudovi i nekoliko advokata saglasili su se da podnose i primaju dokumenta elektronskim putem uz korišćenje posebne adrese elektronske pošte u sudu i elektronskih sertifikata koje izdaje Pošta.
  3. Među mogućim preprekama za proširenje obima korišćenja elektronskog podnošenja prijava i podnesaka su nedostatak:

    1. kvalifikovanih elektronskih potpisa i vremenskih žigova na elektronskim dokumentima;
    2. spremnosti sudova da prihvate ovaj vid prijema, iako će advokati nastaviti da podnose odštampane verzije dokumenata u formatu PDF;
    3. adekvatnih kapaciteta za štampanje u sudovima, što ograničava veličinu podnesaka koji se mogu poslati elektronskim putem;
    4. računarske pismenosti među advokatima. Međutim, poznavanje sistema i spremnost za njegovu primenu verovatno će porasti kada postane jasno koje su njegove prednosti i kako se bude povećavao stepen korišćenja interneta;
    5. delotvorne promotivne kampanje Ministarstva pravde;
    6. poverenja i postojanje bojazni o bezbednosti informacija koje se podnose putem interneta;
    7. infrastrukture i veština na strani korisnika (primera radi u pogledu računara i pristupa internetu); i
    8. sveobuhvatnog pravnog okvira (naročito za nerezidente).
  4. Pojedini podnosioci takođe su skloniji tome da stupaju u neposredne kontakte sa zaposlenima u sudovima.

Tonsko i optičko snimanje ↩︎

  1. Tonsko i optičko snimanje potencijalno može da uštedi značajno vreme sudijama, javnim tužiocima i drugom osoblju, što bi omogućilo održavanje većeg broja ročišta dnevno i smanjenje broja starih predmeta. Pored toga, sistemi za tonsko i optičko snimanje pomažu sudijama i javnim tužiocima i da se prisete činjenica u postupku na narednom ročištu i povećavaju transparentnost, efikasnosti i kvalitet rada sudova, a istovremeno i obezbeđuju potpuniju i tačniju evidenciju postupanja u predmetu koju može da koristi apelacioni sud. Korišćenje tehnologije za tonsko i optičko snimanje dopušteno je novim ZKP-om. Međutim, koristi od ovog snimanja treba staviti u odnos sa njegovim troškovima i neophodnim promenama procesa rada.
  2. Korišćenje sistema za prenos zvuka i slike omogućilo bi i pružanje uzajamne pravne pomoći sa drugim zemljama Evrope. CCJE takođe preporučuje zemljama članicama EU da razviju kapacitete za prenos zvuka i slike da bi se omogućilo održavanje bezbednih ročišta i saslušanje svedoka ili veštaka na daljinu.
  3. Oprema za prenos zvuka i slike bila bi naročito korisna u krivičnim postupcima. U slučajevima u kojima postoji rizik od bekstva optuženog, troškovi i bezbednosni rizici dovođenja iz pritvora već su visoki, tako da ima smisla ulagati u dodatnu opremu za tonsko i optičko snimanje. U posebno osetljivim situacijama, naročito onima u kojima se kao učesnici u postupku javljaju deca ili pripadnici ugroženih grupa, bezbednosni rizici se takođe mogu umanjiti korišćenjem opreme za prenos zvuka i slike. Selektivna nabavka opreme za tonsko i optičko snimanje za velike sudove i velike ustanove za izvršenje krivičnih sankcija, kao što su Sremska Mitrovica i Zabela, moglo bi stoga biti isplativo a istovremeno i pomoći da se unaprede kvalitet i pristup. U ovom trenutku, samo dva suda u Beogradu poseduju opremu neophodnu za prenos zvuka i slike,652 što značajno povećava troškove ročišta uz prenos zvuka i slike, primera radi uz učešće inostranih organa. Prevoz optuženih za krivična dela iz različitih pritvorskih jedinica na ročišta u Beograd takođe predstavlja značajan rizik za građane.
  4. Troškovi sistema srednje veličine kreću se od 10.000 do 20.000 evra po sudnici, ali bi mogli značajno da se smanje ako bi se više sistema nabavilo istovremeno. Ti troškovi predstavljaju početno ulaganje u opremu za snimanje odnosno prenos slike i zvuka i proizvođački operativni softver. U međuvremenu, preporučuje se nabavka u najmanju ruku jednostavnih sistema za tonsko snimanje i njihovo korišćenje u svim sudovima, uz postepenu nabavku hardvera i organizaciju obuke, tako da sva ročišta budu dostupna svim zainteresovanim stranama na pouzdanim nosačima zvuka, čime će se zameniti sudski zapisničari čije beleške su poznate po svojoj nepouzdanosti. Aplikacija Skype for Business nedavno je isprobana kao sistem za prenos zvuka i slike u sudu i javnom tužilaštvu u Sremskoj Mitrovici. Reč je o jednostavnom i jeftinom softveru koji dokazuje da su IKT rešenja dostupna i po povoljnim cenama.

Bezbednost i oporavak od katastrofa ↩︎

  1. Cilj Akta o bezbednosti informacionog i komunikacionog sistema iz 2019. godine jeste obezbeđivanje odgovarajućeg nivoa bezbednosti sistema. Njime se definišu ovlašćenja i odgovornosti na polju bezbednosti i predviđa da je za resurse informacionog i komunikacionog sistema zaduženo Ministarstvo pravde.
  2. Unapređene su procedure za kreiranje rezervnih kopija podataka. Ministarstvo pravde je nedavno izdalo instrukcije za standardizovane procedure za kreiranje lokalnih rezervnih kopija podataka iz AVP-a u svakom pravosudnom organu uz upotrebu distribuiranih sistema AVP. Drugi sistemi za vođenje podataka se instaliraju na centralnom nivou, odakle se i upravlja njima, a smešteni su u data centrima Ministarstva pravde gde se rezervne kopije kreiraju redovno u skladu sa standardnom procedurom.
  3. Ostvaren je značajan napredak u pogledu kreiranja rezervnih kopija podataka na udaljenim lokacijama. Centralna lokacija za oporavak od katastrofa uspostavljena je 2017. godine u Nišu, na oko 200 kilometara od Beograda. Redovne rezervne kopije podataka iz sistema kreiraju se svakih sedam dana. AVP, najkorišćeniji sistem za vođenje predmeta, i dalje se kao aplikacija instalira na lokalnim računarima, što otežava izradu rezervnih kopija podataka, ali se preduzimaju koraci da se poveća primena sistema za kreiranje rezervnih kopija i oporavak od katastrofa.
  4. Pravosuđu i dalje nedostaje planiranje za kontinuitet poslovanja, odnosno sveobuhvatan sistem za sprečavanje nastanka potencijalnih rizika i oporavak od njih. Takva vrsta plana omogućava zaštitu zaposlenih i resursa i njihovu sposobnost da brzo reaguju u slučaju katastrofe.
  5. Bezbednost fizičkih spisa i dalje je razlog za zabrinutost. U pojedinim sudovima, spisi predmeta čuvaju se na nebezbednim mestima. U malom broju slučajeva, spisi se u gomilama drže duž hodnika i drugih javnih prostora sudova i javnih tužilaštava.

Delotvornost primarnih sistema za vođenje predmeta ↩︎

Funkcije vođenja predmeta ↩︎

  1. Brojni sistemi za vođenje predmeta u pravosuđu izuzetno su funkcionalni i omogućavaju kontrolu kvaliteta podataka i primenu strogih bezbednosnih mera. Međutim, AVP, sistem koji koristi većina sudova, ne poseduje određene ključne karakteristike savremenih sistema, koristi neefikasnu distribuiranu arhitekturu, ne poseduje odgovarajuće mehanizme za kontrolu unosa i kvaliteta podataka i ne upotrebljava se u obimu koji bi omogućio najviši stepen delotvornosti. Od svog uvođenja, 2010. godine, AVP je unapredio efikasnost sudova tako što je smanjio opterećenje poslom i ručno vođenje evidencija. Sistem AVP koji se koristi u osnovnim i višim sudovima:
  1. omogućava unos svih osnovnih informacija za obradu predmeta (primera radi datume podnošenja, strane u postupku, sudije kojima je predmet dodeljen, istoriju radnji i sudske takse), što pojednostavljuje rad;
  2. prati sve funkcije osnovnog suda, od inicijalnog akta do arhiviranja predmeta;
  3. odražava stvarne poslovne procese sudova (ne zahteva značajan obim zaobilaznih rešenja u svakodnevnom radu);
  4. koristi padajuće menije/rutine za validaciju gde god da je to moguće, čime se povećava tačnost podataka;
  5. omogućava pojedincima na najnižem odgovarajućem nivou da unose podatke (primera radi, umesto da se za to angažuju sudije);
  6. može da se koristi za izradu obaveštenja, obrazaca i standardizovanih naloga; i
  7. povezan je sa centralnom aplikacijom za sudske takse. Ova veza će se u narednom periodu proširiti tako da obuhvati i aplikaciju privrednih sudova.
  1. AVP-u nedostaje više ključnih karakteristika koje bi povećale njegovu efikasnost kako za sudove tako i za korisnike i unapredile upravljanje predmetima u pojedinačnim sudovima. Među značajnijim funkcijama koje nedostaju su:

a. upozorenja korisnika na rokove za podnošenje podnesaka, utvrđivanje narednih koraka i obaveštenja o isteklim rokovima;

b. izrada rasporeda ročišta: rasporedi ročišta se trenutno izrađuju ručno nakon što sud poštom pošalje advokatu obaveštenje o predloženim termina, a advokat pošalje povratnu informaciju sa primedbama i svojim predlogom termina. To za posledicu ima značajna kašnjenja i nepotrebno povećava obim posla zaposlenih u sudovima;

c. praćenje vremena proteklog između događaja i aktivnosti: iako za to postoje podaci u sistemu, izveštaj o vremenu proteklom između događaja i aktivnosti nije među standardizovanim izveštajima u sistemu;

  1. praćenje razloga za odlaganje ročišta i druga kašnjenja u sistemu;
  2. centralni registar advokata koji zastupaju strane pred sudom u cilju analize načina raspodele predmeta među advokatima.
  1. Funkcije AVP-a se ne koriste u potpunoj meri prvenstveno zbog odsustva obuke o sistemu AVP od njegovog uvođenja 2010. godine. Zapisničari nisu obučeni za korišćenje standardizovanih obrazaca, te se umesto njih izrađuje veliki broj različitih obrazaca, kako uz korišćenje šablona u programu Microsoft Word tako i na pisaćim mašinama. Pored toga, ispitanici navode da se standardizovani obrasci ne koriste zbog značajnih razlika u postupanju između sudija.
  2. Sistem AVP još uvek nije doveo do promene svakodnevnog načina rada u mnogim sudovima, kako kada je reč o smanjenju upotrebe fizičkih dokumenata tako i u pogledu upotrebe njihovih elektronskih verzija. Sistemu AVP nedostaju pouzdane funkcije upravljanja dokumentima, i to naročito tokovima elektronskih dokumenata za predmete u radu, što nije dostupno ni u sudovima opšte nadležnosti niti u privrednim sudovima. Svi dokumenti se zainteresovanim licima dostavljaju u fizičkom obliku, umesto elektronskog uvida u dokumenta i njihovog slanja narednom licu. Ovde je reč više o operativnom pitanju nego o nedostatku IKT, pošto sudije i drugi korisnici oklevaju da ostvaruju uvid u dokumenta u elektronskom obliku. Međutim, čak i kada se ova prepreka prevaziđe, u sistem bi morala da bude ugrađena funkcija automatske obrade toka procesa.
  3. Ministarstvo pravde je zaključno sa 2017. postiglo jednoobraznost svih sistema AVP instaliranih u sudovima, čime je osigurano da svi sudovi koriste istu verziju softvera sa istim specifikacijama i radnim karakteristikama. Svako ažuriranje AVP-a vrši se u koordinaciji svih sudskih korisnika putem Sektorskog potkomiteta za AVP, a nove verzije se instaliraju u svim sudovima. Ovo predstavlja značajan napredak u odnosu na 2014, kada su novi sistemi za vođenje predmeta bili uvođeni u pojedinačne sudove na krajnje stihijski način.
  4. Upravljanje podacima stoga postaje manje fragmentirano, što smanjuje potrebu za unošenjem istih podataka više puta ili njihovim ručnim kopiranjem. Nedavno uvedeni alati Oracle za poslovnu inteligenciju omogućavaju prikupljanje podataka iz svih sudova u cilju izrade standardizovanih ili posebno prilagođenih izveštaja. AVP omogućava generisanje lokalnih izveštaja uz korišćenje podataka dostupnih u svakom sudu. Do sada je uvedeno preko 200 konkretnih izveštaja, prvenstveno u skladu sa Sudskim poslovnikom. Međutim, kvalitet tih izveštaja je upitan i njihova tačnost se često osporava, budući da oni u velikoj meri zavise od kvaliteta podataka unetih u sistem.
  5. Integritet podataka u AVP-u je na izrazito niskom nivou. U tom smislu, problemi se odnose na nedosledno postupanje pri unosu podataka i činjenicu da ovaj sistem ne odražava temeljne promene zakona. Nakon velikog broja ažuriranja, tehničkih unapređenja i razvojnih intervencija koja je pretrpeo AVP, još uvek ne postoji adekvatan broj obaveznih polja za unos podataka, validacija tih polja nije adekvatna, a organizuje se i malo ili čak nimalo obuke za pravilno unošenje podataka. Pored toga, ne vrše se ni periodične kontrole, što neposredno utiče na kvalitet i doslednost podataka unetih u sistem AVP. Ovaj sistem takođe ne poseduje mogućnosti za neposrednu komunikaciju i razmenu podataka sa bilo kojim drugim informacionim sistemom u pravosuđu Srbije, i to zbog svoje distribuirane arhitekture i zastarele tehnologije korišćene za njegovu primenu. Ti nedostaci nisu otklonjeni uvođenjem Servisne magistrale organa.
  6. AVP takođe koristi i interno upravlja evidencijama koje su po zakonu u nadležnosti drugih institucija u zemlji.653 Kako bi se smanjio rizik od nastanka ljudske greške i unapredio integritet podataka, AVP bi trebalo neposredno povezati sa drugim institucijama koje vode osnovne registre da bi se dobili tačniji podaci. To trenutno nije tehnički izvodljivo uzevši u obzir arhitekturu AVP-a.
  7. Distribuirana arhitektura koju AVP koristi krajnje je zastarela. Mogućnosti za povezivanje AVP-a sa drugim sistemima minimalne su. AVP takođe može da bude pokrenut samo na određenim verzijama pretraživača Internet Explorer (IE) i ne podržava u potpunosti nove pretraživače. To predstavlja značajno ograničenje i bezbednosni problem, budući da je „Majkrosoft“ 2015. godine obustavio podršku za Internet Explorer.
  8. Zbog distribuirane arhitekture AVP-a potreban je i veliki broj lokalnih servera i adekvatno obučeni zaposleni u svakom sudu za njihovo održavanje i upravljanje njima.
  9. Zamena velikog broja malih servera jednim većim serverom (proces koji se takođe naziva i „virtuelizacija“) dovela bi do značajnog povećanja efikasnosti i fleksibilnosti. Manji broj većih servera doneo bi veću fleksibilnost u pogledu restrukturiranja poslovanja sudova, smanjio potrebu za osobljem na poslovima IT u svakom sudu, snizio troškove rada i održavanja i smanjio potrošnju energije za do 90 odsto. Ova promena broja i veličine servera omogućila bi i integraciju različitih baza podataka kroz midlver, jer bi podaci u tom slučaju bili preuzimani sa manjeg broja lokacija. Hardverski troškovi ovog rešenja nisu visoki i procenjuju se na između 20.000 i 100.000 evra, a za njegovo uvođenje bilo bi potrebno od 50 do 250 radnih dana. Međutim, sve dok aplikacije ne budu centralizovane, konsolidovanje servera zahtevaće međusobno uvezivanje većeg broja različitih aplikacija.
  10. AVP-u nedostaju neophodne mere zaštite podataka o ličnosti i poštovanje odgovarajućih standarda ISO. Lični podaci u bazi podataka nisu zaštićeni enkripcijom i do njih lako može doći svako ko ima pristup aplikaciji. AVP kreira log o istoriji korisnika i vremenu pristupa podacima, ali bez informacija o tome koje odgovorno lice je zaduženo za logove o podacima i pristup. Potrebno je preduzeti mere da se neovlašćenim licima spreči pristup podacima o ličnosti i njihovo kopiranje, otkrivanje, menjanje ili brisanje. Potrebno je da sistem bude izmenjen i kako bi se evidentiralo koji su podaci o ličnosti obrađeni ili otkriveni, kao i kada i kome.
  11. Novi sistem za vođenje predmeta u privrednim sudovima, SIPRIS, naslanja se na AVP i omogućava veću fleksibilnost, veći kapacitet za izradu statističkih podataka i veze sa drugim internim i eksternim sistemima (sistemom PIS, Bazom podataka sudske prakse, Poštom Srbije i drugima). Među novim funkcijama u odnosu na AVP, koji privredni sudovi koriste od 2008, su korišćenje bar kodova za registrovanje podnesaka u sudskim postupcima, što ubrzava skeniranje i evidentiranje podnesaka u upisnike sudova. Odluke prvostepenih sudova se automatski povezuju sa odlukama apelacionih.
  12. SIPRES, jedinstven, automatizovan, centralizovan informacioni sistem razvijen i implementiran za prekršajne sudove i Prekršajni apelacioni sud, omogućio je, između ostalog, kreiranje javno dostupne internet stranice sa registrom neplaćenih novčanih kazni koje su izrekli ovi sudovi. Unos podataka je kvalitetniji nego kada je reč o AVP-u jer je bolje uređen: u SIPRES se tako unosi 95 odsto podataka u svakom predmetu, u poređenju sa između 70 i 80 odsto koliko se unosi u Softversku aplikaciju za javno tužilaštvo (SAPO) i AVP. Implementacija elektronske razmene podataka između SIPRES-a i drugih sistema dobar je primer načina na koji se osnovni registri na nacionalnom nivou mogu koristiti za sprečavanje dupliranja podataka i unapređenje njihovog kvaliteta. Međutim, funkcije ovog sistema su i dalje nepotpune, a nedostaje mu i automatsko izveštavanje o statusu predmeta i statističkim podacima.
  13. Sistem SAPO je uveden u 15 od 90 javnih tužilaštava putem pilot projekta Delegacije Evropske unije, a uvođenje u ostala javna tužilaštva planira se za sredinu 2021. godine. SAPO je zamišljen kao modularan sistem zasnovan na poslovnom sistemu za upravljanje sadržajem (Enterprise Content Management) i pruža potpunu podršku za digitalizaciju dokumenata u javnim tužilaštvima. Postojeća platforma obezbeđuje kompatibilnost i funkcionalnu integraciju sa sistemom SAPS, ali i sa drugim sistemima u pravosuđu.
  14. Centralizovana arhiva svih predmeta i dokumenata u svim javnim tužilaštvima kreira se u okviru SAPO-a i digitalizuje zajedno sa svim eksternim dokumentima i aktima. Te funkcije obezbeđuju efikasnije izveštavanje i veću transparentnost.
  15. Međutim, kao i kada je reč o odnosu sudova opšte nadležnosti i AVP-a, javna tužilaštva ne koriste sve mogućnosti SAPO-a u potpunosti. Preporučeno je da se sistem dodatno unapredi, po ceni od približno 3,9 miliona evra tokom petogodišnjeg perioda od planiranja projekta pa sve do programa IPA za 2017. Prema tim preporukama, postojeći pristup procesu rada integrisan u neizmenjive obrasce trebalo bi da bude zamenjen softverom (tzv. engine) za upravljanje procesom rada. Potrebni su i posebni moduli u okviru SAPO-a za nova odeljenja za borbu protiv korupcije u javnim tužilaštvima.
  16. SAPO sadrži funkcionalne nedostatke koji utiču na kvalitet podataka i statističko izveštavanje:
  • Nije moguće navesti više od jednog osnovnog krivičnog dela po licu.
  • Nedostaje navođenje veze između podataka o pranju novca i povezanih krivičnih dela.
  • Procedura za integraciju predmeta u e-evidenciju nije adekvatna.
  • Procedura za evidentiranje prekvalifikacije krivičnog dela nije adekvatna.
  • Evidentiranje krivičnih podataka za prenete predmete nije adekvatno.
  • Nedostatak označavanja konkretne radnje krivičnog dela i njegovog povezivanja sa saučesnicima.
  1. U ovom trenutku ne postoji pravilnik (uputstvo) o unosu podataka kojim bi se uredile informacije i koraci potrebni za unos podataka u SAPO. To za posledicu ima neujednačene i nekompatibilne podatke koji se vode u pisarnicama javnih tužilaštava.
  2. SAPO je na veoma visokom nivou u pogledu zaštite i bezbednosti podataka. Pored toga, lični podaci su u ovoj bazi zaštićeni enkripcijom tako da čak i korisnici koji imaju neposredan pristup bazi podataka ne mogu da ih vide. Ove funkcije garantuju da samo odgovarajući korisnici imaju pristup pojedinim podacima, i to na nivou pojedinačnog korisnika, grupe ili radnog mesta.

Zadovoljstvo korisnika sistemima za vođenje predmeta ↩︎

  1. Korisnici navode da su, uopšteno govoreći, zadovoljni brzinom, jednostavnošću korišćenja i brzinom odziva ovih sistema. Čini se da kašnjenja izaziva hardver (primera radi spori serveri) a ne problemi sa aplikacijom, i ona najčešće ne dovode do poremećaja u radu. Manje iskusni korisnici ukazuju na potrebu za dodatnom obukom.
  2. Od poslednjeg ciklusa Funkcionalne analize došlo je do poboljšanja u radu sistema korisničke podrške za pojedinačne aplikacije. Ministarstvo razmatra uspostavljanje centralizovane korisničke podrške koja bi pružala pomoć sa svim problemima i pitanjima vezanim za IKT. Korisnička podrška za sistem za vođenje predmeta i povezani softver, u kojoj rade specijalisti za IT i jedan pravnik, pruža telefonsku podršku tokom radnog vremena suda. Pored toga, sudovima je 24 časa dnevno, 7 dana u nedelji na raspolaganju i elektronski sistem za prijavljivanje grešaka i zahteva (sistem za tiketing). Svi zahtevi se podnose kroz sistem za tiketing na internet stranici koju je dobavljač otvorio za tu namenu. Tiket se sastoji od kopije sadržaja ekrana i detaljnog obrazloženja kako se problem može reprodukovati. Kao i kod svih ljudskih resursa vezanih za IKT u svim drugim delovima pravosuđa, prepreku uspešnijem radu ovde predstavlja odsustvo finansiranja i odgovarajućih radnih mesta na poslovima IKT.

Svrsishodnost sistema za potrebe upravljanja ↩︎

  1. Sudovi, javna tužilaštva, VSS i DVT unapredili su postupak prikupljanja korisnih, tačnih i pravovremenih statističkih podataka koji se izrađuju u sistemu za vođenje predmeta, što je pravosuđu omogućilo da uspešnije upravlja predmetima. U prethodnom periodu su ostvarena značajna unapređenja, naročito kada je reč o sistemima za vođenje predmeta i pravilima postupanja,654 a pravosuđe u Srbiji je sada okruženje relativno bogato podacima.
  2. Koristeći više novih IKT alata, kao što je sistem za poslovnu inteligenciju Oracle, VSS i DVT su u stanju da pristupe razumno tačnim, standardizovanim statističkim izveštajima o upravljanju predmetima na nivou čitavog pravosuđa, kao i pojedinim posebno prilagođenim izveštajima. Među standardnim izveštajima su oni koji se odnose na:
  • ukupan broj predmeta u radu suda;
  • broj predmeta u radu po sudiji;
  • strukturu predmeta u radu po danu donošenja inicijalnog akta i danu prijema;
  • strukturu rešenih predmeta po danu donošenja inicijalnog akta i danu prijema;
  • dužina odlučivanja;
  • prosečno trajanje predmeta u radu;
  • prosečno trajanje rešenih predmeta;
  • broj predmeta u radu na kraju izveštajnog perioda; i
  • broj starih predmeta u radu po danu donošenja inicijalnog akta i danu prijema na kraju izveštajnog perioda.
  1. Primera radi, izveštaj o ukupnom broju predmeta koje je sud primio i rešio omogućava svakom sudu da stekne uvid u svoju stopu rešavanja predmeta i odnos između primljenih, rešenih i predmeta u radu.
  2. Tokovi informacija su i dalje fragmentirani, što se manifestuje na sledeće načine:
  • informacije o predmetima nisu povezane sa informacijama o upravljanju resursima: primera radi, kada se predmeti evidentiraju u sistemu za vođenje predmeta, ne registruju se automatski i u računovodstvenom sistemu;
  • sudovi su dužni da podnose redovne izveštaje većem broju nadzornih tela (Savetu i Veću, VKS-u i Ministarstvu pravde), a ti izveštaji se međusobno preklapaju ali nikada ne pružaju uvid u čitavu sliku o učinku i ne razmenjuju se među institucijama koje nadziru rad sudova; i
  • sistemi za pripremu i izvršenje budžeta sudova nisu međusobno povezani.
  1. Pored toga, nedovoljan je broj obaveznih polja za unos podataka; validacija polja nije adekvatna; i statistički podaci se ne „zaključavaju“ nakon što se podnesu, i to naročito u AVP-u. Podaci koje VKS dobija iz AVP-a su nedosledni a mogu biti i netačni ili ih sudovi mogu menjati nakon podnošenja. Pored toga, neadekvatan je stepen obuke za pravilno unošenje podataka a nema ni periodičnih kontrola kvaliteta i jednoobraznosti unetih podataka. Iz tog razloga, u podacima podnetim VKS-u nedostaje određeni broj unosa, ili su ti unosi izmenjeni, što može da obesmisli pojedine izveštaje.
  2. Organizacija vrsta predmeta i kategorizacija podataka o predmetima u AVP-u takođe otežavaju smislenu analizu statističkih podataka. Primera radi, trenutno postoji 70 različitih vrsta predmeta, a Ministarstvo pravde razmatra i uvođenje novih u okviru izmena i dopuna pravilnika (videti odeljak o upravljanju). Pored toga, krivični predmeti se u AVP-u kategorizuju krivične predmete po najtežem krivičnom delu za koje je lice optuženo i po samo jednom optuženom, tako se druga eventualna dela i drugi optuženi ostaju skriveni. Ti nedostaci otežavaju analizu krivičnih postupaka.

Podaci za podršku donošenju odluka pravosudnih organa i pristup pravosuđu ↩︎

  1. Vizuelni identitet internet portala pravosuđa u Srbiji nedavno je izmenjen i on trenutno sadrži sledeće osnovne elemente:
  • mapu svih sudova u Srbiji;
  • sudsku statistiku i raspored suđenja;
  • Registar neplaćenih novčanih kazni i drugih novčanih iznosa;
  • tok predmeta;
  • vezu sa internet stranicom javnih beležnika;
  • međunarodnu pravnu pomoć / Judicial Atlas;
  • vezu sa stranicom Ministarstva pravde i veze sa stranicama pojedinih drugih relevantnih organa (Narodnom skupštinom, Vladom Srbije, Agencijom za privredne registre i drugo); i
  • vezu sa internet stranicom „Prijavi nasilje“.

Internet stranica će biti dopunjena dodatnim funkcionalnim vezama u narednom periodu.

  1. Sve sudije imaju elektronski pristup alatima za pravno istraživanje i stranicama o međunarodnom pravu. Sve internet stranice državnih organa su na takozvanoj neograničenoj „beloj listi“. Pristup sudija internetu inače je ograničen zbog visokih troškova širokopojasnog interneta i iz bezbednosnih razloga. Međutim, i drugim stranicama se može pristupiti uz prethodno odobrenje Uprave za zajedničke poslove republičkih organa.

Graphical user interface, website Description automatically generated

  1. Formirana je i nova baza podataka, „Sudske odluke i praksa“, u koju je uneto preko 17.000 sudskih odluka. Svi sudovi mogu da dopunjuju ovu bazu podataka, koja ima „otvorenu“ i internu komponentu u kojoj se podaci mogu pretraživati po bilo kom kriterijumu (dostupno na adresi https://sudskapraksa.sud.rs/sudska-praksa). Baza podataka sadrži odluke, analize i biltene sudske prakse Vrhovnog kasacionog suda, Vrhovnog suda Srbije (pre reforme pravosuđa), apelacionih sudova, Ustavnog suda, viših sudova, Upravnog suda, Privrednog apelacionog suda, prekršajnih apelacionih sudova, Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, Evropskog suda pravde u Luksemburgu, Suda pravde Ujedinjenih nacija i Interameričkog suda za ljudska prava.

Kvalitet podrške koju e-pravosuđe pruža za pristup korisnika usluga sudova ↩︎

  1. Generalni direktorat Evropske komisije za informacije, društvo i medije propisuje standarde za ocenjivanje dostupnosti javnih usluga putem interneta, i to na petostepenoj skali:

    • nivo 1: informisanje – obezbeđen pristup opštim informacijama;
    • nivo 2: jednosmerna interakcija – obezbeđene posebne informacije; mogu se preuzeti obrasci neophodni za podnošenje zahteva za pružanje usluga;
    • nivo 3: dvosmerna interakcija – elektronski obrasci mogu se popuniti na samoj stranici;
    • nivo 4: transakcija –obavljanje jedne procedure (npr. plaćanja) u potpunosti elektronskim putem;
    • nivo 5: personalizacija – proaktivno, automatizovano pružanje usluga.
  2. Sprovedeno je više novih, hvale vrednih inicijativa kojima se unapređuje kvalitet e-pravosuđa a informacije čine dostupnijima na nivou celog sektora.
  3. Ministarstvo pravde uspostavilo je portal za rasporede ročišta i odluke prvostepenih sudova, apelacionih sudova, VKS-a, Upravnog suda, privrednih sudova, prekršajnih sudova, prekršajnih apelacionih sudova i javnih izvršitelja, koji omogućava stranama da ostvare uvid u status svojih predmeta. Ti portali predstavljaju značajan napredak u pogledu pristupa pravdi i povećali su pravnu sigurnost i transparentnost.
  4. Internet stranice su danas široko rasprostranjene u sudstvu, ali mnoge od njih i dalje pružaju samo osnovne funkcije. Postoji nekoliko značajnih izuzetaka koji pružaju složenije funkcije (nivoa 3, dvosmerna interakcija). Ostalo je još mnogo toga što treba učiniti da bi se građanima omogućilo da jednu proceduru obave potpuno elektronskim putem ili im se pružile personalizovane, proaktivne i automatizovane usluge. Da bi se omogućio prijem različitih prihvatljivih dokumenata korisnika u pravosudni sistem, potrebno je rešiti problem korišćenja kvalifikovanog elektronskog potpisa i vremenskog žiga na svim dokumentima, bez obzira na vrstu i nivo pravosudnog organa.
  5. Evropskom strategijom za e-pravosuđe propisano je da Evropski portal pravosuđa predstavlja jedinstveno upravno mesto za pristup građana ovom sektoru. Jednostavnije procedure (plaćanja, sporovi male vrednosti) bile bi automatizovane i dostupne iz svih delova EU. Srbija bi trebalo da se pripremi za učestvovanje u ovoj inicijativi. Grupa za e-upravu u Ministarstvu pravde nastoji da osmisli novi portal pravosuđa kao jedinstveno upravno mesto na kome će građani moći da zadovolje sve svoje potrebe.
  6. Ministarstvo pravde je uspostavilo centralnu platformu za izradu internet stranica u pravosuđu, skup standarda za te stranice (poznate pod nazivom „jedinstveni standardi korisničkog iskustva“, odnosno Common Look and Feel Standards, CLF) i proces njihovog kreiranja i održavanja. Time su sniženi troškovi hostinga internet stranica pravosudnih organa, unapređeni su njihov kvalitet i bezbednost, osigurana stabilnost i otpornost na padove sistema i obezbeđeno poštovanje odgovarajućih propisa i savremenih informatičkih standarda. Nekih 40 sudova je do sada primenilo ovu platformu za izradu svojih internet prezentacija, a očekuje se njeno postepeno širenje i na najveći broj pravosudnih organa. Internet stranica najvećeg suda u Srbiji (Prvog osnovnog suda u Beogradu) kreirana je na ovoj platformi i dostupna je na adresi https://prvi.os.sud.rs.
  7. Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti doneo je odluku da se pretrage na elektronskim portalima mogu vršiti samo po broju predmeta. To rešenje nije optimalno jer se advokati i izvršitelji tako sprečavaju da ostvare uvid u sve predmete koji su u radu odjednom, što dovodi do neefikasnosti i ometa pristup građana informacijama o predmetima. Zainteresovani akteri bi mogli da osmisle praktično rešenje za taj problem kojim se štiti privatnost podataka o ličnosti a istovremeno unapređuju transparentnost, efikasnost i pristup, u skladu sa evropskom praksom. Primera radi, u Hrvatskoj pravosuđe daje na uvid broj predmeta i inicijale svake strane u postupku, čime se korisnicima omogućava da pristupe informacijama a istovremeno i čuva privatnost. Ovaj primer sa hrvatskog portala mogao bi da bude korisna smernica za Srbiju.

Zaposleni na poslovima IKT i obuka u ovoj oblasti ↩︎

Adekvatnost broja zaposlenih ↩︎

  1. Skoro 20 odsto prekršajnih sudova i 10 odsto osnovnih sudova nemaju zaposlene na poslovima IKT podrške. Kada se jave problemi sa softverom ili potreba za manjim popravkama, sudovi zavise od laika koji su u svom svakodnevnom radu stekli određeno znanje o ovim sistemima. Bez obuke za IKT, ti povremeni volonteri na ovim poslovima i dalje neće biti upoznati sa brojnim funkcijama sistema.
  2. Neadekvatnost zaposlenih na poslovima IKT negativno utiče na pružanje usluga. Važnija pitanja čekaju rešavanje svih drugih zahteva upućenih dobavljačima. U pojedinim sudovima postoji uglavnom odgovarajući broj zaposlenih na poslovima IKT za rešavanje hitnih problema (kao što su otklanjanje kvarova na opremi i učitavanje softvera), ali oni nisu dovoljni da bi se obezbedilo adekvatno korišćenje sistema niti pružila analitička podrška sudovima. Time se umanjuje sposobnost sudova da koriste tehnologiju u punom obimu, razumeju svoj rad ili izmene svoje poslovne procese da bi se sudije i zaposleni bavili produktivnim aktivnostima.
  3. Grupa Gartner, vodeća svetska organizacija na polju procene planiranja tehnologija, navodi da u državnim organima širom u proseku 3,6 odsto zaposlenih radi na poslovima IKT. Sudovi u Srbiji su daleko ispod tog nivoa jer je u njima ova vrednost 1,8 odsto (videti Tabelu 50).
  4. Čak i nakon četiri godine, zaključci Funkcionalne analize iz 2014. i dalje stoje, budući da je u broj zaposlenih na poslovima IKT neravnomeran u sudstvu (i kreće se od 0,8 do 3,5 po sudu), a ukupan procenat zaposlenih koji se bavi ovim poslovima daleko je niži od referentne vrednosti od 3,6.

Tabela 50: Zaposleni na poslovima IKT u sudovima, 2020. (referentna vrednost = 3,6 odsto)

Vrsta suda Broj sudova Sistematizovan broj sudija i nesudijskog osoblja Broj zaposlenih na poslovima IKT Prosečni broj zaposlenih na poslovima IKT po sudu Učešće zaposlenih na poslovima IKT u ukupnom broju sudija i nesudijskog osoblja po sudu
Osnovni sudovi 66 6.513 84 1,3 1,3%
Viši sudovi 25 1.922 55 2,2 2,9%
Apelacioni sudovi 4 747 10 2,5 1,3%
Privredni sudovi 16 892 22 1,4 2,5%
Prekršajni sudovi 45 2.276 32 0,7 1,4%
Ukupno 156 12.350 203 1,3 1,64%
  1. Slično tome, nezadovoljavajuća je i pokrivenost javnih tužilaštava podrškom, jer samo 38 (odnosno 44 odsto) javnih tužilaštava na nivou čitavog sistema zapošljava radnike na poslovima IKT. Podršku mogu pružati zaposleni na poslovima IKT iz osnovnih ili viših sudova u čijim zgradama tužilaštva rade. To predstavlja izazov za nezavisnost u radu suda i javnog tužilaštva. Druga javna tužilaštva dobijaju podršku na daljinu iz najbližeg tužilaštva koje zapošljava kvalifikovano lice. Republičko javno tužilaštvo zapošljava dvoje radnika koji se bave informaciono-komunikacionim tehnologijama na bilo koji način.
  2. Još jedna značajna referentna vrednost jeste odnos broja podržanih računarskih radnih stanica i broja lica zaduženih za poslove IKT, a taj odnos je u Srbiji daleko veći od široko prihvaćenog standarda 40 računara po jednom tehničaru. Ovaj problem je naročito izražen u većim organima (kao što je Prvi osnovni sud u Beogradu).

Tabela 51: Broj podržanih računarskih radnih stanica u osnovnim sudovima po jednom zaposlenom na poslovima IKT

Osnovni sud Broj računara Broj zaposlenih na poslovima IKT Broj podržanih računara na jednog zaposlenog na poslovima IKT
Prvi osnovni sud u Beogradu 648 3 216
Treći osnovni sud u Beogradu 319 2 160
Osnovni sud u Valjevu 96 2 48
Osnovni sud u Kragujevcu 196 4 49
Osnovni sud u Leskovcu 140 2 70
Osnovni sud u Nišu 200 3 67
Osnovni sud u Zrenjaninu 97 2 49
Osnovni sud u Novom Sadu 458 4 115
Osnovni sud u Subotici 123 3 41
Osnovni sud u Šapcu 131 2 65
  1. Drugim sudovima nedostaje specijalizovano osoblje obučeno za IKT. Pored toga, 28 odsto zaposlenih na poslovima IKT u osnovnim sudovima i 53 odsto u prekršajnim sudovima imaju samo srednju stručnu spremu. Administriranje mreže i servera i izrada internet stranica prepušteni su dobavljačima izvan pravosuđa.
  2. Ne postoji dovoljna razlika između opisa poslova različitih radnih mesta, već umesto toga „svi rade sve“. Prvi osnovni sud u Beogradu počeo je da dodeljuje posebna zaduženja za IKT (primera radi, administracija mreže, administracija servera, podrška krajnjim korisnicima, podrška putem elektronske pošte, izrada internet stranica), ali te razlike se ne vide u sistematizaciji koju je odobrilo Ministarstvo pravde, a pored toga nijedan drugi sud ne sledi model Prvog osnovnog suda. To za posledicu ima izuzetno ograničene mogućnosti za napredovanje u karijeri u sudovima, a može i objasniti navode o postojanju značajne fluktuacije zaposlenih na poslovima IKT. Ovo stanje je ostalo nepromenjeno od Funkcionalne analize iz 2014.

Adekvatnost obuke za IKT ↩︎

  1. Osnovna obuka za unapređenje računarske pismenosti mogla bi dovesti do značajnog povećanja efikasnosti korišćenja tehnologije u pravosuđu. Računarska pismenost doprinosi povećanju efikasnosti i unapređenju tokova posla i unapređuje iskustvo zaposlenih na radnom mestu. Zaposleni su produktivniji i stiču resurse sa kojima mogu da urade više. Brojne sudije, tužioci i zaposleni u sudovima nisu pohađali ni najosnovniju obuku iz oblasti računarske pismenosti koja bi im omogućila da se upoznaju sa računarskim hardverom ili relevantnim softverom. Zainteresovani akteri navode da brojne sudije nemaju osnovna znanja iz obrade teksta, slanja elektronske pošte ili pretraživanja sistema za vođenje predmeta i baza podataka za pravna istraživanja. Shodno tome, bez obzira na dostupnost računara, brojne sudije i dalje diktiraju odluke i korespondenciju daktilografkinjama, a zatim ih ručno više puta koriguju nakon čega ispravljaju prekucan dokument. Sudije se takođe u velikoj meri pouzdaju u rad sudijskih pomoćnika i zaposlenih u sudovima, koji takođe nisu pohađali nikakvu obuku ali mogu imati ove veštine jer su mlađi ili su ih stekli na prethodnim poslovima.
  2. Internet stranica Pravosudne akademije (dostupno na adresi http://www.pars.rs/en/index.php ), koja je formirana da obezbedi sistematski pristup i kvalitetnu obuku u većem broju disciplina vezanih za pravosuđe, ne sadrži ni konkretan opis niti program obuke iz oblasti IKT, kako za stručnjake iz IKT u pravosuđu tako i za krajnje korisnike, koji čine 90 odsto svih zaposlenih. Uzevši u obzir sve značajniju ulogu i sve širu upotrebu IKT u pravosuđu, Akademija bi trebalo da aktivno organizuje masovnu osnovnu obuku krajnjih korisnika za IKT, kao i posebnu obuku za lica koja administriraju sisteme za vođenje predmeta.
  3. Nema prilika za sistematsku formalnu obuku zaposlenih na poslovima IKT, osim kada je reč o nekim od najvažnijih aspekata IKT današnjice (kao što su administracija mreža, arhitektura „u oblaku“ i slično). Zaposleni na poslovima IKT ne pohađaju specijalizovanu obuku za pojedinačne aplikacije po prijemu u rad, kao ni stalno stručno usavršavanje. U više navrata je pokušavano obučavanje sudskog osoblja iz oblasti vezanih za IKT, kao što su standardi ISO 27000. Čini se da postoji široko rasprostranjena bojazan da bi zaposleni nakon takve obuke napustili pravosuđe u potrazi za boljim zaposlenjem na drugim mestima, kao i da je takva obuka najčešće skupa i prevazilazi mogućnosti budžeta. U intervjuima o obuci za zaposlene na poslovima IKT potvrđeno je da bi oni verovatno promenili posao uzevši u obzir sadašnje nekonkurentne plate.
  4. Umesto toga, zaposleni na poslovima IKT u najvećoj meri su prepušteni sami sebi i odgovore traže na forumima na internetu. Prestalo se sa radom na kreiranju predloženog pravosudnog Foruma o IKT na internetu, gde bi zaposleni iz različitih institucija na poslovima IKT mogli slobodno da razmenjuju ideje i iskustva i traže pomoć.
  5. Pored toga, osnovne računarske i softverske veštine ne smatraju se minimalnim kvalifikacijama za prijem zaposlenih na rad u sudovima. Ako bi se propisao ovaj osnovni uslov, zajedno sa posedovanjem Evropske računarske vozačke dozvole (ECDL) i obukom iz administracije Windows servera, na srednji rok bi se značajno unapredili kapaciteti novozaposlenih. Pravosuđe u Srbiji bi trebalo da izvuče pouke iz postupanja drugih zemalja u regionu tako što će izvršiti ozbiljne napore da za državne službenike obezbedi obuku iz IKT (u Bosni i Hercegovini, na primer, organizovana je masovna obuka svih sudskih zaposlenih uz primenu plana i programa za ECDL).
  6. Obuka se organizuje za sudije i zaposlene po implementaciji novog sistema (i najčešće je finansira donator koji je finansirao i sistem), ali se ne nudi novozaposlenima niti je dostupna u vidu stručnog usavršavanja. Primera radi, obuka za rad u AVP-u, koji je možda najrasprostranjeniji i najosnovniji sistem, ne održava se još od njegovog prvobitnog uvođenja 2010. godine. Češća obuka i naprednija naknadna obuka mogle bi dovesti do povećanja efikasnosti.
  7. Pravosudna akademija bi trebalo da izvrši procenu potreba za obukom na osnovu ankete zaposlenih u sudovima. Različite vidove obuke bi trebalo organizovati za specijaliste iz IKT, „superkorisnike“ koji mogu da pomognu drugim zaposlenima u sudovima sa rešavanjem jednostavnijih problema iz IKT i sve ostale zaposlene.

Preporuke i naredni koraci ↩︎

Preporuka 1: Ponovo se posvetiti poboljšanom upravljanju IKT-om.

  • Stvoriti posebnu funkciju glavnog službenika za informisanje na nivou ministarstva kako bi se poboljšala vidljivost IKT pitanja i njihovog doprinosa ukupnoj efikasnosti sektora pravde. (MP – kratkoročno)
  • Ojačati odnose sa Vladinom Kancelarijom za informacione tehnologije i ugovoriti korišćenje postojeće državne infrastrukture – na primer, koristiti data centar u Kragujevcu i mrežu širokog područja (WAN). (MP, VSS, DVT, predsednici sudova, rukovodioci JT – kratkoročno)
  • Ponovo osnažiti Odeljenje za e-pravosuđe u MP i Sektorski savet za IKT u pravosuđu transformišući njihovu ulogu od koordinacije donatorskih projekata u ključnu odgovornost za strateško planiranje i upravljanje IKT-om. (MP – srednjoročno)
  • Stvoriti i opredeliti sredstva za višegodišnji strateški finansijski plan za podršku IKT-u na nivou celog sektora. (MP – dugoročno)

Preporuka 2: Planirati stalno poboljšanje i dopunjavanje IKT hardvera, softvera i ljudskih resursa.

  • U roku od šest meseci ažurirati popis IT hardvera, softvera i ljudskih resursa u pravosuđu, koristeći podatke koje su sudovi dali VSS-u preko BPMIS-a. (MP, VSS, DVT – kratkoročno)
  • Finalizovati i sprovesti planove za podnošenje zahteva dobavljačima za kompletan sistem za pomoć i održavanje softvera. (MP, VSS, DVT – kratkoročno)
  • Ispitati mogućnost uvođenja speech to text programa u sudove i javna tužilaštva (MP, VSS, DVT – kratkoročno)
  • Centralizovati podršku i održavanje IKT infrastrukture kroz organizaciju na nivou sektora pravosuđa, što bi moglo da doprinese nižim ukupnim troškovima, racionalnijoj distribuciji opreme onima kojima je najpotrebnija i mogućnosti ostvarivanja popusta na količinu. Preneti na spoljne saradnike diskretne aspekte infrastrukturne podrške, kao što su desktop računari, štampači i skeneri. (MP, VSS, DVT – srednjoročno)
  • Pratiti evergreen proces (operacije koje podrazumevaju relevantno ažuriranje) – tj. zameniti jednu četvrtinu opreme svake godine, kako bi se trošak zamene rasporedio tokom godina, umesto jednog velikog budžetskog troškova svake četvrte ili pete godine. (MP, upravitelji sudova – srednjoročno)
  • Pravilno klasifikovanje svih radnih mesta za IKT, pojašnjavajući nivo ovlašćenja, staža i nivoe plata za sve pozicije stručnjaka za IKT (specijalisti za telekomunikacije i baze podataka, analitičari, veb stručnjaci, itd.) širom tehnološkog spektra. Osigurati da naknade i mogućnosti za razvoj karijere budu srazmerne privatnom sektoru. (MP, VSS, DVT – srednjoročno)
  • Sprovesti sveobuhvatnu procenu obuke za IKT osoblje pravosudnog sistema i obezbediti održivu, redovnu obuku o IKT. Obratiti posebnu pažnju na potrebe osoblja koje radi na održavanju IT opreme. (MP, VSS, DVT – srednjoročno)
  • Proširiti ulogu Pravosudne akademije tako da uključuje kompletan, standardni nastavni plan i program obuke o IKT-u sa obaveznom godišnjom komponentom za određene zaposlene u pravosudnom sistemu, uključujući sudije i tužioce. (MP, VSS, DVT – srednjoročno)


Preporuka 3: Izgraditi kapacitete za poboljšanje kvaliteta podataka u obradi predmeta, statističkom izveštavanju i donošenju sudskih odluka.

  • Usvojiti Pravilnik o unosu podataka kako bi se obezbedilo dosledno upravljanje podacima u svim institucijama. (MP, VSS, DVT – kratkoročno)
  • Poboljšati procedure za skeniranje papirnih dokumenata, uključujući poverljivost i mogućnost pretraživanja. Nabaviti skenere visokog kvaliteta i povećati kapacitet servera. (MP, VSS, DVT – kratkoročno)
  • Uvesti aplikaciju e-Sud za elektronsko podnošenje u sudovima opšte nadležnosti koji koriste SAPS i u prekršajnim sudovima koji koriste SIPRES. (MP, VSS, DVT – kratkoročno)
  • Dokumentovati tehničke standarde u okviru EU E-CODEX projekta i uporediti ih sa onima koje razvija EU kako bi novorazvijeni srpski standardi bili u skladu sa zahtevima E-CODEX-a. (Javna tužilaštva – kratkoročno)
  • Dati prioritet zameni AVP-a, čija arhitektura sprečava zadovoljavajuće ažuriranje, sa Super SAPS-om. Uveriti se da je sistem zamene podržan funkcijama koje AVP-u nedostaju, kao što su dosledna upotreba padajućih menija, jasne i dosledne definicije podataka, obavezna polja, validacija polja i zaključavanje statistike kada se pošalje. (MP, VSS, DVT – srednjoročno)
  • Dodati nekoliko elemenata podataka potrebnih za analizu koji se trenutno ne prate u sistemima za upravljanje predmetima – stope žalbi, ukupna vremena do rešavanja u različitim instancama i odlaganja. Uvesti automatske rutine u cilju eliminisanja dvostrukog brojanja predmeta. (MP, VSS, DVT – srednjoročno)
  • Koristiti postojeće sisteme upravljanja predmetima za identifikovanje predmeta izvršenja i materijalnih predmeta sa istim dužnikom i više predmeta izvršenja koji uključuju iste stranke i razloge za postupanje kako biste omogućili sudijama da odrede da li bi objedinjavanje predmeta bilo prikladno. (MP, VSS, DVT – srednjoročno)
  • Razviti internu bazu podataka o tužilačkoj praksi, koja je dostupna svim tužilaštvima i povezana sa bazom podataka Pravosudne akademije (e-Akademija) i bazom sudske prakse. (MP, VSS, DVT – srednjoročno)
  • Uvesti centralni sistem za upravljanje predmetima (SAPO II) u svim tužilaštvima, omogućavajući povezanost između tužilaštava. Sprovesti automatsku distribuciju predmeta zasnovanu na softveru u svim tužilaštvima. (MP, DVT, rukovodioci tužilaštava – srednjoročno)
  • Povećati direktan pristup različitim registrima, tj. podacima koji se vode u drugim državnim institucijama i drugim organizacijama (bankama, APR-u, itd.). (MP, VSS, DVT – srednjoročno)
  • Usvojiti protokole o razmeni podataka između prekršajnih sudova i saobraćajne policije, Agencije za privredne registre, Odeljenja za plaćanja u okviru Trezora i Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja. (MP, VSS, DVT – srednjoročno)
  • Usvojiti protokole za povezivanje podataka koje koriste tužioci, institucije za sprovođenje zakona, itd. (MP, tužilaštva - srednjoročno)
  • Nabaviti jeftiniju audio tehnologiju koja će se koristiti kada je pristup ročištima uživo ograničen i kada proceduralni standardi ne zahtevaju skuplju tonsku i optičku komunikaciju. (MP, VSS, DVT – kratkoročno)
  • Odrediti gde je isplativo proširiti upotrebu skuplje tonske i optičke tehnologije, kao što su ročišta na daljinu na međunarodnom nivou ili umesto transfera zatvorenika. (MP, VSS, DVT – srednjoročno)
  • Razmotriti zamenu mnogih malih servera većim serverom (virtuelizacija). (MP, VSS, DVT – srednjoročno)


Preporuka 4: Pripremiti Mapu puta za standarde bezbednosti IKT koja će podržati rad pravosuđa u oblasti standardizacije bezbednosti.

  • Identifikovati postojeće objavljene bezbednosne standarde, standarde u razvoju i oblasti u kojima je identifikovana potreba za standardima, ali na kojima rad još nije započet. (MP – kratkoročno)
  • Preduzeti mere za sprečavanje neovlašćenih lica da pristupe, kopiraju, otkriju, menjaju ili brišu lične podatke. (MP, VSS, DVT – krakotočno)
  • Osigurati pravilno održavanje Servisne magistrale organa (ESB) zbog njegove centralne uloge u povezivanju svih sistema i korisnika. (MP – kratkoročno)
  • Poboljšati bezbednost papirnih datoteka premeštanjem datoteka iz neobezbeđenih u bezbedne oblasti. (MP, VSS, DVT – kratkoročno)
  • Uključiti se u planiranje kontinuiteta poslovanja kako bi osigurali da kritične informacije i sistemi imaju rezervnu kopiju. (MP, VSS, DVT – srednjoročno)

Preporuka 5: Pripremiti Plan komunikacije u IKT-u (MP, VSS, DVT – srednjoročno) koji će uključivati sledeće:

  • Identifikovati zahteve za komunikaciju sa zainteresovanim stranama, utvrđujući ključne eksterne i interne zainteresovane strane i njihove različite zahteve i potrebe za komunikacijom;
  • Razviti načine komunikacije i tehnologije, uključujući sastanke, elektronsku poštu, biltene, konferencije, prisustvo na internetu, itd. Uspostaviti najpogodnije i najefikasnije sredstvo komunikacije za svaku ključnu zainteresovanu stranu;
  • Razviti komunikacionu matricu, rezimirajući tipove komunikacije, ciljeve, načine, učestalost, vlasnika, itd. za svaku publiku i tip zainteresovanih strana;
  • Razviti standarde komunikacije da bi se pojednostavili sveukupni napori u komunikaciji i primenili standardni obrasci i formati