Kvalitet pruženih usluga u
pravosuđu
4.1 Glavni nalazi ↩︎
- Sprski pravosudni sistem nastavlja da se bori da u
potpunosti ispuni zahteve EKLJP, o čemu svedoči veliki borj predmeta
pred sudom u Strazburu. Nepoštovanje se obično nalazi u
značajnom broju vrsta predmeta, ističući specifične probleme koji se
odnose na neizvršenje pravosnažnih odluka, dužinu postupka, zaštitu
imovine i nedostatak efikasne istrage. Pored toga, postoje izazovi u
izvršenju presuda Evropskog suda za ljudska prava, te su potrebne dalje
radnje na uspostavljanju organizovane koordinacije između svih
različitih državnih organa.
- Generalno gledano, sudije i tužioci smatraju da se
kvalitet pravosuđa poboljšao od 2013. godine, ali advokati vide manje
poboljšanje. Nepouzdan kvalitet i dostupnost podataka,
nedoslednost u sudskoj praksi i fragmentirani administrativni sistemi su
sveobuhvatni izazovi u rešavanju pitanja kvaliteta pravosudnog sistema.
Sa pozitivne strane, građani koji su bili uključeni u sudske sporove su
generalno zadovoljni kvalitetom sudova.
- Građani i poslovni sektor su veoma zadovoljni kvalitetom
javnobeležničkog posla, dok je došlo do smanjenja zadovoljstva javnosti
sudskim administrativnim uslugama. Dok je većina građana i
dalje zadovoljna kvalitetom sudskih administrativnih usluga, trend pada
zadovoljstva treba uporediti sa pozitivnim mišljenjem javnosti o javnim
beležnicima. Deo administrativnih nadležnosti sudova prenet je na javne
beležnike 2014. godine, a zadovoljstvo javnosti govori da je reforma
bila uspešna.
- Postoji određena zabrinutost oko
nepristrasnosti. To uključuje percpeciju advokata o selektivnoj
primeni zakona. Tužioci su se žalili da policija ne sarađuje sa njima
tokom istraga. Nasuprot tome, advokati se žale da nemaju pristup svim
informacijama koje imaju tužioci i sudije. Dalje, postoji zabrinutost da
bogatiji ljudi mogu dobiti odloženo krivično gonjenje davanjem novčanih
donacija u dobrotvorne svrhe, a te odluke da se odustane od krivičnog
gonjenja ponekad su politički motivisane.
- Zbog nedostataka i nejasnoća u zakonodavstvu, zakoni se
ne primenjuju dosledno, a podnose se neopravdane žalbe, i obrnuto,
odluke nižih sudova se poništavaju u žalbenom postupku. Dva
povezana pitanja su jasnoća zakonodavstva i njegova primena u
pravosudnim sistemima. Što se tiče prvog, oko 40 odsto sudija, 37 odsto
tužilaca i 46 odsto advokata smatra da su zakoni u velikoj meri ili
donekle nedosledni. Iako se percepcija advokata vremenom poboljšala,
došlo je do neujednačenog napretka u percepciji sudija i
tužilaca.
- Proliferacija novih zakona se nastavlja, često bez
sprovođenja procene uticaja ili usklađivanja sa njima. Ad
hoc radne grupe se sazivaju da razmotre i naprave nacrt svakog
novog zakona, ali ponekad postoji neadekvatna zastupljenost
zainteresovanih strana, članovi radnih grupa navode neadekvatne
smernice, a predlozi nisu nužno podvrgnuti formalnoj analizi. Zakone i
dalje rutinski donosi Narodna skupština po hitnom postupku i bez
dovoljno transparentnosti.
- 84 odsto sudija je navelo da bi ređe izmene zakona mogle
doprineti boljem kvalitetu pravosudnih usluga. Krivično
gonjenje predstavlja primer uticaja čestih izmena zakona i kvaliteta
pravosudnih usluga. Krivični zakonik je menjan 10 puta u poslednjih 15
godina. Tokom ovog perioda izmena, krivična dela se mogu okarakterisati
i kao krivična dela i kao prekršaji – ili kao i krivična dela i
privredni prestupi. Isti događaj dva puta opterećeuje sudove: jednom kao
prekršaj, sa postupkom i pravnim lekovima, i ponovo kao krivično delo sa
postupkom i pravnim lekovima.
- Nakon donošenja novih zakona, pojavili su se izazovi u
sprovođenju. To uključuje ograničeni domet i obuku. Primarni
primer je slaba svest o dostupnosti besplatne pravne pomoći (pogledajte
pogavlje Pristup).
- Nedosledno tumačenje zakona i nedosledna sudska praksa
ostaju izazovi za srpsko pravosuđe. 70 odsto tužilaca i 90
odsto advokata navodi da se nedosledno tumačenje zakona i nedosledna
sudska praksa dešavaju bar s vremena na vreme, ako ne i često. Više od
80 odsto advokata je izjavilo da se selektivna primena zakona i
nesprovođenje zakona često dešavaju, ali samo oko jedne trećine sudija i
tužilaca deli ovo mišljenje. Percepcija sudija i tužilaca je neznatno
poboljšana od 2013. godine, ali se percepcija advokata tokom vremena
pogoršala, posebno u oblasti selektivnog sprovođenja zakona.
- Pravosudni sistem još uvek nema standardizovan pristup
rutinskim aspektima obrade predmeta. Kvalitet obrade predmeta
nije značajno poboljšan od Funkcionalne analize pravosuđa iz 2014.
godine. Ne postoje kontrolne liste, standardizovani obrasci ili šabloni
za rutinske aspekte obrade predmeta, niti postoji dosledan pristup
izradi rutinskih dokumenata, kao što su pravni podnesci, nalozi ili
presude.
- Postoji nekoliko primera specijalizovane obrade predmeta
za vrste predmeta koji često zahtevaju prilagođeni pristup.
Zakon o sprečavanju nasilja u porodici je primer potencijala za
poboljšanje koordinacije u procesuiranju predmeta. Predviđeno je
formiranje grupe za koordinaciju i saradnju (član 25) koju čine
predstavnici javnih tužilaca, policije, Centra za socijalni rad, a po
potrebi i predstavnici drugih institucija (obrazovne, službe za
zapošljavanje, i dr.).
- Advokati koji zastupaju optužene posebno ukazuju na
nedostatke u informaciono-komunikacionim tehnologijama. Na
primer, neke baze podataka su dostupne samo sudijama i tužiocima. Ne
postoji sveobuhvatan sistem širom zemlje za procesuiranje i međusobno
povezivanje predmeta između sudova i mreže javnih tužilaštava.
- Prisutan je stalni nedostatak podataka o razlozima za
odbačaj od strane tužilaca. Od 2013. godine srpski zakon
dozvoljava podnošenje pritužbi na odbačaj krivičnih prijava, a
stanovništvo Srbije uveliko je koristilo ovaj proces.
- Broj predmeta okončanih sporazumom o priznaju krivice
smanjen je za osam odsto u 2019. godini zbog pada sporazuma o priznanju
krivice od 17 odsto u beogradskom apelacionom regionu.
- Propisi za odloženo krivično gonjenje su nepotpuni i
neprecizni, odluke tužilaca nisu ujednačene, a nedostaju smernice i
kriterijumi za njegovo korišćenje. Ne vodi se računa o
interesima žrtava navedenih krivičnih dela. Uslovi koji se nameću u
odloženim merama krivičnog gonjenja retko donose korist zajednici u
celini kroz programe rehabilitacije ili društveno-korisnog rada.
Najčešći uslov je novčana donacija u humanitarne svrhe. Ovo može
ostaviti utisak da su optuženi kupili svoje oslobađanje iz sistema
krivičnog pravosuđa.
- Nedostatak zvaničnih smernica i političke volje za
saradnju između policije i tužilaca i dalje ometa efikasnu istragu u
krivičnim predmetima. Tužioci nemaju praktična sredstva da
primoraju policiju da sledi njihova uputstva. Tužioci navode da se ovaj
problem javlja posebno u slučajevima koji mogu imati političke
implikacije. Pored toga, kada policija podnosi i prekršajnu i krivičnu
prijavu za isti incident, često ne obaveštava tužioca, što dovodi do
dupliranja u sudskim postupcima, kao što je prethodno navedeno.
- Tužilački sistem Srbije je takođe hijerarhijski
organizovan, sa višim javnim tužiocima ovlašćenim da kontrolišu rad
nižestepenih javnih tužilaca. Višestepeni tužioci mogu preuzeti
bilo koji predmet od nižestepenog javnog tužioca iz svoje nadležnosti i
tim nižestepenim javnim tužiocima izdati obavezna uputstva. S jedne
strane, takav nadzor bi mogao biti koristan u promovisanju dosledne
prakse. S druge strane, može omogućiti selektivnost u krivičnom
gonjenju.
- Standardizovani obrasci i šabloni koje koriste JT ne
ažuriraju se redovno i na nivou celog sistema, uprkos izmenama i
dopunama krivičnog zakonika. Korišćenje ažuriranih šablona i
standardizovanih obrazaca bi olakšalo doslednost u rutinskim tužilačkim
zadacima, smanjilo greške i ubrzalo svakodnevne radnje.
- Funkcionalna analiza iz 2014. godine utvrdila je da je
žalbeni sistem u srcu problema Srbije u pogledu kvaliteta odlučivanja i
da je i dalje visok, mada je u padu. Stopa podnesenih žalbi i
stopa preinačenih odluka nakon žalbe su relevantni za kvalitet
zakonodavstva, kvalitet pravosuđa i poverenje javnosti. Visoka stopa
preinačavanja može ukazivati na to da se niži sudovi bore da protumače
dvosmislene zakone. Nedostatak jednoobraznosti u primeni zakona može
podstaći stranke da se nadaju povoljnijem rezultatu u žalbenom
postupku.
- Poverenje u žalbeni sistem među korisnicima sudova u
Srbiji je smanjeno u poslednjoj deceniji. Međutim, korisnici
suda koji su dobili nepovoljnu presudu uložili su žalbe u 84 odsto
slučajeva ako smatraju da je odluka nepravična, što je povećanje za 21
procentni poen u odnosu na Funkcionalnu analizu pravosuđa iz 2014.
godine.
- Srpska osnovna JT su uložila žalbe u 12 odsto predmeta u
2019. godini i bila uspešna u samo 21 odsto svojih žalbi, što ukazuje na
to da tužioci možda ulažu žalbe koje nisu bile opravdane. Stope
uspešnosti žalbe su značajno varirale među tipovima JT, među
pojedinačnim JT i tokom godina. Nije bilo pisanih politika ili smernica
koje bi regulisale izbor predmeta za žalbu. Stope žalbi su se značajno
razlikovale među osnovnim JT, uključujući i tužilaštva slične
veličine.
- Dok se žalbene stope značajno razlikuju po vrstama
sudova, vrstama predmeta i lokacijama suda, sistem upravljanja podacima
nije adekvatan za poređenje učinka. Nije moguće generisati
izveštaj o uloženim ili odbijenim žalbama. Nije moguće napraviti razliku
između predmeta na koje se žalba podnosi na odluku osnovnog suda i onih
koji se odnose na odluku viših sudova, koji se vode u istom
registru.
- Moguće je da će stope žalbi i preinačenja opadati kako se
kvalitet sudijskih odluka bude poboljšavao. Jasnoća u pismenim
odlukama može pomoći strankama, a i sudovima koji rade reviziju da bolje
razumeju obrazloženje prvostepenih sudova. Postojeća pravosudna obuka je
poboljšala jasnoću pismenih odluka. Vrhovni kasacioni sud je organizovao
okrugle stolove za razmatranje krivičnih presuda i utvrđivanje
nedostataka i dobrih praksi u pisanju presuda.
- Pored poboljšanja kvaliteta, specijalizacija može
rezultirati efikasnijim korišćenjem ograničenih resursa. Na
primer, sudovi su opterećeni mnogim redmetima koji se ponavljaju i koji
proizilaze iz istog osnovnog pitanja. Primer su zahtevi više od 56.000
vojnih rezervista. Srbija nije usvojila praksu objedinjavanja predmeta
koja se koristi u nekim zemljama radi rešavanja sličnih ili identičnih
činjeničnih i pravnih zahteva.
Uvod ↩︎
- Ovo poglavlje procenjuje sposobnost srpskog pravosudnog
sistema da pruži kvalitetne usluge građanima i njegov napredak od
Funkcionalne analize pravosuđa iz 2014. godine. Kvalitet
pravosudnih usluga je procenjen kroz niz dimenzija, uključujući
jednoobraznu primenu zakona, zadovoljstvo korisnika dobijenim
pravosudnim uslugama, usklađenost sa standardima EKLJP i percepciju
integriteta.
- Kvalitet pravosudnog sistema je značajan deo efektivne
pravde, koji podržava poslovno poverenje, otvaranje novih radnih mesta i
ekonomski rast i pruža zaštitu od kršenja zakona. Međutim,
prema Regionalnom istraživanju pravosuđa Svetske banke iz 2020. godine,
više od 40 odsto građana i predstavnika privrede u Srbiji smatra da se
kvalitet pravosudnog sistema nije promenio u protekle tri godine, iako
su mnoge mere sprovedene sa ciljem poboljšanja kvaliteta rada.
- U poređenju sa opštom percepcijom o kvalitetu pravosudnih
usluga, iskustvo sa sudskim predmetima ima pozitivan uticaj na procenu
građana. Građani sa nedavnim ličnim iskustvom primetno su
pozitivniji kada je reč o kvalitetu rada suda u sopstvenom slučaju (69
odsto) nego što je to slučaj sa opštom javnošću (45 odsto). Čini se da
ishod predmeta ne igra ulogu u percepciji kvaliteta rada suda.
Istovremeno, kvalitetom rada suda najzadovoljniji su predstavnici
privrede sa nedavnim iskustvom u sudskim sporovima. Kada korisnici suda
više loš kvalitet, kao glavne razloge za loš kvalitet navode loše
zakone, praćene lošim radom sudije.
Kvalitet zakona i donošenja
zakona ↩︎
- Potreba za kvalitetnim zakonima je propisana u sudskoj
praksi ESLJP. Stoga, zakonodavna tela država članica treba da
poštuju principe vladavine prava i minimalne zahteve dobre izrade
zakona. Ovaj aspect uključuje dostupnost informacija o zakonima i
politikama i predvidljivost o tome kako se oni primenjuju. U suprotnom, mogu postojati
određene zabrinutosti o arbitrarnom mešanju državnih organa.
- Jasno je da kvalitet pravde zavisi od kvaliteta zakona i
učinka sistema za donošenje zakona.
Ovaj odeljak razmatra dimenzije kvaliteta zakona: percepciju kvaliteta
postojećih zakona, proces donošenja zakona i sprovođenje nedavnih
zakonskih reformi.
Percepcija o kvalitetu
postojećih zakona ↩︎
- Stručnjaci iz pravosudnog sistema su zabrinuti da li su
zakoni jasni i dosledni. Četrdeset odsto sudija smatra da su
zakoni u velikoj meri ili donekle nejasni i dvosmisleni. Među tužiocima,
37 odsto deli to mišljenje. Među advokatima, 46 odsto deli tu
zabrinutost, iako se percepcija advokata vremenom poboljšala. Percepcija
sudija o jasnoći zakona je pala između 2009. i 2013. godine, zatim se
poboljšala 2019. godine, ali se vratila tek na nivo iz 2009. godine.
Percepcija tužilaca je pala u periodu između 2009. i 2013. godine, a
zatim se poboljšala 2019. godine, ali je i dalje ispod nivoa iz 2009.
godine (Pogledajte Sliku 82).
Slika 82: Mera u kojoj su srpski zakoni jasni i nedvosmisleni, prema
mišljenju sudija, advokata i tužilaca, 2009, 2013. I 2020. godine
- Pored toga, profesionalci su izrazili rezerve u pogledu
pravičnosti zakona Srbije. Samo 13 odsto sudija i tužilaca
smatra da su zakoni generalno pravedni i objektivni, iako ovakva
percepcija predstavlja napredak u odnosu na 2009. godinu. Ipak, većina
profesionalaca navodi da su zakoni negde u sredini.
- Anketa takođe naglašava kako neprecizni i nejasni zakoni
mogu uticati na kvalitet pravosudnih usluga. Nedostatak jasnoće
i preciznosti zakona više utiče na rad manje iskusnih sudija. U
poređenju sa starijim kolegama, od kojih 55 odsto pokreće ovo pitanje,
69 odsto sudija čiji radni staž nije duži od pet godina ističe potrebu
za većom preciznošću zakona. 19 odsto advokata i 9 odsto tužilaca navode
nejasne zakone kao glavni razlog zašto kvalitet pravosuđa nije veći.
- Poboljšanje u procesu donošenja zakona i ređe izmene
zakonodavstva mogu poboljšati kvalitet. 84 odsto sudija je
izjavilo da bi ređe izmene zakona mogle doprineti boljem kvalitetu
pravosudnih usluga. Pored toga, 84 odsto sudija vidi bolji kvalitet
izrade zakona kao meru koja bi unapredila kvalitet.
- Zainteresovane strane su tokom razgovora primetile da
preklapanje i suprotstavljeni zakoni stvaraju probleme
sudovima. Nekoliko zainteresovanih strana je istaklo potrebu za
većom harmonizacijom postojećih zakona, kao i potrebu da se postojeći
zakoni uzmu u obzir prilikom izrade novih. Druge zainteresovane strane
su primetile da postoje nedostaci u zakonu i da se sudije bore u
procesuiranju predmeta zbog nepostojanja jasnih smernica. Zainteresovane
strane u tužilaštvima istakle su izazove u primeni zakona o zaštiti
životne sredine i upotrebu dvosmislenih termina u vezi sa zakonima o
platama, što izaziva probleme u tumačenju.
Kvalitet procesa donošenja
zakona ↩︎
- Nažalost, kvalitet procesa donošenja zakona u Srbiji je i
dalje problematičan, uprkos donošenju pravila za pripremu i donošenje
zakona. Postoji nekoliko problema koji dovode do usvajanja
zakona lošeg kvaliteta. To uključuje često usvajanje zakona po hitnom
postupku, što guši demokratsku debatu i smanjuje kvalitet zakona;
nedostatak transparentne i iskrene debate; nedostatak strogih pravila o
članstvu u radnim grupama; i prenošenje pravila iz drugih sistema bez
adekvatne procene uslova i njihove primene u Srbiji.
Takođe, Narodna skupština ne vrši svoju nadzornu funkciju, a promene
zakona se ne zasnivaju na proceni uticaja na praksu ili već postojeće
zakone.
- Nekoliko zainteresovanih strana je navelo loše prakse
izrade zakona u poslednjih nekoliko godina kao doprinos nejasnim ili
dvosmislenim novim zakonima, što je dovelo do neizvesonsti u primeni
zakona od strane sudova. Pored toga, uvedene su i neke izmene
zakonodavstva radi unapređenja prakse, ali bez procene uticaja
prethodnih zakona i prakse. Na primer, radi otklanjanja rizika od
orupcije u oblasti javnih nabavki, u Krivični zakonik je uvedeno posebno
krivično delo – zloupotreba u postupku javnih nabavki. Međutim, po ovom
zakonu je procesuiran neznatan broj predmeta jer je, prema rečima javnih
tužilaca, teže prikupiti dokaze za ovo krivično delo nego za zloupotrebu
službenog položaja.
- Organizacione metode u okviru radnih grupa i učestvovanje
u radnim grupama nisu uvek bile jasne. Zainteresovane strane
koje su članovi različitih grupa izrazile su frustraciju što radne grupe
često ne dobijaju jasna uputstva o ciljevima koje treba postići zakonom
i specifičnoj nadležnosti i metodama njihovog rada. Neke radne grupe su
vođene prethodnim analitičkim studijama, ali druge jednostavno
raspravljaju o svojim stavovima. Zvanične radne grupe ne uključuju uvek
predstavike stanovništva ili subjekta sa najviše stručnosti ili one na
koje zakon najdirektnije utiče.
- Iako postoji zahtev da se procene finansijske implikacije
predloženih zakona i institucionalni kapaciteti za sprovođenje reformi,
radne grupe ne sprovode uvek takvu analizu detaljno. Nedostatak
čvrste procene finansijskih implikacija Zakona o krivičnom postupku iz
2011. godine, koji je stupio na snagu 2013. godine, doveo je do
značajnih finansijskih docnji u javnim tužilaštvima.
- Iako je proces konsultacija i javnih rasprava poboljšan,
i dalje postoje nedostaci. Izmene Zakona o državnoj upravi iz 2018. godine donele su određena
poboljšanja u pravilima o javnoj raspravi, kao što su mogućnost
otvaranja javne rasprave u ranoj fazi pripreme akta (član 77),
propisivanje informacija koje se moraju objaviti pre javne rasprave i
obaveza javnih konsultacija tokom pripreme zakona. Poslovnikom o radu
Vlade propisana je obaveza izrade izveštaja o javnoj raspravi i njegovog
objavljivanja na internet stranici. Transparentnost
Srbija je u istraživanju javnih rasprava održanih 2019. godine utvrdila
da organi državne uprave nisu postupili na isti način u sličnim
situacijama i da nisu poštovali odredbe Zakona o državnoj pravi i
Poslovnika o radu Vlade.
Uvođenje novih zakona ↩︎
- Zainteresovane strane i dalje ističu zabrinutost u vezi
sa uzastopnim i kontinuiranim reformama zakona tokom poslednje
decenije. Zakonodavstvo se često menja bez adekvatnih kampanja
za podizanje svesti među praktičarima i korisnicima. Na primer, Krivični
zakonik je menjan 10 puta u poslednjih 15 godina, što bi moglo da dovede
do zabune među praktičarima i izazova u praksi. Sve to može dovesti do
nedostatka poverenja i pravne sigurnosti, što bi potencijalnim
korisnicima suda otežavalo da prate sve te izmene i da znaju šta je
zakon.
- Potreban je veći fokus na širenju i popularizaciji novih
zakona, posebno imajući u vidu tempo reformi, ograničene konsultacije i
donošenje zakona po hitnoj proceduri. Svest o novim zakonima je
niska u javnosti, među korisnicima sudova, pa čak i među pravnim
stručnjacima (pogledajte poglavlje Pristup pravdi i diskusiju o svesti o
Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći). Ipak, oni su subjekti i akteri u
novim zakonima, a njihovo razumevanje promena je neophodno za efikasno
sprovođenje zakona.
Kvalitet
administrativnih usluga u sudovima ↩︎
- Nivo zadovoljstva administrativnim uslugama sudova je
važan iz ugla korisnika suda jer se oni direktno oslanjaju na takve
usluge u obavljanju svog svakodnevnog poslovanja.
Administrativne usluge građanima i privredi čine 24 procenta svih
administrativnih poslova u sudu. Osnovni sudovi pružaju administrativne
usluge i izdaju potvrde. Do imenovanja javnih
beležnika u nekim opštinama, neki sudovi nastavljaju da overavaju
potpise, rukopise i transkripte, uključujući i ostavinske
postupke.
- Prema Regionalnoj anketi o pravosuđu iz 2020. godine,
korisnici sudova ocenjuju ukupan kvalitet administrativnih usluga kao
dobar (pogledajte Sliku
83). Korisnici suda iz opšte populacije i poslovnog sektora
koji su morali da obavljaju administrativne poslove u vezi sa svojim
sudskim predmetima bili su zadovoljniji kvalitetom administrativnih
usluga nego kvalitetom rada suda u vezi sa njihovim predmetom.
Slika 83: Percepcija korisnika administrativnih usluga suda o
kvalitetu rada u konkretnom administrativnom predmetu, 2009, 2013. i
2020. godina
- Slika ponašanja i kompetentnosti pružalaca usluga
vremenom se pogoršava. Većina korisnika administrativnih usluga
zadovoljna je znanjem, efikasnošću i prijatnošću kadrova. Međutim, broj
nezadovoljnih korisnika se povećao u poslednjih sedam godina.
Zadovoljstvo sudskim administrativnim uslugama treba uporediti sa
zadovoljstvom rada javnih beležnika na koje je u 2014. godini prenet deo
administrativnih nadležnosti sudova. Građani i poslovni sektor su veoma
zadovoljni kvalitetom rada javnih beležnika; 81 odsto građana i 97 odsto
preduzeća izjavilo je da je zadovoljno kvalitetom rada javnih beležnika
u njihovom konkretnom predmetu. Ovako veliki stepen zadovoljstva
potvrđuje uspeh te reforme.
Slika 84: Percepcija korisnika suda o efikasnosti, prijatnosti i
znanju kadrova koji obavljaju administrativne usluge
- Kvalitet obrade predmeta nije značajano poboljšan od
Funkcionalne analize pravosuđa iz 2014. godine. Ovaj odeljak
daje pregled nekoliko pokazatelja i evropskih merila koji se odnose na
kvalitet obrade predmeta, uključujući standardizovane obrasce,
doslednost u primeni zakona, korišćenje specijalizovane obrade predmeta
za određene vrste predmeta i koordinaciju u obradi predmeta.
Korišćenje
standardizovanih obrazaca, šablona i kontrolnih lista ↩︎
- Doslednost u procesuiranju predmeta još uvek je narušena
nedostatkom doslednog pristupa rutinskoj dokumentaciji.
Relevantni obrasci koji bi mogli da podrže komunikaciju korisnika sa
sudovima i sudskom administracijom nisu svuda jednako dostupni. Ne postoji zajednički pristup,
niti su izvršene bilo kakve promene od strane apelacionih sudova, VKS
ili VSS-a.
- RJT je preduzelo određene mere u pravcu standardizacije
kako bi olakšalo primenu Zakona o krivičnom postupku. RJT je
obezbedilo standardizovane obrasce i šablone u elektronskom formatu
usklađenom sa novim ZKP-om u oktobru 2013. godine, ali bi imali koristi
od ažuriranja u celom sistemu sada, nakon pet godina primene. Tužioci su
već sami izmenili neke od obrazaca RJT. Pored toga, OEBS je objavio
smernice za različite vrste tužilaštava kako bi pružio podršku tužiocima
i dao tumačenje odredbi. Međutim, da bi se
osigurala jedinstvena praksa, bilo bi korisno da RJT objavi Vodič sa
obaveznim opštim instrukcijama.
Doslednost
u primeni zakona i percepcija kvaliteta rada sudija ↩︎
- Nedosledno tumačenje zakona i nedosledna sudska praksa
ostaju izazovi za srpsko pravosuđe. U regionalnoj anketi o
pravosuđu iz 2020. Godine 70 odsto sudija i tužilaca i 90 odsto advokata
izjavilo je da se nedosledno tumačenje zakona i nedosledna sudska praksa
dešavaju barem s vremena na vreme, ako ne i često.. Više od 80 odsto
advokata navodi često selektivnu primenu zakona i nesprovođenje zakona.
Međutim, samo oko jedne trećine sudija i tužilaca deli ovo mišljenje
(pogledajte Sliku 85). Percepcija sudija i tužilaca neznatno je
poboljšana od 2013. godine, ali se percepcija advokata vremenom
pogoršala, naročito u oblasti selektivnog sprovođenja.
Slika 85: Udeo sudija, tužilaca i advokata koji procenjuju da se
navedeni problemi u sprovođenju zakona dešavaju s vremena na vreme ili
često, 2013. i 2020. godine
- Uprkos poboljšanjima, advokati su i dalje najmanje
zadovoljni kvalitetom rada sudija. Nasuprot tome,
73 odsto tužilaca ocenjuje kvalitet rada sudija u 2020. godini kao visok
ili veoma visok, u poređenju sa 54 odsto u 2014. godini i 67 odsto u
2009. godini. 87 odsto sudija ocenilo je
kvalitet sudija kao visok ili veoma visok 2019. godine, u poređenju sa
50 odsto u 2014. godini i 61 odsto sudija u 2009. godini.
- Vrednovanje poboljšanog kvalitta tokom vremena je znatno
više među sudijama i tužiocima (53 odsto sudija i 48 odsto tužilaca),
nego među advokatima (samo 17 odsto). 42 odsto advokata zapravo
navodi da se kvalitet vremenom pogoršao, u poređenju sa samo 7 odsto
sudija i 15 odsto tužilaca (pogledajte Sliku 86 ispod). Mišljenja
advokata su pod uticajem ličnog iskustva sa nedostacima postojećeg
sistema, kao što su nedostatak sistema informacionih i komunikacionih
tehnologija, nepostojanje sveobuhvatnog sistema u celoj zemlji za
procesuiranje i povezivanje predmeta između sudova i tužilaštava, kao i
ograničenja na neke baze podataka, koje su dostupne samo sudijama i
tužiocima.
Slika 86: Kvalitet rada tokom vremena
- Malo je primera specijalizacije u procesuiranju predmeta
u srpskom pravosuđu. Privredni sudovi su donekle
specijalizovali procesuiranje predmeta. Prekršajni sudovi su vrsta
specijalizovanih sudova, ali je u njihovoj nadležnosti širok dijapazon
predmeta, od carinskih i poreskih prekršaja do saobraćajnih prekršaja,
ali postoji nekoliko mehanizama za prilagođavanje obrade predmeta ovim
veoma različitim vrstama predmeta. Upravi sud ima slične izazove, sa
širokim spektrom predmeta u rasponu od predmeta konkurencije do predmeta
koji se odnose na izborno zakonodavstvo.
- Nedostatak specijalizacije onemogućava tužioce da razviju
posebne kompetencije i na taj način uspešnije rešavaju
predmete. Pored specijalizovanih javnih tužilaštava i četiri
specijalizovana odeljenja za predmete korupcije, samo veća JT imaju
specijalizovana odeljenja. Prvo javno tužilaštvo u Beogradu ima
odeljenja za privredne prestupe i nasilje u porodici, a Više javno
tužilaštvo u Beogradu ima odeljenje za borbu protiv visokotehnološkog
kriminala. S druge strane, u skladu sa zakonom postoji specijalizacija u
procesuiranju predmeta maloletnika u sudovima i tužilaštvima.
- Koordinacija u procesuiranju predmeta i dalje predstavlja
izazov za srpsko pravosuđe. U pravnom sistemu Srbije i dalje
postoje preklapanja krivičnih i prekršajnih dela. Elementi konkretnih
dela mogu se okarakterisati i kao krivična i kao prekršajna – ili i kao
krivična i kao privredna dela. U Srbiji policija
često podnosi i prekršajnu i krivičnu prijavu za isti incident i ne
obaveštava tužioca o dupliranju istog predmeta.
- Preklapanje krivičnih dela takođe uzrokuje neefikasnost u
okviru sudskog sistema. Isti incident opterećuje i tužilaštvo i
sudove – jednom za prekršaj, sa svojim procedurama i pravnim lekovima, i
ponovo za krivično delo, sa svoji procedurama i pravnim
lekovima.
- Postoje primeri uvođenja dobre prakse u koordinaciji
obrade predmeta u svim sudovima. Pozitivno iskustvo iz
međusektorske koordinacije u slučajevima nasilja u porodici iz
Zrenjanina je uneto u zakonodavstvo. Zakon o sprečavanju nasilja u
porodici predviđa osnivanje grupe za
koordinaciju i saradnju (član 25) koju čine predstavnici javnih
tužilaca, policije, centra za socijalni rad i predstavnici drugih
institucija (obrazovne, službe za zapošljavanje i dr.) ako je potrebno.
Grupa ima obavezu sastajanja jednom u dve nedelje.
- Velika većina tužilaca čvrsto veruje da saradnja sa
drugim istražnim organima doprinosi kvalitetu njihove institucije, dok
sudije i advokati imaju umerenije stavove o ovom pitanju. Čini
se da je stav tužilaca tačniji i preporučuje se da politički lideri
Srbije sprovode efikasnu politiku netolerancije prema nespremnosti
policije da poštuje uputstva tužilaca u svim istražnim fazama nekog
predmeta. U suprotnom, biće nemoguće uneti
dosledna poboljšanja u kvalitetu i vremenu rešavanja predmeta ili
povećati poverenje javnosti u pravosudni sistem.
- Nedostatak političke volje, praćen nedostatkom zvaničnih
smernica, generalno otežava efikasnu istragu u predmetima. S druge strane, postoje pozitivni
trendovi saradnje koji poboljšavaju kvalitet rada. Na primer, sporazum o
saradnji između Evrodžasta i Srbije stupio je na snagu u decembru 2019.
godine, a Srbija je 2020. godine učestvovala u tri zajednička istražna
tima. Takođe, unapređena je saradnja
između Tužilaštva za ratne zločine i Službe za istraživanje ratnih
zločina formiranjem zajedničkih istražnih timova i uvođenjem nove
metodologije. Ovi pozitivni primeri dobre
saradnje uticali su na veći optimizam među tužiocima koji su učestvovali
u Regionalnoj anketi o pravosuđu.
Kvalitet odlučivanja u
predmetima ↩︎
Upotreba
standardizovanih alata za pisanje presuda ↩︎
- Iako ne postoji obrazac ili zajednički pristup pisanju
presuda, Vrhovni kasacioni sud i profesionalna udruženja sproveli su
neke inicijative. Vrhovni kasacioni sud je organizovao okrugle
stolove na kojima se raspravljalo o krivičnim presudama i u cilju
utvrđivanja nedostataka i dobre prakse u pisanju presuda. Pravosudna
akademija je u saradji sa USIAD Projektom vladavine prava (ROL)
organizovala obuku za sudijske pomoćnike o tehnici pisanja
presuda.
- Pravosudna obuka, i početna i stalna, uključuje modul za
pisanje presuda. Komponenta pisanja presuda je uključena u
program stalne obuke Pravosudne akademije za 2014. godinu, ali je obuka
opšta i ne sadrži standaradizovan pristup. U okviru početne obuke na
Pravosudnoj akademiji, pripravnici prolaze obaveznu obuku o pisanju
različitih vrsta presuda i drugih sudskih odluka u građanskim,
vanparničnim, izvršnim i krivičnim predmetima; u njihovom završnom
vrednovanju kao pripravnici, ocenjuju ih sudije mentori na osnovu
veština pisanja presuda.
Doslednost donošenja odluka
i EKLJP ↩︎
- Statistički podaci Evropskog suda za ljudska prava
(ESLJP) u Strazburu ukazuju da se pravosudni sistem Srbije još uvek bori
da u potpunosti ispoštuje standard EKLJP.
Između 2017. i 2020. godine sve je veći broj predmeta u kojima je
utvrđeno da Srbija krši standarde neizvršenja i dužine postupka. U
poređenju sa periodom 2010-2013, broj povreda prava koja se odnose na
dužinu postupka značajano je porastao, sa 10 odsto na 28 odsto ukupnih
povreda prava, dok su povrede prava koje se odnosi na neizvršenje
pravosnažnih sudskih odluka i neizvršenje i dalje veliki. Od ukupno 63 presude u periodu
2017-2020 u kojima je ESLJP utvrdio sa Srbija krši EKLJP, 28 odsto
povreda odnosilo se na predugo trajanje postupka, a 27 odsto se odnosilo
na neizvršenje pravosnažnih sudskih i administrativnih odluka. Utvrđene
su i druge povrede prava na zaštitu imovine i prava na pravično suđenje.
Srbbija se takođe navodi zbog nedostatka efikasne istrage, nehumanog ili
ponižavajućeg postupanja i prava na poštovanje porodičnog i privatnog
života.
Slika 87: Presude ESLJP protiv Srbije prema vrsti predmeta
(2017-2020)
- Takođe je došlo do povećanja ukupnog broja predmeta iz
Srbije koji su na čekanju pred ESLJP. Srbija je i dalje među
zemljama sa značajnim brojem nerešenih predmeta pred ESLJP (2,8 odsto
nerešenih predstavki na kraju 2020. godine).
Ove brojke nadmašuju samo daleko veće zemlje, poput Rusije (22 odsto),
Turske (19 odsto) i Ukrajine (16,8 odsto). Skoro 97 odsto srpskih
predmeta koje je razmatrao ESLJP proglašeno je neprihvatljivim ili je
odbačeno.
- Od predstavki rešenih presudom, značajan broj je utvrdio
bar jedno kršenje članova EKLJP (22 od 24 u 2019.
godini; 4 od 5 u 2020. godini). Među njima je
uobičajeno da ESLJP takođe utvrdi povredu dužine postupka i
neizvršenje.
- Od nedavno je primetno povećanje broja prijateljskih
nagodbi, što je efikasan način na koji srpske vlasti mogu da rešavaju
predmete bez potrebe da predmeti idu na ročišta. U 2017. godini bilo je 32
prijateljske nagodbe; do 2019. godine, broj takvih nagodbi porastao je
na 103, ali je to i dalje značajno manje od 679 prijateljskih nagodbi u
2013. godini. Pregovaranje o prijateljskim nagodbama će verovatno biti
korisna strategija za sudske sporove u koje je uključena država, s
obzirom na to da naknade za nematerijalnu štetu mogu biti prilično
visoke. Prijateljske nagodbe su takođe dobre za podnosioce zahteva jer
sprečavaju dalje odlaganje rešavanja njihovog predmeta i dobijanja
naknade.
- Srpske vlasti preduzimaju mere, kako zakonodavne, tako i
nezakonodavne, da izvrše presude ESLJP, ali određeni izazovi su i dalje
prisutni. Saradnja između različitih državnih organa je najveći
izazov jer izvršenje presude ESLJP može uključivati usvajanje zakona i
promenu sudske prakse radi usklađivanja sa presudama ESLJP, kao i
implikacije na budžet. Stoga je važno
uspostaviti organizovanu koordinaciju između svih relevatnih državnih
organa.
Efikasnost
žalbenog sistema u obezbeđivanju kvaliteta odlučivanja ↩︎
- Žalbeni sistem u Srbiji ostaje jedna od prepreka u
pravosudnom sistemu, sa visokim stopama žalbi i pogoršanom percepcijom
poverenja javnosti. Sistem i dalje daje samo neprecizne podatke
o uloženim žalbama, što je otežavalo preciznu analizu i zahtevalo od
tima FA da koristi procene. Stope su se primetno razliokvale u
zavisnosti od vrste sudova, vrste predmeta i lokacije suda. Visoke
žalbene stope produžavaju ukupno trajanje predmeta i povećavaju broj
predmeta. Sa pozitivnije strane, stope preinačenja su se smanjile i
delimično su zamenjene povećanim izmenama, najverovatnije zbog zakonske
obaveze apelacionog suda da sam odlučuje o drugoj žalbi.
- Dvosmislenost u zakonima i nedostatak jednoobraznosti u
njihovoj primeni mogu doprineti visokoj stopi žalbi i preinačenih
presuda. Dvosmislenost može dovesti do toga da sudije nižih
sudova prave reverzibilne greške, dok nedostatak doslednosti u nižim
sudovima može podstaći stranke da se nadaju povoljnijem rezultatu u
žalbenom postupku. Drugi faktori su takođe mogli podstaći stranke da
ulože žalbe, kao što je interes advokata da naplate više radnji
preduzetih u predmetu i/ili taktike za odlaganje izvršenja u negativnim
odlukama.
Korišćenje
podataka o žalbama za procenu kvaliteta presuda i žalbenog sistema ↩︎
- Zbog dugotrajnog nedostatka adekvantijih podataka, ova FA
se, kao i ona iz 2014. godine, oslanja na procenu uloženih žalbi i stope
žalbi. Odnosno, sadašnji izveštaji još
uvek ne daju informacije o uloženim žalbama, što ne mora da bude
istovetno nižestepenim odlukama o žalbi donetim u istom izveštajnom
epriodu. Takođe, kao što je utvrđeno u FA 2014. godine, statistika
Apelacionog suda još uvek ne pravi razliku između predmeta primljenih od
osnovnih sudova i predmeta primljenih od viših sudova. Umesto toga,
predmeti koji proizilaze iz osnovnih i viših sudova upisuju se u iste
registre.
- Da bi izračunao stope žalbi, tim FA je koristio broj
rešenih žalbi usklađen sa stopama savladavanja priliva sudova viših
instanci. Pošto su stope savladavanja priliva svih sudova viših
instanci koje su ovde analizirane bile blizu 100 procenata, broj rešenih
žalbi bi trebalo da bude razumno sličan broju uloženih žalbi. Ova kalkulacija je prilično
jednostavna za sve vrste sudova osim za osnovne sudove, za koje je tim
morao da uključi dodatnu procenu kako bi se razlikovale žalbe koje
rešavaju viši sudovi od onih koje rešavaju apelacioni sudovi.
- Podacima u Srbiji o rešenim žalbama nedostaje još jedna
dimenzija – odbačeni predmeti. Izveštaji VKS-a razvrstavaju
rešene žalbe prema sledećim kategorijama: potvrđena, vraćena na ponovno
odlučivanje, izmenjena i delimično izmenjena
ili vraćena. Odbačene žalbe su izostavljene, iako ih treba navoditi kao
posebnu kategoriju. Stoga, tim FA nije mogao da uključi odbačaje u svoje
procene. Da su odbačaji uključeni, stope žalbi bi bile nešto veće od
procenjenih.
- Stope potvrđivanja i poništavanja, bez stope žalbe, ne
znače mnogo pojedinačno, ali znače mnogo zajedno. Visoke
žalbene stope i stope potvrđivanja u kombinaciji ukazuju na
odugovlačenje ili druge zloupotrebe od strane stranaka. Visoka stopa
žalbe i niska stopa potvrđivanja presude ukazuju na probleme u pogledu
kvaliteta i harmonizacije sudske prakse. Idealna situacija bi bila niska
stopa žalbi i stopa potvrđivanja od 50 procenata, što ukazuje da samo
predmeti u kojima čak i sudija nije siguran u pravi ishod idu u sudove
više instance.
- Žalbe su ključne ne samo kao pokazatelj kvaliteta u
donošenju odluka, već i kao faktor efikasnosti i
blagovremenosti. Visoke žalbene stope produžavaju ukupno
trajanje predmeta i povećavaju broj predmeta. Ukidanje dovodi do
ponovnog otvaranja predmeta u nižestepenom sudu, nakon čega će se na
isti predmet verovatno ponovo uložiti žalba. Ovo se može desiti nekoliko
puta u jednoj pravnoj stvari. Međutim, proceduralne reforme su uklonile
neke od ovih proceduralnih nedostataka. Na primer, žalbeni nivoi su
dužni da zamene ukinute odluke sopstvenim presudama po drugoj
žalbi.
- U Srbiji postoje četiri vrste suda sa žalbenom
jurisdikcijom: viši sudovi, apelacioni sudovi, Privredni apelacioni sud
i Prekršajni apelacioni sud, a pored toga, žalbe se mogu izjaviti
Vrhovnom kasacionom sudu (pogledajte Sliku 88, u nastavku).
Analiza koja sledi prati žalbe po vrstama sudova i nudi poglede na
trenutno stanje žalbenog sistema u Srbiji.
Slika 88: Apelaciona sudska nadležnost u Srbiji
Izvor: Ilustracija tima SB
Žalbe na odluke osnovnih
sudova
- Po pravilu, žalbe osnovnih sudova idu direktno u
apelacione sudove na razmatranje (tzv. “velika apelacija”), ali neke
žalbe, obično one koje se tiču jednostavnih stvari, razmatraju viši
sudovi (tzv. “mala apelacija”).
Prema podacima koje je VKS prikupio za potrebe ove FA, na nacionalnom
nivou, žalbe na odluke osnovnih sudova činile su 62 odsto ukupnog broja
predmeta apelacionih sudova u 2019. godini i 66 odsto u prvoj polovini
2020. godine. Tabela 14 ispod prikazuje odnose primljenih predmeta iz
osnovnih i viših sudova po apelacionim sudovima u 2019. godini.
Tabela 14: Primljeni predmeti u apelacionim sudovima iz osnovnih i
viših sudova u 2019.
Beograd
|
11,010 |
54 procenata
|
9,558 |
46 procenata
|
20,568 |
Kragujevac
|
8,764 |
66 procenata
|
4,541 |
34 procenata
|
13,305 |
Niš
|
8,313 |
67 procenata
|
4,092 |
33 procenta
|
12,405 |
Novi Sad
|
9,772 |
68 procenata
|
4,704 |
32 procenta
|
14,476 |
UKUPNO
|
37,859 |
62 procenta
|
22,895 |
38 procenata
|
60,754 |
Izvor: Podaci VKS-a i proračuni SB
- Kumulativna stopa žalbi osnovnih sudova u 2019. godini
bila je devet odsto – jedan odsto veća nego u 2013. godini. Ova
stopa žalbi je izračunata tako što se 105.464 rešene žalbe u višim i
apelacionim sudovima podele sa 1.110.393 rešena predmeta u osnovnim
sudovima. Potvrđeno je 72,40 odsto odluka ili 76.356, vraćeno je 13,64
odsto ili 14.381 odluka, preinačeno je 8,18 odsto ili 8.622 odluke, a
delimično preinačeno ili vraćeno 5,79 odsto ili 6.105 odluka.
- Žalbe na odluke osnovnih sudova u građanskim
parnicama u 2019. godini su bile
visoke, sa stopom žalbe od 30 odsto ili oko sedam procentnih poena više
nego u FA iz 2014. godine. Skoro tri četvrtine
žalbi se odnosi na opšte građanske parnice (upisnik „P“) gde je stopa
žalbi u 2019. godini procenjena na oko 33 odsto, a stopa potvrđivanja
72,64 odsto. Radne građanske parnice (upisnik „P1“) činile su nešto
manje od jedne četvrtine građanskih parničnih žalbi, sa stopom žalbe od
71,71 odsto. Porodični građanski parnični predmeti (upisnik „P2“) činili
su tri odsto građanskih parničnih žalbi, sa stopom žalbe od šest odsto i
stopom potvrđivanja od 59,10 odsto.
- Žalbene stope na odluke osnovnih sudova u krivičnim
stvarima takođe su bile visoke i iznosile su 24 odsto. Interesantno, čini se da je stopa
žalbi u krivičnim stvarima stabilna tokom vremena, jer je bila samo
jedan odsto viša u 2019. nego u 2013. godini, prema podacima iz FA iz
2014. godine. Od žalbenih odluka donetih 2019. godine, 68,79 odsto je
potvrđeno, 18,27 je vraćeno, 10,50 odsto je izmenjeno, a 2,45 odsto je
delimično izmenjeno ili vraćeno. Postojale su još dve kategorije
krivičnih predmeta vredne pažnje, takozvana krivična veća (upisnik
„KV“) i predmeti uslovnog otpusta („KUO“
predmeti), sa stopom žalbe od 17, odnosno 10 odsto. U obe kategorije,
stope potvrđivanja su iznosile skoro 100 odsto: 97,78 odsto u predmetima
krivičnih veća i 98,58 odsto u predmetima uslovnog otpusta.
- Stopa žalbi u građanskim vanparničnim predmetima ostala
je niska, ispod pet odsto, i značajno je varirala među različitim
vrstama predmeta. Razlog za to je činjenica da vanparnični
predmeti u suštini ne uključuju spor između stranaka i zato što se na
sve vanparnične odluke osnovnih sudova ne može uložiti žalba. Sa jedne
strane, stopa žalbe u ostavinskim predmetima u 2019. godini bila je 0,3
odsto, a stopa potvrđivanja 99,85 odsto. S druge strane, prijavljena je
stopa žalbi od 38 odsto u predmetima koji se odnose na zahteve za
novčanu naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u
razumnom roku, dok je 94,49 odsto ovih odluka potvrđeno.
- Žalbe na rešenja o izvršenju ostale su na niskom nivou i
iznosile su oko tri odsto. Od ovog procenta
potvrđeno je 69,93 odsto, 12,64 odsto je vraćeno u nižestepeni sud,
izmenjeno je 11,98 odsto, a 5,45 odsto je delimično izmenjeno ili
preinačno. U poređenju sa podacima iz 2014. godine, višestruko je
povećan broj izmenjenih i delimično preinačenih ili vraćenih odluka, što
znači da se višestepeni sudovi sada više opredeljuju da sami rešavaju
predmete, nego da ih vraćaju na ponovno suđenje i produžavaju trajanje
postupka.
Žalbe na
odluke viših sudova pred apelacionim sudovima
- U višim sudovima u 2019. godini je uložena žalba na šest
odsto svih predmeta u kojima je doneta odluka, približno koliko i 2013.
godine. Potvrđeno je 77,33 odsto, 11,21
odsto je vraćeno, 8,42 je izmenjeno, a 3,03 delimično izmenjeno ili
vraćeno. U odnosu na 2013. godinu, broj potvrđenih odluka je povećan za
11 procentnih poena, broj vraćenih odluka je smanjen za 3,5 procentnih
poena, dok su izmene i delimične izmene ili vraćene odluke neznatno
varirale, do jedna procentni poen.
- Stope žalbi među glavnim vrstama predmeta u višim
sudovima značajno su varirale, prvenstveno zbog lakoće podnošenja
žalbi. U prvostepenim građanskim parnicama, procenjena stopa žalbe bila je 20
procenata, a stopa potvrđenih odluka bila je
72 procenata. Nasuprot tome, u drugostepenim građanskim predmetima, gde postoji vrlo malo zakonskih
mogućnosti za žalbu, stopa žalbe je bila tri procenta, a stopa potvrđivanja odluke je
bila 95,80 odsto. Nasuprot tome, u krivičnim predmetima
stranke su se žallile u 14 odsto rešenih predmeta, a
stopa potvrđivanja je bila 61,82 odsto.
- U drugim vrstama predmeta u višim sudovima, stope žalbi i
potvrđivanja su značajno varirale. Najniža pojedinačna žalbena
stopa bila je 0,1 procenata u predmetima koji se odnose na mere za
obezbeđenje prisustva optuženog u prethodnom postupku. Stopa
potvrđivanja za istu vrstu predmeta bila je 100 procenata. U predmetima
krivičnih veća, stopa žalbe je bila 28 odsto, dok je stopa potvrđivanja
bila 85,86 odsto.
Žalbe na odluke Ustavnog
suda
- Stope žalbi i stope potvrđivanja bile su umerene u 2019.
godini bile su umerene. Od ukupno 140.082 donete odluke
privrednih sudova, na 15.242 su uložene žalbe Privrednom apelacionom
sudu, što predstavlja oko 11 odsto odluka privrednih sudova za tu
godinu. Potvrđeno je 75,37 odsto ožalbenih odluka, 11,30 odsto je
vraćeno sudu niže instance, 9,24 odsto je preinačeno, a 4,09 odsto je
delimično preinačeno ili vraćeno na ponovni postupak.
- Privredni apelacioni sud je pokazao veću sklonost da
odluke nižestepenih sudova zameni svojim, odnosno smanjen je broj odluka
vraćenih na ponovno odlučivanje, dok su povećane preinačene ili
delimično preinačene odluke. U 2013. godini vraćeno je 19,5
odsto odluka, što je za 8,2 procentna poena više nego u 2019. godini.
Nasuprot tome, izmenjene odluke su povećane za 3,44 procentnih poena, a
delimične izmene ili vraćene odluke za 3,39 procentnih poena.
- Građanski sporovi u privrednim sudovima beleže veoma
visoke stope žalbi od 39 odsto, dok je njihova odgovarajuća stopa
potvrđivanja bila 73,71 odsto. Od 14,483 rešena predmeta, 5,721 je
rešeno u Privrednom apelacionom sudu, a potvrđeno je 4,217
odluka. Slično tome, visoke žalbene stope prisutne su u
privrednim sudovima u nekim vrstama predmeta koji uključuju stečajne
postupke (planove reorganizacije) i izvršne postupke u vezi sa pravom na
suđenje u razumnom roku.
Žalbe na odluke Ustavnog
suda
- Stope žalbi i stope vraćenih odluka Upravnog suda na
ponovo odlučivanje ostale su niske. U 2019. godini žalbe na odluke
Upravnog suda uložene su pred VKS-om u 1,5 odsto svih odluka Upravnog
suda za tu godinu. Ovo predstavlja smanjenje za 2,3 procentna
poena u odnosu na FA 2014. Od 329 žalbi koje je VKS rešio u 2019.
godini, potvrđeno je 91,08 odsto odluka. Ova stopa je skoro potpuno ista
kao i 2013. godine, prema podacima iz FA iz 2014. godine, kada je
procenjena stopa potvrđvanja bila 91,11 odsto. Najnoviji podaci
potvrđuju raniji nalaz FA iz 2014. godine da postoji veći nivo
jednoobraznosti i doslednosti u upravnom pravu nego u drugim oblastima i
da se veliki broj žalbi podnosi neosnovano. Međutim, ova analiza ne može
da razlikuje da li su stope žalbi bile niske, a stope potvrđivanja
visoke, jer stranke smatraju da je beznadežno ići protiv države u
upravnim stvarima.
- Među pojedinačnim vrstama predmeta u Upravnom sudu, stopa
žalbi je visoka (38 odsto) samo u predmetima koji se tiču prava na
suđenje u razumnom roku. Čak i u tim predmetima, stopa
potvrđivanja je takođe visoka, 91,08 odsto.
Žalbe na odluke prekršajnih
sudova
- U prekršajnim sudovima ukupna stopa žalbi u 2019. godini
bila je niska, četiri odsto, dok su stope vraćenih odluka na ponovno
odlučivanje i izmena bile prilično visok. U 2019. godini, od
614.246 rešenih predmeta, Prekršajnom apelacionom sudu uložene su žalbe
na 25,539 odluka prekršajnih sudova. Od toga, potvrđeno je 58,78 odsto,
izmenjeno je 19,50 odsto, 21,48 odsto je vraćeno na ponovno odlučivanje
u sud niže instance, dok je 0,24 odsto delimično preinačeno ili vraćeno
na ponovno odlučivanje.
- U poređenju sa podacima iz 2013. godine
analiziranim u Funkcionalnoj analizi iz 2014. godine, Apelacioni
prekršajni sud udvostručio je broj izmena i smanjio broj vraćanja na
ponovno odlulčivanje za otprilike jednu trećinu. Skoro osam
procentnih poena manje odluka je vraćno u 2019. godine nego u 2013.
godini (kada je 27,73 odsto odluka vraćeno na ponovno odlučivanje
nižestepenom sudu). Istovremeno, procenat izmena u 2013. godini (9,66
procenata) se udvostručio na oko 20 odsto u 2019. godini. Ostale
kategorije su otprilike uporedive sa podacima iz 2013. godine.
- Povećanje izmena i smanjenje vraćanja odluka na ponovno
odlučivanje predstavlja poboljšanje u skladu sa preporukama FA
2014. Funkcionalna analiza iz 2014. godine je tvrdila da
prekršajni predmeti treba da budu relativno jednostavni i da bi
Prekršajni apelacioni sud trebalo da bude u poziciji da preinači odlluku
i poštedi stranke i prekršajne sudove neophodnosti ponovnog suđenja.
Najnoviji podaci ukazuju da su prekršajni sudovi uspešno ispoštovali
datu preporuku.
Žalbe prema lokaciji
- Ishodi žalbi su se razlikovali među osnovnim sudovima u
Srbiji bez ikakvog jasnog obrasca. Prosečna prijavljena stopa
potvrđivanja bila je 68 procenata. Osnovni sud u Subotici prijavio je
najveću stopu potvrđivanja u 2019. godini od 88,87 odsto, dok je najnižu
stopu, od 34, 18 odsto prijavio Osnovni sud u Vršcu.
Istovremeno je Osnovni sud u Vršcu zabeležio i neuobičajeno visok
procenat izmenjenih odluka – 57,02 pre svega zbog veoma velikog broja
izmena u parničnim predmetima koji se vode u upisniku „P“. Stepen
preinačenja u Osnovnim sudovima u Sremskoj Mitrovici i Bačkoj Palanci,
20,63, odnosno 19,86 odsto. Nasuprot tome, najviša stopa vraćanja na
ponovno odlučivanje od 27,49 odsto zabeležena je u Osnovnom sudu u Boru,
a zatim u Osnovnom sudu u Velikoj Plani, Trsteniku i Senti, u kojima je
vraćeno više od jedne četvrtine odluka.
Slika 89: Ishodi žalbi u odabranim
osnovnim sudovima u 2019. godini
Izvor: Podaci VKS-a
- Ishodi žalbi su takođe varirali među višim sudovima, ali
u manjoj meri nego u osnovnim sudovima. Većina viših sudova
ostala je blizu prosečne stope potvrđivanja od 75 odsto. Jedina dva
istinska odstupanja bili su Viši sud u Kraljevu, sa stopom potvrđivanja
od 34,64 odsto i Viši sud u Prokuplju, sa stopom potvrđivanja od 41,24
odsto. U Kraljevu, nisku stopu potvrđivanja direktno je prouzrokovalo
59,75 odsto preinačenja 406 radnih građanskih parničnih predmeta,
najverovatnije identičnih ili vrlo sličnih sporova koji su se mogli
rešiti jednoobrazno. U Prokuplju je 36,60 odsto odluka vraćeno na
ponovno odlučivanje, zbog 47,90 procenata ili 57 vraćenih odluka u
parničnim predmetima.
Slika 90: Ishodi žalbi u višim sudovima u 2019. godini
Izvor: Podaci VKS-a
Percepcija korisnika o
žalbama ↩︎
- Poverenje u žalbeni sistem među korisnicima sudova u
Srbiji se smanjilo od 2013. do 2020. godine i palo je ispod vrednosti iz
2009. godine, kao što je prikazano na Slici 91. U 2020. godini,
manje od jedne polovine (41 odsto) građana sa nedavnim iskustvom u
sudskim sporovima izjavili su da veruju u žalbeni sistem. U međuvremenu,
nešto veći procenat (47 odsto) predstavnika poslovnog sektora sa
iskustvom u sudskim sporovima je izjavilo da veruje u žalbeni sistem.
Zanimljivo je da je i broj onih koji su izjavili da imaju poverenja u
žalbeni sistem i broj onih koji su odgovorili da nemaju poverenja u
žalbeni sistem smanjen u odnosu na 2009. i 2013. godinu. Broj neodlučnih
ispitanika porastao je za sedam do dvadeset puta. Nejasno je da li ovaj
nedostatak poverenja u kombinaciji sa neodlučnošću ohrabruje ili
obeshrabruje korisnike suda da ulože žalbe.
Slika 91: Percepcija poverenja u žalbeni sistem, prema navodima
korisnika suda, 2009, 2013. i 2020. godine
- Odluka stranke da uloži žalbu ostaje snažno povezana sa
percepcijom stranke o pravičnosti prvostepenog suđenja, još više u 2020.
nego u 2013. godini. Korisnici suda koji su dobili nepovoljnu
presudu uložili su žalbu u 84 odsto slučajeva ako su smatrali da odluka
nije u potpunosti pravična, što je povećanje za 21 procentni poen u
odnosu na 2013. godinu. Nasuprot tome, korisnici suda koji su dobili
presudu koja nije išla u njihovu korist, ali koji smatraju da je odluka
pravična, uložili su žalbe u samo 10 odsto slučajeva, što je povećanje
za dva procentna poena u odnosu na 2013. godinu.
Slika 92: Odnos između percipirane pravičnosti i odluka o podnošenju
žalbe među korisnicima suda koji su dobili presudu koja ne ide njima u
korist, 2013, 2020.
- U 2020. godini, u preko pedeset posto slučajeva,
korisnici suda su naveli da je viši sud potvrdio presudu.
Međutim, u 20 odsto slučajeva koji su uključivali javnost, presuda je
ukinuta i naloženo je ponovno suđenje. U 17 odsto predmeta koji se
odnose na privredu, presuda je ukinuta i naloženo je ponovno suđenje.
Istovremeno, broj izmena povećan je od 2013. do 2020. godine u
predmetima građana i privrede za šest, odnosno četiri procentna
poena.
Slika 93: Ishod žalbi prema navodima korisnika suda, 2009. i 2013.
godine
Visoke stope
žalbi i velike varijacije u žalbama ↩︎
- Visoke stope žalbe u Srbiji, posebno u specifičnim
vrstama predmeta, i pogoršana percepcija žalbenog sistema ukazuju na
sistemsko prisustvo poteškoća vezanih za kvalitet. Nedostatak
jednoobraznosti u primeni zakona može podstaći stranke da se nadaju
povoljnijem rezultatu u žalbenom postupku. Štaviše, često se navodi da
advokati takođe mogu igrati ulogu u podsticanju žalbi, pošto se njihovi
troškovi uglavnom obračunavaju po svakoj preduzetoj radnji u predmetu.
Oni takođe mogu uputiti svoje klijente o verovatnoći uspeha u žalbenom
postupku i o taktičkim prednostima koje žalbe mogu doneti, kao što je
odloženo izvršenje negativne presude.
- Razlozi geografskih varijacija su neobjašnjivi, osim u
slučaju nedostatka jednoobraznosti u primeni zakona. Iako
jednokratni efekti specifičnih okolnosti u sudovima, kao što je vraćanje
na ponovno odlučivanje mnogih jednoobraznih radnih predmeta, mogu
izazvati nagle varijacije, malo je verovatno da bi to mogao biti slučaj
u celoj Srbiji, pogotovo što su varijacije postojane i u 2013. godini
(nalazi Funkcionalne analize 2014) takođe.
- Funkcionalna analiza iz 2014. godine utvrdila je da je
žalbeni sistem u središtu problema Srbije u pogledu kvaliteta donošenja
odluka. Utvrđeno je da su žalbene stope u proseku veoma visoke,
kao i stope preinačavanja. Stope su takođe značajno varirale u
zavisnosti od vrste sudova, tipova predmeta i lokacija suda. Žalbe su
bile slabo praćene. Uočena nepravednost sistema, u kombinaciji sa
nedostatkom jednoobraznosti i doslednosti, podstakla je korisnike suda
da podnose žalbe. Podsticaji advokata su takođe identifikovani kao jedan
od faktora koji utiče na ulaganje žalbi. Istovremeno, nivo poverenja u
žalbeni sistem među korisnicima suda bio je nizak. Proceduralne izmene
usmerene ka smanjenju uzastopnih žalbi (poznate kao „recikliranje“
predmeta) su proglašene delotvornim. Bez obzira na to, žalbene sudije
(bez obzira na njihov manji broj predmeta) nastavile su da vraćaju
predmete na ponovno suđenje nižoj instanci češće nego što je bilo
potrebno.
- Gledano sa pozitivnije strane, viši sudovi su češće
zamenjivali nižestepene odluke svojim, što potkrepljuju podaci prethodno
navedeni u ovom odeljku. U Funkcionalnoj analizi iz 2014.
godine samo u malom procentu predmeta su sudovi više instance menjali
odluke sudova niže instance, iako su koristi od takvih izmena brojne.
Oni spašavaju stranke od ponovnog vođenja parnice pred nižestepenim
sudom, smanjuju opterećenje sudijama i sudovima, skraćuju suđenje i
povećavaju jednoobraznost u primeni zakona tokom vremena. Zakonske
promene su obavezale viši sud da odluke po drugoj žalbi zameni
sopstvenim odlukama. Sudije više instance treba da rade na tome da, kad
god je to moguće zamene odluku suda niže instance osim u slučaju druge
žalbe u istoj stvari. Odluke višeg stepena u kojima se donosi odluka o
preinačenju treba da sadrži precizno obrazloženje i uputstva kojih će se
nižestepeni sud pridržavati u narednim postupcima.
- Dostupan je čitav niz drugih mera za poboljšanje
kvaliteta donošenja odluka. Neke od tih mera već su predložene
u FA 2014 i obuhvataju edukaciju sudija, bolje korišćenje postojećih
alata za usklađivanje sudske prakse i primenu novih (npr. sastanci
sudija u istom odeljenju na kojima se raspravlja o pravnim
pitanjima).
Kvalitet tužilaštva ↩︎
Uvod ↩︎
- Ovo poglavlje se zasniva na analizi tužilačkog sistema
Srbije (Funkcionalna analiza javnih tužilaštava) koju je sprovela
Svetska banka i Multidonatorski poverenički fond za podršku sektoru
pravosuđa u Srbiji,
ispitivanjem podataka od 2017 do 2019. godine. Poglavlje o
upravljanju i rukovođenju u ovom izveštaju pokriva te funkcije za
tužilaštva kao i za sudove, ali čitaoci ipak treba da konsultuju
Funkcionalnu analizu tužilaštava za više detalja o strukturi i
hijerarhijskog prirodi tužilačkog sistema. Funkcionalna analiza
tužilaštava je takođe obuhvatila funkcije DVT-a, RJT-a i različite vrste
i nadležnosti javnih tužilaštava.
- Funkcionalna analiza tužilaštava, zvanično objavljena u
januaru 2019. godine, prvenstveno se fokusirala na peeriod od 2014. do
2016. godine, kada su se tužioci Srbije prilagođavali opsežnim promenama
uvedenim Zakonom o krivičnom postupku (ZKP), usvojenom 2013.
godine. Ove izmene su uključivale uvođenje adverzijalnog
postupka, što je predstavljalo izazov za mnoge tužioce dok su se
prilagođavali svojim novim, aktivnijim ulogama.
- U isto vreme, politički i pravosudni lideri Srbije bili
su pod stalnim pritiskom da izvrše velike dodatne strukture promene u
upravljanju i rukovođenju tužilačkim funkcijama u zemlji u okviru
planiranog pristupanja Srbije EU. Taj pritisak se nastavio do
objavljivanja ove FA, o čemu se govori u različitim izveštajima EU u
vezi sa politikom proširenja EU.
- Zvanični podaci na koje se oslanja veći deo statističkih
podataka u ovom poglavlju nisu uvek dosledni i ne mogu uvek biti
sravnjeni. Podaci u ovoj studiji dobijeni su iz statističkih
podataka iz Godišnjih izveštaja RJT-a od 2014. do 2019. godine i od
DVT-a, ali su drugi podaci izvedeni iz razgovora i objavljenih
analitičkih izveštaja kao što su izveštaji CEPEJ-a.
- Dostupni podaci za tužilaštva nisu bili toliko opsežni u
poređenju sa podacima za sudove, a upotreba dostupnih podataka
ograničena je zbog načina prikuplujanja i formata u kome su podaci
prikupljani. Do kraja 2019. godine nije postojao jedinstveni
sistem za elektronsko upravljanje predmetima za tužilaštva. Dostupni
Godišnji izveštaji RJT-a objavljeni su u formatu
koji nije pogodan za kompjutersku obradu. Priprema tih izveštaja u
velikoj meri je zavisila od ručnog prikupljanja podataka i njihovog
individualnog tumačenja, zbog čega su izveštaji bili skloni
nedoslednostima i netačnim informacijama.
- Nije postignut značajan napredak u modernizaciji merenja
učinka za tužioce ili JT. Tužiocima i dalje nedostaje podrška
za merenje njihovog učinka, kao i pojašnjenja kako da te informacije
iskoriste u svoju prednost za unapređenje upravljanja predmetima,
podršku zahtevima za finansiranje, privlačenje podrške javnosti i jasan
i precizan odgovor na kritiku. Tužilački sistem bi nesumnjivo imao
koristi od takve modernizacije.
- Potrebno je redovno ažuriranje standardizovanih obrazaca
i šema na nivou čitavog sistema koje je RJT objavilo 2013. godine,
naročito zbog nekoliko uvedenih izmena u ZKP od 2013. godine.
Pojedinačni tužioci su prema navodima izmenili neke od obrazaca RJT-a za
sopstvenu upotrebu, ali centralizovana revizija zvaničnih obrazaca nije
se desila. Kao što napominje FA tužilaštava, upotreba obrazaca i
standardizovanih formulara olakšaval dosledan pristu u rutinskim
tužilačkim poslovima, smanjuje broj grešaka u dokumentu i ubrzava
redovne dnevne aktivnosti.
Stopa osuđujućih presuda ↩︎
- Koliko god bile važne za procenu kvaliteta tužilaštava,
stope osuđujućih presuda same po sebi ne daju celokupnu sliku o tome
koliko dobro tužilački sistem radi.
Pored stopa osuđujućih presuda, faktori poput vremena i razloga za
odbacivanje i odloženo gonjenje mogu se koristiti kako bi se ispitao
kvalitet u donošenju odluka i veštine profesionalaca u pravosudnom
sistemu.
- Vrste predmeta uključenih u statistiku o osuđujućim
presudama u Srbiji nisu se promenile od Funkcionalne analize tužilaštava
iz 2019. godine, te uključuju samo predmete u kojima je sud doneo odluku
da li je optuženi kriv ili nevin. Kao rezultat toga, statistika
o stopi osuđujućih presuda uključuje predmete završene zaključivanjem
sporazuma o priznanju krivice, ali ne uključuje
odloženo gonjenje, koje podrazumeva odbacivanje prijave od strane
tužioca, a da pritom sud ne utvrđuje krivicu ili nevinost, uz
propisivanje kazne za optuženog.
- Ukupne stope osuđujućih presuda osnovnih i viših JT bile
su stabilne ili su se poboljšale tokom 2018. i 2019. godine, u poređenju
sa stopama za 2015-2017. Prosek za osnovne sudove bio je 91
odsto za 2018. i 2019. godinu, u poređenju sa 90 odsto za 2015-2017, dok
je prosek viših sudova povećan sa 86 odsto u 2015. i 2016. godini na 89
odsto u 2017. i 2018. godini, te 91 odsto u 2019. godini.
- Međutim, postojale su velike varijacije u stopama
osuđujućih presuda čak i među javnih tužilaštvima iste veličine i nivoa
nadležnosti, a poneka i po godinama u okviru istog JT od 2015. do 2019.
godine. Pogledajte Sliku 94 i Sliku 95 u nastavku. Tim FA nije
bio u mogućnosti da dobije nikakve analize razloga za varijacije koje su
možda sproveli DVT i RJT. Osnovno javno tužilaštvo u Petrovcu na Mlavi
imalo je stopu osuđujućih presuda od 100 odsto od 2015. do 2017. godine
i 99 odsto osuđujućih presuda u 2018. i 2019. godini. Slično tome,
visoke stope osuđujućih presuda tokom čitavog perioda prijavljene su u
Osnovnim javnim tužilaštvima u Jagodini i Smederevu. Osnovna javna
tužilaštva u Beogradu beležila su stope približne nacionalnom proseku.
Nasuprot tome, osnovna tužilaštva slične veličine u Lebanu i Mionici
naveli su mnogo niže stope osuđujućih presuda i/ili veće varijacije. Osnovna tužilaštva srednje
veličine u Vranju imala su nižu stopu osuđujućih presuda od proseka,
koja se kretala od 74 odsto u 2015. do 83 odsto u 2017. i 2019. godini.
Osnovno javno tužilaštvo u Nišu je značajno poboljšalo stopu osuđujućih
presuda u 2018. godini na 94 odsto, što je oko 14 procentnih poena više
nego u prethodnim godinama, ali je stopa ponovo zabeležila pad u 2019.
godini na 86 odsto. U 2019. godini najniža stopa osuđujućih presuda (61
odsto) i pad od 27 procentnih poena u odnosu na prethodnu godinu
zabeležena je u Osnovnom javnom tužilaštvu u Prokuplju. Ovaj nagli pad u
Osnovnom JT u Prokuplju uzrokovan je pre svega povećanjem broja
oslobađajućih presuda za 400 odsto.
Slika 94: Osuđujuće presude u odabranim
osnovnim JT od 2015. do 2019. godine
Izvor: Godišnji izveštaji RJT-a 2015-2019
- Stope osuđujućih presuda viših javnih tužilaštava takođe
prikazuju slične varijacije, ali tim FA nije pronašao nijednu analizu
mogućnih uzroka varijacija. Na primer, stopa osuđujućih presuda
Višeg javnog tužilaštva u Vranju pala je sa 84 odsto u 2017. godini na
58 odsto u 2018. godini. Stopa Višeg javnog tužilaštva u Beogradu se
povećavala svake godine za ukupo 18 procentnih poena od 2015. do 2019.
godine. Javna tužilaštva sa najnižim stopama u 2019. godini bila su JT u
Vranju (72 odsto), Jagodini (81 odsto) i Kraljevu (82 odsto). Nasuprot
tome, stopa Višeg javnog tužilaštva u Leskovcu porasla je sa 64 na 97
odsto u 2019. godini. Samo dva viša JT, u Novom Pazaru i Užicu, uspela
su da održe stopu osuđujućih presuda od 90 odsto ili više tokom pet
posmatranih godina (podaci za Užice za 2017. godinu nisu bili
dostupni).
Slika 95: Stopa osuđujućih presuda u višim JT od 2015. do 2019.
godine
Izvor: Godišnji izveštaji RJT 2015-2019
- Stope osuđujućih presuda specijalnih javnih tužilaštava i
specijalnih odeljenja u odabranim višim javnim tužilaštvima takođe su
značajno varirale. Specijalno Tužilaštvo za organizovani
kriminal navodi stope osuđujućih presuda od 75 do 91 odsto od 2015. do
2019. godine dok su se stope osuđujućih presuda
specijalnog Tužilaštva za ratne zločine kretale od nula do 83 odsto. Stope osuđujućih presuda Posebnog
tužilaštva za visokotehnološki kriminal u beogradskom Višem javnom
tužilaštvu poboljšale su se sa 37 odsto u 2015. godini na 91 odsto u
2019. godini. Specijalizovana odeljenja za borbu
protiv korupcije, uspostavljena 2018. godine u četiri viša javna
tužilaštva, zabeležila su stopu osuđujućih presuda od 100 odsto te
godine i 96 odsto 2019. godine.
Kvalitet donošenja odluka ↩︎
- Nije bilo promena u veoma hijerarhijski ustrojenoj
strukturi tužilačkog sistema u Srbiji između objavljivanja Funkcionalne
analize tužilaštava i kraja 2019. godine. Javna tužilaštva više
instance i dalje su imala pravo nadzora nad radom JT niže instance;
tužioci više instance mogli su da preuzimaju predmete tužilaštava niže
instance u svojoj nadležnosti i izdaju obavezna uputstva javnim
tužiocima niže instance.
- Do kraja 2019. godine još uvek nisu uvedene delotvorne
mere koje bi tužioci mogli da koriste da primoraju policiju da sledi
njihova uputstva. Tužioci koji su intervjuisani za potrebe FA
su naveli da je još uvek uobičajena praksa da policija ignoriše ili
odstupa od uputstava tužilaca o koracima koje treba preduzeti tokom
istrage. Tužioci navode da se ovaj problem naročito javlja u slučajevima
koji bi mogli imati političke implikacije zbog političkih pitanja ili
političke uloge osoba uključenih predmet, što je takođe bio slučaj kada
je 2018. godine objavljena Funkcionalna analiza tužilaštava.
- U cilju obezbeđivanja boljeg kvaliteta i kontrole rada
tužilaca, počev od 2013. godine, ZKP je dozvolio podnošenje pritužbi na
odbacivanje, obustavljane istrage ili odustanka od krivičnog gonjenja, a
Srbi su u velikoj meri koristili ovaj proces.
Navodna žrtva ili lice koje je podnelo krivičnu prijavu može zahtevati
da neposredno više javno tužilaštvo preispita odluku o odbacivanju,
obustavi istrage ili odustanku od krivičnog gonjenja.
- Žalbeni mehanizam je primenjen u osam odsto odbacivanja u
osnovnim JT (4.749 žalbi) i 43 odsto u višim JT (2.122 žalbi) u 2019.
godini. U nedostatku bilo kakvih podataka koji bi objasnili
razliku od 35 procentnih poena, tim FA pretpostavio je da su osobe
pogođene težim krivičnim delima kojima se bave viša javna tužilaštva
sklonija da osećaju da imaju značajan interes u ishodu tih
predmeta.
- U 2019. godini 12 odsto od 4.749 žalbi na odbacivanje
osnovnih JT usvojila su viša JT, dok je 75 odsto odbijeno, a 12 odsto je
preneto u 2020. godinu. S obzirom da su rokovi za ovu vrstu
žalbi na svako odbacivanje prilično strogi, najverovatnije su preneti
predmeti primljeni krajem godine.
- U 2019. godini, osam odsto od 2.122 žalbi na odbacivanje
viših tužilaštava, odnosno 166 žalbi usvojeno je u nadležnim apelacionim
javnih tužilaštvima, dok je 1.739 odbijeno, a 217
preneto.
- Kako u osnovnim tako i u višim JT, brojke koje se odnose
na žalbe oštećenih su se u određenoj meri razlikovale od 2014. do 2019.
godine, ali bez jasnog obrasca. Približno 3.500 do 4.500 ćalbi
je podneto protiv odbacivanja prijava u osnovnim JT, a 1.000 do 2.500
protiv odbacivanja prijava u višim JT. Oko 75 do 85 odsto žalbi i na
viša i na osnovna JT nije prihvaćeno, sa izuzetkom 2017. godine, kada je
93 odsto žalbi podnetih protiv viših JT odbijeno.
Odbacivanje prijave
- Zbog stalnog nedostatka prikupljenih detalja o razlozima
odbacivanja prijava, sistemu je i dalje nedostajala značajana količina
ključnih podataka o kvalitetu ovog procesa. Odbacivanje prijava
u godišnjim izveštajima RJT podeljeno je u samo pet kategorija, a to su
„delo malog značaja“, prijave odbačene zbog nedostatka
dokaza, odloženo krivično gonjenje i „ostalo“. Nije bilo moguće čak ni
utvrditi, na primer, koliko je „ostalih“ predmeta moralo biti odbačeno
protiv punoletnih optuženih jer je nastupila zastarelost. U 2019.
godini, 40 odsto odbačenih krivičnih prijava protiv punoletnih optuženih
rešavalo je osnovno javno tužilaštvo, kao što je prikazano na Slici 96,
a 87 odsto iste grupe predmeta koje su rešavala viša JT spada u
kategoriju „ostalo“.
Slika 96: Odbacivanje prijava u osnovnim JT prema vrsti u 2019.
godini
Izvor: Godišnji izveštaj RJT-a 2019.
- Od 2014. do 2019. godine, osnovna javna tužilaštva su
odbacila veći udeo predmeta od viših javnih tužilaštava zbog broja
predmeta za koje nije bilo dovoljno dokaza. U 2019. godini samo
pet odsto odbačenih prijava u višim JT je bilo odbačeno zbog nedostatka
dokaza, u poređenju sa 13 odsto odbačenih prijava iste vrste u osnovnim
JT. Pogledajte Sliku 97.
Slika 97: Odbačene prijave u višim JT prema vrsti u 2019. godini
(odrasli počinioci)
- Poređenje ranijih cifara sa udelom predmeta prikazanih
kao „prekinuti“ u izveštaju CEPEJ-a iz 2020. godine, koji je zasnovan na
podacima iz 2018. godine, treba raditi sa oprezom. Statistički
podaci Srbije pokazuju da se udeo odbačenih prijava u broju rešenih
predmeta kretao od 47 do 58 odsto rešenih predmeta za osnovna tužilaštva
i 39 do 47 odsto za viša JT. U izveštaju CEPEJ-a
iz 2020. godine utvrđeno je da su javni tužiocu u Srbiji obustavili 3,28
predmeta na 100 stanovnika, što je više od proseka EU (1,91) i EU11 (1,10), kao i proseka Zapadnog
Balkana (1,33). Dok se ovi brojevi mogu
pročitati da pokazuju utrostručenje predmeta koje su prekinuli tužioci u
Srbiji u poređenju sa prethodnim izveštajem CEPEJ-a na osnovu podataka
iz 2016. godine, između dva izveštaja Srbija je promenila definiciju šta
se računa kao predmet protiv punoletnih optuženih koje procesuira javni
tužilac. Dakle, razlike u odnosu na ranije
brojke verovatno nisu tako velike kao što se navodi u izveštaju CEPEJ-a.
Pogledajte Sliku 98.
Slika 98: Procenat odbačenih predmeta u osnovnim i višim JT, od 2014.
do 2019. godine
Izvor: Godišnji izveštaji RJT 2014-2019
- Takođe u 2019. godini, kada je reč o žalbama na
odbacivanje prijava koje se odnose na maloletničke predmete koje su
rešavala viša JT, 44 odsto je odbačeno zato što je okrivljeno bio
previše mlad za krivično gonjenje za krivično delo koje mu se stavlja na
teret, a odloženo gonjenje je primenjeno u 23 odsto odbačenih
prijava. Osnovi za preostalih 33 odsto odbacivanja nisu
navedeni; na primer, statistika odbacivanja prijava protiv maloletnika
nije sadržala posebne kategorije zbog nedostatka dokaza ili dela malog
značaja.
Odloženo krivično gonjenje
- Prema izveštaju CEPEJ-a iz 2020. godine (podaci iz
2018.), Srbija je sa ocenom 0,27 drugi put zaredom smanjila broj
predmeta „zaključenih kaznom ili merom koju je izrekao ili ispregovarao
tužilac“, uključujući odloženo krivično gonjenje. Za razliku od
prethodna dva ciklusa evaluacije, kada je navedeni odnos bio jedan od
najviših među obuhvaćenim zemljama, poslednje brojke su
skromnije i znatno ispod proseka Saveta Evrope od 0,45. Međutim, oni su
i dalje bili više nego dvostruko veći od proseka EU11 od 0,10. U
izveštaju CEPEJ-a za 2016. godinu (podaci iz 2014.), prikazani
koeficijent Srbije iznosio je 0,53, a u izveštaju za 2018. godinu
(podaci iz 2016.) 0,36. Na mnoge od ovih razlika verovatno je uticala
odluka Srbije da proširi svoju definiciju predmeta protiv punoletnih
optuženih koje su procesuirali tužioci između 2016. i 2018.
godine.
- U odnosu na 2018. godinu, u 2019. godini osnovna javna
tužilaštva su povećala broj odloženih gonjenja za 6 odsto, dok su viša
javna tužilaštva smanjila broj odloženih gonjenja za 74
odsto. Razlozi pada među višim javnim
tužilaštvima nisu dokumentovani; verovatno je barem deo pada bio
posledica zabrinutosti oko mogućeg prekomernog korišćenja procedure, kao
što je objašnjeno na strani 41 Funkcionalne analize tužilaštava.
- Odloženo gonjenje je primenjeno u 707 maloletničkih
krivičnih predmeta u višim javnim tužilaštvima u 2019. godini, što
predstavlja 23 odsto odbacivanja prijava za maloletnička krivična
dela. U prethodnim godinama, odloženo gonjenje je dostiglo
slučan udeo u odbacivanju krivičnih prijava protiv maloletnika. U 2014.
godini bilo je 619 odloženih gonjenja (22 odsto), 2015. 689 (26 odsto),
2016. godine 875 (28 odsto), 2017. godine 834 (24 odsto), 2018. godine
468 (14 odsto).
- Neka odložena gonjenja su klasifikovana kao „nedovršena“
jer je optuženi još uvek imao vremena da ispuni svoje obaveze.
Iako još uvek nije bilo dostupne statistike do kraja 2019. godine o
broju predmeta u kojima je odloženo krivično gonjenje opozvano jer nisu
ispunjeni uslovi za odlaganje, Funkcionalna analiza tužilaštava je
procenila da okrivljeni nisu ispoštovali uslove odloženog gonjenja u do
10 odsto predmeta odloženog gonjenja.
Tabela 15: Odloženo krivično gonjenje po vrstama JT
od 2014. do 2019. godine (odrasli počinioci)
Osnovna JT
|
Odloženo gonjenje
|
17,447 |
21,074 |
20,083 |
16,706 |
17,802 |
18,858 |
|
Odloženo gonjenje (nedovršeno)
|
15,706 |
14,216 |
9,011 |
8,787 |
7,874 |
7,320 |
Viša JT
|
Odloženo gonjenje
|
132 |
159 |
161 |
229 |
371 |
97 |
|
Odloženo gonjenje (nedovršeno)
|
48 |
er173 |
46 |
66 |
309 |
50 |
|
UKUPNO
|
33,333 |
35,622 |
29,301 |
25,788 |
26,356 |
26,325 |
Izvor: Godišnji izveštaji RJT 2014 – 2019
- Odložene sankcije krivičnog gonjenja koje bi mogle biti
od koristi zajednici u celini, kao što su programi rehabilitacije ili
društveno-korisni rad, i dalje su bile ograničeno dostupne do kraja
2019. godine, budući da zakonodavne ili regulatorne mere potrebne za
implementaciju tih vrsta programa još uvek nisu postojale. Nije
bilo zvaničnih dostupnih podataka o broju optuženih koji učestvuju u
programima rehabilitacije ili društveno-korisnom radu. Najčešće navedena
kazna izrečena optuženima za odloženo gonjenje ostala je novčana
donacija u humanitarne svrhe, kazna koja se relativno lako može pratiti.
Kao što je navedeno u Funkcionalnoj analizi tužilaštava, rasprostranjena
upotreba novčanih donacija može da ostavi utisak da su optuženi kupili
izlazak iz sistema krivičnog pravosuđa.
- Srbija do kraja 2019. godine takođe nije preduzela korake
da reši druga pitanja o odloženom gonjenju koja su navedena u
Funkcionalnoj analizi tužilaštava. Ova pitanja su uključivala
zabrinutost da (1) zakon koji se sprovodi nije potpun i precizan; (2)
nedostajalo je jasnih smernica ili kriterijuma za korišćenje odloženog
krivičnog gonjenja i nedosledna primena ovog mehanizma od strane
tužilaca; i (3) nedostaje razmatranje interesa žrtava krivičnih dela,
jer su tužioci odlučili da li treba ponuditi rešenje odloženog gonjenja
i/ili koji bi bili njegovi uslovi.
Sporazum o priznanju krivice
Izvor: Izveštaj EU za 2020.
- Najčešće vrste sporazuma o priznaju krivice u 2019.
godini rezultirale su uslovnim kaznama (oko jedne polovine) i kaznom
zatvora (oko dve petine). Ostale mere kao što su novčane kazne,
mere predostrožnosti (npr. zabrana prilaska i kućni pritvor) i rad u
zajednici činile su ostatak sporazuma. U godišnjem izveštaju RJT za
2019. godinu navedeno je da su izrečene sankcije ukupno više od 3.208
godina zatvora i skoro 85 miliona dinara
novčanih kazni.
- Posle pet godina stalnog povećanja, broj predmeta rešenih
sporazumom o priznanju krivice u osnovnim i višim sudovima smanjen je za
osam odsto u 2019. godini, zbog pada od 17 odsto u beogradskom
apelacionom regionu. Međutim, čak i sa smanjenjem u 2019.
godini, došlo je do povećanja broja sporazuma o priznaju krivice širom
Srbije u 2019. godini za 190 odsto u odnosu na 2014. godinu. Od 5.971 sporazuma o priznanju krivice
predloženih sudovima u 2019. godini, sudovi su prihvatili 90 odsto
(5.363). Ovaj procenat je bio veoma blizu procentima prihvaćenim u 2017.
i 2018. godini i devet odsto veći od broja predloga prihvaćenih 2014.
godine. Od ostalih 608 predloženih sporazuma o priznanju krivice u 2019.
godini, RJT je izvestilo da sudovi nisu prihvatili više od 169 predloga,
dok su oko 783 predloga još uvek na čekanju u sudovima. Godišnji
izveštaj RJT-a je takođe ukazao na to da su optuženi inicirali oko jedne
polovine predloženih sporazuma, a veća je verovatnoća da će tužioci
inicirati sporazum tokom perioda pre podizanja optužnice nego kasnije u
predmetu; od 4.612 sporazuma o priznanju krivice pokrenutih pre
podizanja optužnice, tužioci su pokrenuli 2.680.
- Najveći kombinovani broj sporazuma o priznanju krivice za
osnovna i viša JT u 2019. godini dogodio se u nadležnosti Apelacionog
javnog tužilaštva u Beogradu, sa ukupno 2.490. To je 204 odsto
više u odnosu na 820 sporazuma o priznanju krivice za ista javna
tužilaštva u 2014. godini i, kao što je pomenuto, 17 odsto manje od
2.994 sporazuma o priznanju krivice u prethodnoj godini.
- Odluku o žalbi za svaki predmet donosi tužilac koji vodi
predmet i višestepena tužilaštva. Tužioci mogu uložiti žalbu
kada je sud oslobodio okrivljenog ili kada tužilac nije zadovoljan
izrečenom kaznom.
- U proseku, osnovna javna tužilaštva u Srbiji uložila su
žalbe u 12 odsto predmeta u 2019. godini i bila uspešna
u samo 21 odsto svojih žalbi,
što ukazuje na to da su tužioci na samom početku morali da
shvate da mnoge žalbe neće biti uspešne.
U prethodnoj godini, osnovna javna tužilaštva su ulagala žalbe po istoj
stopi od 12 odsto, ali su imala nešto veću uspešnost od 27 odsto. Međutim, pošto se rešavanje žalbe
često dešava godinu dana ili više od podnošenja žalbe, stope uspešnosti
prijavljene u određenoj godini uglavnom su pokrivale žalbe podnete
najmanje godinu dana ranije.
- Žalbene stope su se značajno razlikovale među osnovnim
JT, uključujući i one slične veličine. Najniža stopa žalbi od
dva odsto zabeležena je u Osnovnom JT u Pančevu, Rumi, Senti, Požegi i
Subotici, dok je najviše žalbi u Osnovnom JT u Kragujevcu (41 odsto),
Mionici (35 odsto), Leskovcu (33 odsto) i Lazarevcu i Aranđelovcu (oba
31 odsto). Stope uspeha su varirale još više, od nula do 72 odsto. U
Osnovnim JT u Kraljevu, Boru, Bačkoj Palanci i Novom Pazaru nula odsto,
dok je u Subotici stopa iznosila 72 odsto. Velike varijacije u stopama
žalbi za 2019. godini prikazane su na Slici 99 ispod.
Slika 99: Odnos podnetih žalbi i uspešnih žalbi
u odabranim osnovnim javnim tužilaštvima u
2019. godini
Izvor: Godišnji izveštaji RJT-a 2019.
- U posmatranom periodu nije bilo jasnih korelacija između
stope žalbi osnovnih JT i stope uspešnosti. Na primer, 2019.
godine Osnovno JT u Mionici navelo je žalbenu stopu od 35 odsto, od čega
je bilo uspešno samo u dva odsto svojih žalbi. Nasuprot tome, za JT u
Leskovcu, stopa žalbi za 2019. godinu iznosila je 33 odsto, sa 23 odsto
uspešnih žalbi. (Kao što je prethodno navedeno, većina, ako ne i svi
predmeti navedeni u stopama uspešnosti, verovatno su bili predmeti u
kojima su žalbe podnete najmanje godinu dana ranije.)
- Tokom vremena, stope žalbe za većinu osnovnih javnih
tužilaštava bile su u suštini stabilne, čak i kada su stope uspešnosti
varirale. Primera radi, Osnovno JT u Šapcu je 2015. i 2016.
godine imalo stopu žalbe od 23 odsto, 2017. od 20 odsto, 2018. 21 odsto,
2019. od 22 odsto, dok se uspešnost kretala od tri do 28 odsto. Sličan
obrazac bio je prisutan i u Osnovnim javnim tužilaštvima u Kragujevcu i
Nišu.
- U poređenju sa osnovnim javnim tužilaštvima, viša JT su
češće podnosila žalbe i bila uspešna u više predmeta. Prosečna
žalbena stopa viših JT bila je 49 odsto u 2015., 50 odsto u 2016, 39
odsto u 2017, 36 odsto u 2018. i 41 odsto u 2019. godini. Stope
uspešnosti su iznosile 30, odnosno 26, 30, 29 i 25 odsto.
- Međutim, veoma mali broj viših javnih tužilaštava je imao
konstantno visoke ili niske stope žalbi i uspešnosti od 2015. do 2019.
godine. Više javno tužilaštvo u Beogradu ima neke od
najkonzistentnijih prikaza; njegova žalbena stopa varirala je između 64
i 82 odsto, dok se stopa uspešnosti kretala između 12 i 18 odsto. Slično
tome, u Zrenjaninu je stopa žalbi bila između 59 i 82 odsto, dok je
stopa uspešnosti varirala između četiri i 16 dosto. Nasuprot tome, Više
javno tužilaštvo u Prokuplju imalo je žalbenu stopu od 117 do 164
odsto sa stopom uspešnosti od 44 do 95
odsto.
- Žalbene stope i stope uspešnosti za specijalizovana JT
bile su u skladu sa stopama za druga viša JT. Specijalno
tužilaštvo za organizovani kriminal uložilo je žalbe u 63 odsto predmeta
u 2019. godini sa uspešnošću od 16 odsto, a Specijalno tužilaštvo za
ratne zločine u 67 odsto slučajeva u 2019. godini sa uspešnošću od 25
odsto. Specijalno tužilaštvo za visokotehnološki kriminal u okviru Višeg
tužilaštva u Beogradu uložilo je žalbe u 33 odsto predmeta i bilo je
uspešo u 28 odsto slučajeva. Tokom 2018. godine, što je bila njihova
prva godina rada, četiri specijalizovana odeljenja za borbu protiv
korupcije Višeg JT imala su prosečnu žalbenu stopu od 13 odsto, a
njihova navedena prosečna stopa uspešnosti bila je devet odsto (treba
napomenuti da su uspešni slučajevi verovatno bili oni koje su pokrenule
druga tužilaštva, jer su odeljenja za borbu protiv korupcije otvorena
2018. godine). U 2019. godini prosečna stopa žalbi za četiri tužilaštva
iznosila je sedam odsto njihovih zaključenih predmeta, a prosečna stopa
uspešnosti bila je 27 odsto.
Preporuke i naredni koraci ↩︎
Funkcionalna analiza iz 2014. godine dala je sedam detaljnih
preporuka i narednih koraka za unapređenje kvaliteta pravosudnih usluga
u Srbiji. Iako su neke preporuke tokom vremena sprovedene, sa manjim ili
većim uspehom, neke preporuke i dalje nisu primenjene.
Preporuka 1: Poboljšati jasnoću i doslednost
zakonodavstva.
- Razviti dosledne standarde za predstavljanje svih relevantnih
učesnika u radnim grupama s obzirom na novo zakonodavstvo. Dati smernice
o zadacima koji se očekuju od takvih grupa. Osigurati im pristup
činjeničnim i analitičkim resursima, uključujući informacije o
postojećim zakonima i relevantnim statističkim podacima. (MP, VSS, DVT –
kratkoročno).
- Ohrabriti zakonodavne grupe da unapred razmišljaju o primeni
novih zakona, uključujući pitanje koji akteri mogu da preuzmu vođstvo u
primeni, koja su budžetska ograničenja, itd. (MP, VSS, DVT –
kratkoročno)
- Podvrgnuti sve predložene zakone analizi usklađenosti sa
postojećim zakonima. Razviti proceduru u skladu sa starijim i novim
zakonima. (MP, VSS, DVT – kratkoročno)
- Usvojiti jasne standarde i ograničiti okolnosti u kojima se
koriste hitne procedure za donošenje zakona. (Narodna skupština, MP –
srednjoročno)
- Sprovesti reviziju zakona kako bi se utvrdilo da li bi određena
kaznena dela trebalo da se jednoobrazno karakterišu kao prekršaji,
krivična dela ili privredni prestupi, a koji predmeti treba da ostanu
predmet diskrecionog odlučivanja tužilaštava. (RJT –
srednjoročno)
Preporuka 2: Unaprediti doslednost primene zakona od strane
sudova.
- Standardizovati obuku za pisanje sudskih odluka (PA, VSS –
kratkoročno).
- Usvojiti obrasce za izradu rutinskih dokumenata, naloga ili
presuda. Usvojiti sistemske procedure za rutinsko ažuriranje svih takvih
dokumenata (VKS, VSS, MP – kratkoročno).
- Proceniti kvalitet pravosuđa zajedno sa kvantitativnim
pokazateljima (kao što su stope vraćanja na ponovno odlučivanje) i
kvalitativnim kriterijumima (kao što je kvalitet pisanja u sudskim
odlukama) (VKS, VSS – kratkoročno).
- Uspostaviti redovnu razmenu podataka o ljudskim resursima i
kvalitetu odlučivanja između VKS-a i VSS-a radi informisanja oba organa
u obavljanju poslova. (VKS, VSS – srednjoročno).
- Uskladiti tumačenje propisa i sudske prakse od strane sudija
korišćenjem alata kao što su sastanci odeljenja, izdavanje pravnih
mišljenja, uspostavljanje odeljenja sudske prakse u višim sudovima i
razvoj baze podataka sudske prakse koja se može lako pretraživati. (VKS
– kontinuirano).
- Redovno pratiti i analizirati izveštaje i razgovarati o
potencijalnim poboljšanjima na radionicama, sastancima i skupovima.
(VKS, predsednici sudova, VSS, MP – kontinuirano).
Preporuka 3: Objediniti i unaprediti sudsku
praksu.
- Usvojiti kontrolne liste i standardizovane obrasce za rutinske i
specijalizovane predmete. Usvojiti sistemske procedure za rutinsko
ažuriranje svih takvih dokumenata. (VKS, VSS, MP –
kratkoročno).
- Sprovesti standardizovan pristup rutinskim aspektima obrade
predmeta. (VKS, VSS – kratkoročno).
Preporuka 4: Poboljšati rad javnih tužilaštava.
- Pratiti razloge za odbacivanje prijava od strane tužilaca. (RJT –
kratkoročno)
- Izraditi jedinstvene standarde za uslove vezane za odloženo
krivično gonjenje (oportunitet). (RJT – kratkoročno)
- Razviti jedinstvene standarde za odluke tužilaca o odbacivanju
krivičnih prijava, žalbi na odluke, i izricanju kazni i sklapanju
sporazuma o priznanju krivice. (RJT – srednjoročno)
- Razviti standardizovane smernice za donošenje odluke o tome da li
će se kazneno delo karakterisati kao krivično, prekršaj ili privredni
prestup. Zahtevati od policije da obavesti tužioce o prirodi optužbi.
(RJT – srednjoročno)
- Razviti jedinstvene standarde za saradnju policije i tužioca.
(MP, RJT, MUP – srednjoročno)
- Razviti standarde za tužioce za odlučivanje u kojim slučajevima
će ulagati žalbu. (RJT – srednjoročno)
Preporuka 5: Poboljšati funkcionisanje žalbenog
sistema.
- Uspostaviti stalno telo (radnu grupu ili jedinicu) u VKS-u
zaduženo za praćenje pokazatelja kvaliteta u sudovima, odnosno stope
potvrđivanja, stope vraćanja na ponovno odlučivanje i stope preinačenja.
Pratiti kvalitet odluka nižestepenih sudova i apelacionih presuda kako
bi se utvrdilo da li apelacioni sudovi na odgovarajući način koriste
mogućnost izmene prvostepenih odluka. (VKS –
kratkoročno/kontinuirano)
- Zasebno evidentirati statistiku apelacionih sudova za predmete
primljene od osnovnih sudova i predmete primljene od viših sudova. (VKS
– kratkoročno)
- Uskladiti statističke podatke o žalbama na odluke osnovnih sudova
kako bi se omogućilo praćenje tzv. „male apelacije“ i „velike
apelacije“. (VKS – kratkoročno)
- Omogućiti praćenje podnetih (ne samo rešenih) žalbi kroz
postojeće sisteme upravljanja predmetima. (VKS, MP –
srednjoročno)
- Statistički pratiti odbačene žalbe kao posebnu kategoriju. (VKS,
MP – srednjoročno)
- Usvojiti politiku da sudije više instance treba da izbegavaju
vraćanje predmeta na ponovno suđenje i da bi trebalo da preinače odluku
suda niže instance svojom. Osigurati da odluka o vraćanju na ponovno
odlučivanje sadrži precizno obrazloženje i uputstva kojih će se sud niže
instance pridržavati u narednim postupcima. (VKS, VSS –
srednjoročno)
- Izraditi i razviti odgovarajuće zbirne i razložene izveštaje za
praćenje žalbi i odgovarajućih odluka viših instanci (uključujući
informacije o potvrđivanju, izmenama i vraćanju na ponovno odlučivanje).
Izveštaji treba da sadrže podatke o vrsti suda, sudu i vrsti predmeta,
kako bi se omogućilo da se tokom evaluacije identifikuju vrste sudova,
pojedinačni sudovi i/ili vrste predmeta sa negativnim pokazateljima
kvaliteta (npr. visoke stope vraćanja na ponovno odlučivanje) i
identifikuju razlozi za loše rezultate. (VKS –
srednjoročno/kontinuirano)
- Utvrditi razloge za žalbe (problemi u usklađivanju sudske prakse,
rupe u proceduralnim zakonima, taktike odlaganja ili druge zloupotrebe
od strane korisnika suda). (VKS, MP – srednjoročno)
- Analizirati obim zloupotreba žalbenog postupka u srpskom
pravosuđu, posebno u onim vrstama sudova i vrstama predmeta sa najvećom
žalbenom stopom. (VKS, MP – srednjoročno)
- Razviti moguće sankcije za strane koje zloupotrebljavaju postupak
u skladu sa preporukama Saveta Evrope, izmeniti procesne zakone i izdati
uputstva zainteresovanim stranama po potrebi. (VKS, MP –
srednjoročno)
- Razviti standarde za tužioce koji će odlučiti u kojim slučajevima
će se žaliti. (VKS, MP – srednjoročno)
Preporuka 6: Kada je reč o presudama ESLJP, koordinirati
različite državne organe radi poboljšanja istraga, zaštite imovine,
dužine postupka i izvršenja pravosnažnih odluka. (MP –
srednjoročno)
Preporuka 7: Povećati upotrebu specijalizovanih sudova i
sistema za obradu predmeta.
- Analizirati opcije za korišćenje specijalizovanih sistema za
obradu predmeta opšte i posebne nadležnosti, sa posebnim naglaskom na
prekršajne i upravne sudove. (VKS, MP – srednjoročno)