2021 - Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji
      
2021 - Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji

Kvalitet pruženih usluga u pravosuđu

4.1 Glavni nalazi ↩︎

  1. Sprski pravosudni sistem nastavlja da se bori da u potpunosti ispuni zahteve EKLJP, o čemu svedoči veliki borj predmeta pred sudom u Strazburu. Nepoštovanje se obično nalazi u značajnom broju vrsta predmeta, ističući specifične probleme koji se odnose na neizvršenje pravosnažnih odluka, dužinu postupka, zaštitu imovine i nedostatak efikasne istrage. Pored toga, postoje izazovi u izvršenju presuda Evropskog suda za ljudska prava, te su potrebne dalje radnje na uspostavljanju organizovane koordinacije između svih različitih državnih organa.
  2. Generalno gledano, sudije i tužioci smatraju da se kvalitet pravosuđa poboljšao od 2013. godine, ali advokati vide manje poboljšanje. Nepouzdan kvalitet i dostupnost podataka, nedoslednost u sudskoj praksi i fragmentirani administrativni sistemi su sveobuhvatni izazovi u rešavanju pitanja kvaliteta pravosudnog sistema. Sa pozitivne strane, građani koji su bili uključeni u sudske sporove su generalno zadovoljni kvalitetom sudova.
  3. Građani i poslovni sektor su veoma zadovoljni kvalitetom javnobeležničkog posla, dok je došlo do smanjenja zadovoljstva javnosti sudskim administrativnim uslugama. Dok je većina građana i dalje zadovoljna kvalitetom sudskih administrativnih usluga, trend pada zadovoljstva treba uporediti sa pozitivnim mišljenjem javnosti o javnim beležnicima. Deo administrativnih nadležnosti sudova prenet je na javne beležnike 2014. godine, a zadovoljstvo javnosti govori da je reforma bila uspešna.
  4. Postoji određena zabrinutost oko nepristrasnosti. To uključuje percpeciju advokata o selektivnoj primeni zakona. Tužioci su se žalili da policija ne sarađuje sa njima tokom istraga. Nasuprot tome, advokati se žale da nemaju pristup svim informacijama koje imaju tužioci i sudije. Dalje, postoji zabrinutost da bogatiji ljudi mogu dobiti odloženo krivično gonjenje davanjem novčanih donacija u dobrotvorne svrhe, a te odluke da se odustane od krivičnog gonjenja ponekad su politički motivisane.
  5. Zbog nedostataka i nejasnoća u zakonodavstvu, zakoni se ne primenjuju dosledno, a podnose se neopravdane žalbe, i obrnuto, odluke nižih sudova se poništavaju u žalbenom postupku. Dva povezana pitanja su jasnoća zakonodavstva i njegova primena u pravosudnim sistemima. Što se tiče prvog, oko 40 odsto sudija, 37 odsto tužilaca i 46 odsto advokata smatra da su zakoni u velikoj meri ili donekle nedosledni. Iako se percepcija advokata vremenom poboljšala, došlo je do neujednačenog napretka u percepciji sudija i tužilaca.
  6. Proliferacija novih zakona se nastavlja, često bez sprovođenja procene uticaja ili usklađivanja sa njima. Ad hoc radne grupe se sazivaju da razmotre i naprave nacrt svakog novog zakona, ali ponekad postoji neadekvatna zastupljenost zainteresovanih strana, članovi radnih grupa navode neadekvatne smernice, a predlozi nisu nužno podvrgnuti formalnoj analizi. Zakone i dalje rutinski donosi Narodna skupština po hitnom postupku i bez dovoljno transparentnosti.
  7. 84 odsto sudija je navelo da bi ređe izmene zakona mogle doprineti boljem kvalitetu pravosudnih usluga. Krivično gonjenje predstavlja primer uticaja čestih izmena zakona i kvaliteta pravosudnih usluga. Krivični zakonik je menjan 10 puta u poslednjih 15 godina. Tokom ovog perioda izmena, krivična dela se mogu okarakterisati i kao krivična dela i kao prekršaji – ili kao i krivična dela i privredni prestupi. Isti događaj dva puta opterećeuje sudove: jednom kao prekršaj, sa postupkom i pravnim lekovima, i ponovo kao krivično delo sa postupkom i pravnim lekovima.
  8. Nakon donošenja novih zakona, pojavili su se izazovi u sprovođenju. To uključuje ograničeni domet i obuku. Primarni primer je slaba svest o dostupnosti besplatne pravne pomoći (pogledajte pogavlje Pristup).
  9. Nedosledno tumačenje zakona i nedosledna sudska praksa ostaju izazovi za srpsko pravosuđe. 70 odsto tužilaca i 90 odsto advokata navodi da se nedosledno tumačenje zakona i nedosledna sudska praksa dešavaju bar s vremena na vreme, ako ne i često. Više od 80 odsto advokata je izjavilo da se selektivna primena zakona i nesprovođenje zakona često dešavaju, ali samo oko jedne trećine sudija i tužilaca deli ovo mišljenje. Percepcija sudija i tužilaca je neznatno poboljšana od 2013. godine, ali se percepcija advokata tokom vremena pogoršala, posebno u oblasti selektivnog sprovođenja zakona.
  10. Pravosudni sistem još uvek nema standardizovan pristup rutinskim aspektima obrade predmeta. Kvalitet obrade predmeta nije značajno poboljšan od Funkcionalne analize pravosuđa iz 2014. godine. Ne postoje kontrolne liste, standardizovani obrasci ili šabloni za rutinske aspekte obrade predmeta, niti postoji dosledan pristup izradi rutinskih dokumenata, kao što su pravni podnesci, nalozi ili presude.
  11. Postoji nekoliko primera specijalizovane obrade predmeta za vrste predmeta koji često zahtevaju prilagođeni pristup. Zakon o sprečavanju nasilja u porodici je primer potencijala za poboljšanje koordinacije u procesuiranju predmeta. Predviđeno je formiranje grupe za koordinaciju i saradnju (član 25) koju čine predstavnici javnih tužilaca, policije, Centra za socijalni rad, a po potrebi i predstavnici drugih institucija (obrazovne, službe za zapošljavanje, i dr.).
  12. Advokati koji zastupaju optužene posebno ukazuju na nedostatke u informaciono-komunikacionim tehnologijama. Na primer, neke baze podataka su dostupne samo sudijama i tužiocima. Ne postoji sveobuhvatan sistem širom zemlje za procesuiranje i međusobno povezivanje predmeta između sudova i mreže javnih tužilaštava.
  13. Prisutan je stalni nedostatak podataka o razlozima za odbačaj od strane tužilaca. Od 2013. godine srpski zakon dozvoljava podnošenje pritužbi na odbačaj krivičnih prijava, a stanovništvo Srbije uveliko je koristilo ovaj proces.
  14. Broj predmeta okončanih sporazumom o priznaju krivice smanjen je za osam odsto u 2019. godini zbog pada sporazuma o priznanju krivice od 17 odsto u beogradskom apelacionom regionu.
  15. Propisi za odloženo krivično gonjenje su nepotpuni i neprecizni, odluke tužilaca nisu ujednačene, a nedostaju smernice i kriterijumi za njegovo korišćenje. Ne vodi se računa o interesima žrtava navedenih krivičnih dela. Uslovi koji se nameću u odloženim merama krivičnog gonjenja retko donose korist zajednici u celini kroz programe rehabilitacije ili društveno-korisnog rada. Najčešći uslov je novčana donacija u humanitarne svrhe. Ovo može ostaviti utisak da su optuženi kupili svoje oslobađanje iz sistema krivičnog pravosuđa.
  16. Nedostatak zvaničnih smernica i političke volje za saradnju između policije i tužilaca i dalje ometa efikasnu istragu u krivičnim predmetima. Tužioci nemaju praktična sredstva da primoraju policiju da sledi njihova uputstva. Tužioci navode da se ovaj problem javlja posebno u slučajevima koji mogu imati političke implikacije. Pored toga, kada policija podnosi i prekršajnu i krivičnu prijavu za isti incident, često ne obaveštava tužioca, što dovodi do dupliranja u sudskim postupcima, kao što je prethodno navedeno.
  17. Tužilački sistem Srbije je takođe hijerarhijski organizovan, sa višim javnim tužiocima ovlašćenim da kontrolišu rad nižestepenih javnih tužilaca. Višestepeni tužioci mogu preuzeti bilo koji predmet od nižestepenog javnog tužioca iz svoje nadležnosti i tim nižestepenim javnim tužiocima izdati obavezna uputstva. S jedne strane, takav nadzor bi mogao biti koristan u promovisanju dosledne prakse. S druge strane, može omogućiti selektivnost u krivičnom gonjenju.
  18. Standardizovani obrasci i šabloni koje koriste JT ne ažuriraju se redovno i na nivou celog sistema, uprkos izmenama i dopunama krivičnog zakonika. Korišćenje ažuriranih šablona i standardizovanih obrazaca bi olakšalo doslednost u rutinskim tužilačkim zadacima, smanjilo greške i ubrzalo svakodnevne radnje.
  19. Funkcionalna analiza iz 2014. godine utvrdila je da je žalbeni sistem u srcu problema Srbije u pogledu kvaliteta odlučivanja i da je i dalje visok, mada je u padu. Stopa podnesenih žalbi i stopa preinačenih odluka nakon žalbe su relevantni za kvalitet zakonodavstva, kvalitet pravosuđa i poverenje javnosti. Visoka stopa preinačavanja može ukazivati na to da se niži sudovi bore da protumače dvosmislene zakone. Nedostatak jednoobraznosti u primeni zakona može podstaći stranke da se nadaju povoljnijem rezultatu u žalbenom postupku.
  20. Poverenje u žalbeni sistem među korisnicima sudova u Srbiji je smanjeno u poslednjoj deceniji. Međutim, korisnici suda koji su dobili nepovoljnu presudu uložili su žalbe u 84 odsto slučajeva ako smatraju da je odluka nepravična, što je povećanje za 21 procentni poen u odnosu na Funkcionalnu analizu pravosuđa iz 2014. godine.
  21. Srpska osnovna JT su uložila žalbe u 12 odsto predmeta u 2019. godini i bila uspešna u samo 21 odsto svojih žalbi, što ukazuje na to da tužioci možda ulažu žalbe koje nisu bile opravdane. Stope uspešnosti žalbe su značajno varirale među tipovima JT, među pojedinačnim JT i tokom godina. Nije bilo pisanih politika ili smernica koje bi regulisale izbor predmeta za žalbu. Stope žalbi su se značajno razlikovale među osnovnim JT, uključujući i tužilaštva slične veličine.
  22. Dok se žalbene stope značajno razlikuju po vrstama sudova, vrstama predmeta i lokacijama suda, sistem upravljanja podacima nije adekvatan za poređenje učinka. Nije moguće generisati izveštaj o uloženim ili odbijenim žalbama. Nije moguće napraviti razliku između predmeta na koje se žalba podnosi na odluku osnovnog suda i onih koji se odnose na odluku viših sudova, koji se vode u istom registru.
  23. Moguće je da će stope žalbi i preinačenja opadati kako se kvalitet sudijskih odluka bude poboljšavao. Jasnoća u pismenim odlukama može pomoći strankama, a i sudovima koji rade reviziju da bolje razumeju obrazloženje prvostepenih sudova. Postojeća pravosudna obuka je poboljšala jasnoću pismenih odluka. Vrhovni kasacioni sud je organizovao okrugle stolove za razmatranje krivičnih presuda i utvrđivanje nedostataka i dobrih praksi u pisanju presuda.
  24. Pored poboljšanja kvaliteta, specijalizacija može rezultirati efikasnijim korišćenjem ograničenih resursa. Na primer, sudovi su opterećeni mnogim redmetima koji se ponavljaju i koji proizilaze iz istog osnovnog pitanja. Primer su zahtevi više od 56.000 vojnih rezervista. Srbija nije usvojila praksu objedinjavanja predmeta koja se koristi u nekim zemljama radi rešavanja sličnih ili identičnih činjeničnih i pravnih zahteva.

Uvod ↩︎

  1. Ovo poglavlje procenjuje sposobnost srpskog pravosudnog sistema da pruži kvalitetne usluge građanima i njegov napredak od Funkcionalne analize pravosuđa iz 2014. godine. Kvalitet pravosudnih usluga je procenjen kroz niz dimenzija, uključujući jednoobraznu primenu zakona, zadovoljstvo korisnika dobijenim pravosudnim uslugama, usklađenost sa standardima EKLJP i percepciju integriteta.247
  2. Kvalitet pravosudnog sistema je značajan deo efektivne pravde, koji podržava poslovno poverenje, otvaranje novih radnih mesta i ekonomski rast i pruža zaštitu od kršenja zakona. Međutim, prema Regionalnom istraživanju pravosuđa Svetske banke iz 2020. godine, više od 40 odsto građana i predstavnika privrede u Srbiji smatra da se kvalitet pravosudnog sistema nije promenio u protekle tri godine, iako su mnoge mere sprovedene sa ciljem poboljšanja kvaliteta rada.
  3. U poređenju sa opštom percepcijom o kvalitetu pravosudnih usluga, iskustvo sa sudskim predmetima ima pozitivan uticaj na procenu građana. Građani sa nedavnim ličnim iskustvom primetno su pozitivniji kada je reč o kvalitetu rada suda u sopstvenom slučaju (69 odsto) nego što je to slučaj sa opštom javnošću (45 odsto). Čini se da ishod predmeta ne igra ulogu u percepciji kvaliteta rada suda. Istovremeno, kvalitetom rada suda najzadovoljniji su predstavnici privrede sa nedavnim iskustvom u sudskim sporovima. Kada korisnici suda više loš kvalitet, kao glavne razloge za loš kvalitet navode loše zakone, praćene lošim radom sudije.

Kvalitet zakona i donošenja zakona ↩︎

  1. Potreba za kvalitetnim zakonima je propisana u sudskoj praksi ESLJP. Stoga, zakonodavna tela država članica treba da poštuju principe vladavine prava i minimalne zahteve dobre izrade zakona. Ovaj aspect uključuje dostupnost informacija o zakonima i politikama i predvidljivost o tome kako se oni primenjuju.248 U suprotnom, mogu postojati određene zabrinutosti o arbitrarnom mešanju državnih organa.249
  2. Jasno je da kvalitet pravde zavisi od kvaliteta zakona i učinka sistema za donošenje zakona.250 Ovaj odeljak razmatra dimenzije kvaliteta zakona: percepciju kvaliteta postojećih zakona, proces donošenja zakona i sprovođenje nedavnih zakonskih reformi.

Percepcija o kvalitetu postojećih zakona ↩︎

  1. Stručnjaci iz pravosudnog sistema su zabrinuti da li su zakoni jasni i dosledni. Četrdeset odsto sudija smatra da su zakoni u velikoj meri ili donekle nejasni i dvosmisleni. Među tužiocima, 37 odsto deli to mišljenje. Među advokatima, 46 odsto deli tu zabrinutost, iako se percepcija advokata vremenom poboljšala. Percepcija sudija o jasnoći zakona je pala između 2009. i 2013. godine, zatim se poboljšala 2019. godine, ali se vratila tek na nivo iz 2009. godine. Percepcija tužilaca je pala u periodu između 2009. i 2013. godine, a zatim se poboljšala 2019. godine, ali je i dalje ispod nivoa iz 2009. godine (Pogledajte Sliku 82).

Slika 82: Mera u kojoj su srpski zakoni jasni i nedvosmisleni, prema mišljenju sudija, advokata i tužilaca, 2009, 2013. I 2020. godine251

C:\Users\Lenovo\OneDrive\Pictures\Screenshots\2022-08-31 (1).png

  1. Pored toga, profesionalci su izrazili rezerve u pogledu pravičnosti zakona Srbije. Samo 13 odsto sudija i tužilaca smatra da su zakoni generalno pravedni i objektivni, iako ovakva percepcija predstavlja napredak u odnosu na 2009. godinu. Ipak, većina profesionalaca navodi da su zakoni negde u sredini.
  2. Anketa takođe naglašava kako neprecizni i nejasni zakoni mogu uticati na kvalitet pravosudnih usluga. Nedostatak jasnoće i preciznosti zakona više utiče na rad manje iskusnih sudija. U poređenju sa starijim kolegama, od kojih 55 odsto pokreće ovo pitanje, 69 odsto sudija čiji radni staž nije duži od pet godina ističe potrebu za većom preciznošću zakona. 19 odsto advokata i 9 odsto tužilaca navode nejasne zakone kao glavni razlog zašto kvalitet pravosuđa nije veći.252
  3. Poboljšanje u procesu donošenja zakona i ređe izmene zakonodavstva mogu poboljšati kvalitet. 84 odsto sudija je izjavilo da bi ređe izmene zakona mogle doprineti boljem kvalitetu pravosudnih usluga. Pored toga, 84 odsto sudija vidi bolji kvalitet izrade zakona kao meru koja bi unapredila kvalitet.
  4. Zainteresovane strane su tokom razgovora primetile da preklapanje i suprotstavljeni zakoni stvaraju probleme sudovima. Nekoliko zainteresovanih strana je istaklo potrebu za većom harmonizacijom postojećih zakona, kao i potrebu da se postojeći zakoni uzmu u obzir prilikom izrade novih. Druge zainteresovane strane su primetile da postoje nedostaci u zakonu i da se sudije bore u procesuiranju predmeta zbog nepostojanja jasnih smernica. Zainteresovane strane u tužilaštvima istakle su izazove u primeni zakona o zaštiti životne sredine i upotrebu dvosmislenih termina u vezi sa zakonima o platama, što izaziva probleme u tumačenju.

Kvalitet procesa donošenja zakona ↩︎

  1. Nažalost, kvalitet procesa donošenja zakona u Srbiji je i dalje problematičan, uprkos donošenju pravila za pripremu i donošenje zakona. Postoji nekoliko problema koji dovode do usvajanja zakona lošeg kvaliteta. To uključuje često usvajanje zakona po hitnom postupku, što guši demokratsku debatu i smanjuje kvalitet zakona; nedostatak transparentne i iskrene debate; nedostatak strogih pravila o članstvu u radnim grupama; i prenošenje pravila iz drugih sistema bez adekvatne procene uslova i njihove primene u Srbiji.253 Takođe, Narodna skupština ne vrši svoju nadzornu funkciju, a promene zakona se ne zasnivaju na proceni uticaja na praksu ili već postojeće zakone.
  2. Nekoliko zainteresovanih strana je navelo loše prakse izrade zakona u poslednjih nekoliko godina kao doprinos nejasnim ili dvosmislenim novim zakonima, što je dovelo do neizvesonsti u primeni zakona od strane sudova. Pored toga, uvedene su i neke izmene zakonodavstva radi unapređenja prakse, ali bez procene uticaja prethodnih zakona i prakse. Na primer, radi otklanjanja rizika od orupcije u oblasti javnih nabavki, u Krivični zakonik je uvedeno posebno krivično delo – zloupotreba u postupku javnih nabavki. Međutim, po ovom zakonu je procesuiran neznatan broj predmeta jer je, prema rečima javnih tužilaca, teže prikupiti dokaze za ovo krivično delo nego za zloupotrebu službenog položaja.
  3. Organizacione metode u okviru radnih grupa i učestvovanje u radnim grupama nisu uvek bile jasne. Zainteresovane strane koje su članovi različitih grupa izrazile su frustraciju što radne grupe često ne dobijaju jasna uputstva o ciljevima koje treba postići zakonom i specifičnoj nadležnosti i metodama njihovog rada. Neke radne grupe su vođene prethodnim analitičkim studijama, ali druge jednostavno raspravljaju o svojim stavovima. Zvanične radne grupe ne uključuju uvek predstavike stanovništva ili subjekta sa najviše stručnosti ili one na koje zakon najdirektnije utiče.
  4. Iako postoji zahtev da se procene finansijske implikacije predloženih zakona i institucionalni kapaciteti za sprovođenje reformi, radne grupe ne sprovode uvek takvu analizu detaljno. Nedostatak čvrste procene finansijskih implikacija Zakona o krivičnom postupku iz 2011. godine, koji je stupio na snagu 2013. godine, doveo je do značajnih finansijskih docnji u javnim tužilaštvima.254
  5. Iako je proces konsultacija i javnih rasprava poboljšan, i dalje postoje nedostaci. Izmene Zakona o državnoj upravi255 iz 2018. godine donele su određena poboljšanja u pravilima o javnoj raspravi, kao što su mogućnost otvaranja javne rasprave u ranoj fazi pripreme akta (član 77), propisivanje informacija koje se moraju objaviti pre javne rasprave i obaveza javnih konsultacija tokom pripreme zakona. Poslovnikom o radu Vlade propisana je obaveza izrade izveštaja o javnoj raspravi i njegovog objavljivanja na internet stranici.256 Transparentnost Srbija je u istraživanju javnih rasprava održanih 2019. godine utvrdila da organi državne uprave nisu postupili na isti način u sličnim situacijama i da nisu poštovali odredbe Zakona o državnoj pravi i Poslovnika o radu Vlade.257

Uvođenje novih zakona ↩︎

  1. Zainteresovane strane i dalje ističu zabrinutost u vezi sa uzastopnim i kontinuiranim reformama zakona tokom poslednje decenije. Zakonodavstvo se često menja bez adekvatnih kampanja za podizanje svesti među praktičarima i korisnicima. Na primer, Krivični zakonik je menjan 10 puta u poslednjih 15 godina, što bi moglo da dovede do zabune među praktičarima i izazova u praksi. Sve to može dovesti do nedostatka poverenja i pravne sigurnosti, što bi potencijalnim korisnicima suda otežavalo da prate sve te izmene i da znaju šta je zakon.
  2. Potreban je veći fokus na širenju i popularizaciji novih zakona, posebno imajući u vidu tempo reformi, ograničene konsultacije i donošenje zakona po hitnoj proceduri. Svest o novim zakonima je niska u javnosti, među korisnicima sudova, pa čak i među pravnim stručnjacima (pogledajte poglavlje Pristup pravdi i diskusiju o svesti o Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći). Ipak, oni su subjekti i akteri u novim zakonima, a njihovo razumevanje promena je neophodno za efikasno sprovođenje zakona.

Kvalitet administrativnih usluga u sudovima ↩︎

  1. Nivo zadovoljstva administrativnim uslugama sudova je važan iz ugla korisnika suda jer se oni direktno oslanjaju na takve usluge u obavljanju svog svakodnevnog poslovanja. Administrativne usluge građanima i privredi čine 24 procenta svih administrativnih poslova u sudu. Osnovni sudovi pružaju administrativne usluge i izdaju potvrde.258 Do imenovanja javnih beležnika u nekim opštinama, neki sudovi nastavljaju da overavaju potpise, rukopise i transkripte, uključujući i ostavinske postupke.
  2. Prema Regionalnoj anketi o pravosuđu iz 2020. godine, korisnici sudova ocenjuju ukupan kvalitet administrativnih usluga kao dobar259 (pogledajte Sliku 83). Korisnici suda iz opšte populacije i poslovnog sektora koji su morali da obavljaju administrativne poslove u vezi sa svojim sudskim predmetima bili su zadovoljniji kvalitetom administrativnih usluga nego kvalitetom rada suda u vezi sa njihovim predmetom.

Slika 83: Percepcija korisnika administrativnih usluga suda o kvalitetu rada u konkretnom administrativnom predmetu, 2009, 2013. i 2020. godina260

C:\Users\Lenovo\OneDrive\Pictures\Screenshots\2022-09-01.png

  1. Slika ponašanja i kompetentnosti pružalaca usluga vremenom se pogoršava. Većina korisnika administrativnih usluga zadovoljna je znanjem, efikasnošću i prijatnošću kadrova. Međutim, broj nezadovoljnih korisnika se povećao u poslednjih sedam godina. Zadovoljstvo sudskim administrativnim uslugama treba uporediti sa zadovoljstvom rada javnih beležnika na koje je u 2014. godini prenet deo administrativnih nadležnosti sudova. Građani i poslovni sektor su veoma zadovoljni kvalitetom rada javnih beležnika; 81 odsto građana i 97 odsto preduzeća izjavilo je da je zadovoljno kvalitetom rada javnih beležnika u njihovom konkretnom predmetu. Ovako veliki stepen zadovoljstva potvrđuje uspeh te reforme.

Slika 84: Percepcija korisnika suda o efikasnosti, prijatnosti i znanju kadrova koji obavljaju administrativne usluge261

Kvalitet u obradi predmeta ↩︎

  1. Kvalitet obrade predmeta nije značajano poboljšan od Funkcionalne analize pravosuđa iz 2014. godine. Ovaj odeljak daje pregled nekoliko pokazatelja i evropskih merila koji se odnose na kvalitet obrade predmeta, uključujući standardizovane obrasce, doslednost u primeni zakona, korišćenje specijalizovane obrade predmeta za određene vrste predmeta i koordinaciju u obradi predmeta.

Korišćenje standardizovanih obrazaca, šablona i kontrolnih lista ↩︎

  1. Doslednost u procesuiranju predmeta još uvek je narušena nedostatkom doslednog pristupa rutinskoj dokumentaciji. Relevantni obrasci koji bi mogli da podrže komunikaciju korisnika sa sudovima i sudskom administracijom nisu svuda jednako dostupni.262 Ne postoji zajednički pristup, niti su izvršene bilo kakve promene od strane apelacionih sudova, VKS ili VSS-a.
  2. RJT je preduzelo određene mere u pravcu standardizacije kako bi olakšalo primenu Zakona o krivičnom postupku. RJT je obezbedilo standardizovane obrasce i šablone u elektronskom formatu usklađenom sa novim ZKP-om u oktobru 2013. godine, ali bi imali koristi od ažuriranja u celom sistemu sada, nakon pet godina primene. Tužioci su već sami izmenili neke od obrazaca RJT. Pored toga, OEBS je objavio smernice za različite vrste tužilaštava kako bi pružio podršku tužiocima i dao tumačenje odredbi.263 Međutim, da bi se osigurala jedinstvena praksa, bilo bi korisno da RJT objavi Vodič sa obaveznim opštim instrukcijama.

Doslednost u primeni zakona i percepcija kvaliteta rada sudija ↩︎

  1. Nedosledno tumačenje zakona i nedosledna sudska praksa ostaju izazovi za srpsko pravosuđe. U regionalnoj anketi o pravosuđu iz 2020. Godine 70 odsto sudija i tužilaca i 90 odsto advokata izjavilo je da se nedosledno tumačenje zakona i nedosledna sudska praksa dešavaju barem s vremena na vreme, ako ne i često.. Više od 80 odsto advokata navodi često selektivnu primenu zakona i nesprovođenje zakona. Međutim, samo oko jedne trećine sudija i tužilaca deli ovo mišljenje (pogledajte Sliku 85). Percepcija sudija i tužilaca neznatno je poboljšana od 2013. godine, ali se percepcija advokata vremenom pogoršala, naročito u oblasti selektivnog sprovođenja.

Slika 85: Udeo sudija, tužilaca i advokata koji procenjuju da se navedeni problemi u sprovođenju zakona dešavaju s vremena na vreme ili često, 2013. i 2020. godine264

Chart, bar chart Description automatically generated

  1. Uprkos poboljšanjima, advokati su i dalje najmanje zadovoljni kvalitetom rada sudija265. Nasuprot tome, 73 odsto tužilaca ocenjuje kvalitet rada sudija u 2020. godini kao visok ili veoma visok, u poređenju sa 54 odsto u 2014. godini i 67 odsto u 2009. godini.266 87 odsto sudija ocenilo je kvalitet sudija kao visok ili veoma visok 2019. godine, u poređenju sa 50 odsto u 2014. godini i 61 odsto sudija u 2009. godini.
  2. Vrednovanje poboljšanog kvalitta tokom vremena je znatno više među sudijama i tužiocima (53 odsto sudija i 48 odsto tužilaca), nego među advokatima (samo 17 odsto). 42 odsto advokata zapravo navodi da se kvalitet vremenom pogoršao, u poređenju sa samo 7 odsto sudija i 15 odsto tužilaca (pogledajte Sliku 86 ispod). Mišljenja advokata su pod uticajem ličnog iskustva sa nedostacima postojećeg sistema, kao što su nedostatak sistema informacionih i komunikacionih tehnologija, nepostojanje sveobuhvatnog sistema u celoj zemlji za procesuiranje i povezivanje predmeta između sudova i tužilaštava, kao i ograničenja na neke baze podataka, koje su dostupne samo sudijama i tužiocima.

Slika 86: Kvalitet rada tokom vremena267

C:\Users\Lenovo\OneDrive\Pictures\Screenshots\2022-09-03.png

Korišćenje specijalizovanog procesuiranja za određene vrste predmeta ↩︎

  1. Malo je primera specijalizacije u procesuiranju predmeta u srpskom pravosuđu. Privredni sudovi su donekle specijalizovali procesuiranje predmeta. Prekršajni sudovi su vrsta specijalizovanih sudova, ali je u njihovoj nadležnosti širok dijapazon predmeta, od carinskih i poreskih prekršaja do saobraćajnih prekršaja, ali postoji nekoliko mehanizama za prilagođavanje obrade predmeta ovim veoma različitim vrstama predmeta. Upravi sud ima slične izazove, sa širokim spektrom predmeta u rasponu od predmeta konkurencije do predmeta koji se odnose na izborno zakonodavstvo.
  2. Nedostatak specijalizacije onemogućava tužioce da razviju posebne kompetencije i na taj način uspešnije rešavaju predmete. Pored specijalizovanih javnih tužilaštava i četiri specijalizovana odeljenja za predmete korupcije, samo veća JT imaju specijalizovana odeljenja. Prvo javno tužilaštvo u Beogradu ima odeljenja za privredne prestupe i nasilje u porodici, a Više javno tužilaštvo u Beogradu ima odeljenje za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. S druge strane, u skladu sa zakonom postoji specijalizacija u procesuiranju predmeta maloletnika u sudovima i tužilaštvima.268

Koordinacija u procesuiranju predmeta ↩︎

  1. Koordinacija u procesuiranju predmeta i dalje predstavlja izazov za srpsko pravosuđe. U pravnom sistemu Srbije i dalje postoje preklapanja krivičnih i prekršajnih dela. Elementi konkretnih dela mogu se okarakterisati i kao krivična i kao prekršajna – ili i kao krivična i kao privredna dela.269 U Srbiji policija često podnosi i prekršajnu i krivičnu prijavu za isti incident i ne obaveštava tužioca o dupliranju istog predmeta.
  2. Preklapanje krivičnih dela takođe uzrokuje neefikasnost u okviru sudskog sistema. Isti incident opterećuje i tužilaštvo i sudove – jednom za prekršaj, sa svojim procedurama i pravnim lekovima, i ponovo za krivično delo, sa svoji procedurama i pravnim lekovima.
  3. Postoje primeri uvođenja dobre prakse u koordinaciji obrade predmeta u svim sudovima. Pozitivno iskustvo iz međusektorske koordinacije u slučajevima nasilja u porodici iz Zrenjanina je uneto u zakonodavstvo. Zakon o sprečavanju nasilja u porodici270 predviđa osnivanje grupe za koordinaciju i saradnju (član 25) koju čine predstavnici javnih tužilaca, policije, centra za socijalni rad i predstavnici drugih institucija (obrazovne, službe za zapošljavanje i dr.) ako je potrebno. Grupa ima obavezu sastajanja jednom u dve nedelje.
  4. Velika većina tužilaca čvrsto veruje da saradnja sa drugim istražnim organima doprinosi kvalitetu njihove institucije, dok sudije i advokati imaju umerenije stavove o ovom pitanju. Čini se da je stav tužilaca tačniji i preporučuje se da politički lideri Srbije sprovode efikasnu politiku netolerancije prema nespremnosti policije da poštuje uputstva tužilaca u svim istražnim fazama nekog predmeta.271 U suprotnom, biće nemoguće uneti dosledna poboljšanja u kvalitetu i vremenu rešavanja predmeta ili povećati poverenje javnosti u pravosudni sistem.
  5. Nedostatak političke volje, praćen nedostatkom zvaničnih smernica, generalno otežava efikasnu istragu u predmetima.272 S druge strane, postoje pozitivni trendovi saradnje koji poboljšavaju kvalitet rada. Na primer, sporazum o saradnji između Evrodžasta i Srbije stupio je na snagu u decembru 2019. godine, a Srbija je 2020. godine učestvovala u tri zajednička istražna tima.273 Takođe, unapređena je saradnja između Tužilaštva za ratne zločine i Službe za istraživanje ratnih zločina formiranjem zajedničkih istražnih timova i uvođenjem nove metodologije.274 Ovi pozitivni primeri dobre saradnje uticali su na veći optimizam među tužiocima koji su učestvovali u Regionalnoj anketi o pravosuđu.

Kvalitet odlučivanja u predmetima ↩︎

Upotreba standardizovanih alata za pisanje presuda ↩︎

  1. Iako ne postoji obrazac ili zajednički pristup pisanju presuda, Vrhovni kasacioni sud i profesionalna udruženja sproveli su neke inicijative. Vrhovni kasacioni sud je organizovao okrugle stolove na kojima se raspravljalo o krivičnim presudama i u cilju utvrđivanja nedostataka i dobre prakse u pisanju presuda. Pravosudna akademija je u saradji sa USIAD Projektom vladavine prava (ROL) organizovala obuku za sudijske pomoćnike o tehnici pisanja presuda.
  2. Pravosudna obuka, i početna i stalna, uključuje modul za pisanje presuda. Komponenta pisanja presuda je uključena u program stalne obuke Pravosudne akademije za 2014. godinu, ali je obuka opšta i ne sadrži standaradizovan pristup. U okviru početne obuke na Pravosudnoj akademiji, pripravnici prolaze obaveznu obuku o pisanju različitih vrsta presuda i drugih sudskih odluka u građanskim, vanparničnim, izvršnim i krivičnim predmetima; u njihovom završnom vrednovanju kao pripravnici, ocenjuju ih sudije mentori na osnovu veština pisanja presuda.275

Doslednost donošenja odluka i EKLJP ↩︎

  1. Statistički podaci Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u Strazburu ukazuju da se pravosudni sistem Srbije još uvek bori da u potpunosti ispoštuje standard EKLJP.276 Između 2017. i 2020. godine sve je veći broj predmeta u kojima je utvrđeno da Srbija krši standarde neizvršenja i dužine postupka. U poređenju sa periodom 2010-2013, broj povreda prava koja se odnose na dužinu postupka značajano je porastao, sa 10 odsto na 28 odsto ukupnih povreda prava, dok su povrede prava koje se odnosi na neizvršenje pravosnažnih sudskih odluka i neizvršenje i dalje veliki.277 Od ukupno 63 presude u periodu 2017-2020 u kojima je ESLJP utvrdio sa Srbija krši EKLJP, 28 odsto povreda odnosilo se na predugo trajanje postupka, a 27 odsto se odnosilo na neizvršenje pravosnažnih sudskih i administrativnih odluka. Utvrđene su i druge povrede prava na zaštitu imovine i prava na pravično suđenje. Srbbija se takođe navodi zbog nedostatka efikasne istrage, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja i prava na poštovanje porodičnog i privatnog života.

Slika 87: Presude ESLJP protiv Srbije prema vrsti predmeta (2017-2020)278

C:\Users\Lenovo\OneDrive\Pictures\Screenshots\2022-09-05.png

  1. Takođe je došlo do povećanja ukupnog broja predmeta iz Srbije koji su na čekanju pred ESLJP. Srbija je i dalje među zemljama sa značajnim brojem nerešenih predmeta pred ESLJP (2,8 odsto nerešenih predstavki na kraju 2020. godine).279 Ove brojke nadmašuju samo daleko veće zemlje, poput Rusije (22 odsto), Turske (19 odsto) i Ukrajine (16,8 odsto). Skoro 97 odsto srpskih predmeta koje je razmatrao ESLJP proglašeno je neprihvatljivim ili je odbačeno.280
  2. Od predstavki rešenih presudom, značajan broj je utvrdio bar jedno kršenje članova EKLJP (22 od 24 u 2019. godini; 4 od 5 u 2020. godini). Među njima je uobičajeno da ESLJP takođe utvrdi povredu dužine postupka i neizvršenje.
  3. Od nedavno je primetno povećanje broja prijateljskih nagodbi, što je efikasan način na koji srpske vlasti mogu da rešavaju predmete bez potrebe da predmeti idu na ročišta.281 U 2017. godini bilo je 32 prijateljske nagodbe; do 2019. godine, broj takvih nagodbi porastao je na 103, ali je to i dalje značajno manje od 679 prijateljskih nagodbi u 2013. godini. Pregovaranje o prijateljskim nagodbama će verovatno biti korisna strategija za sudske sporove u koje je uključena država, s obzirom na to da naknade za nematerijalnu štetu mogu biti prilično visoke. Prijateljske nagodbe su takođe dobre za podnosioce zahteva jer sprečavaju dalje odlaganje rešavanja njihovog predmeta i dobijanja naknade.
  4. Srpske vlasti preduzimaju mere, kako zakonodavne, tako i nezakonodavne, da izvrše presude ESLJP, ali određeni izazovi su i dalje prisutni. Saradnja između različitih državnih organa je najveći izazov jer izvršenje presude ESLJP može uključivati usvajanje zakona i promenu sudske prakse radi usklađivanja sa presudama ESLJP, kao i implikacije na budžet.282 Stoga je važno uspostaviti organizovanu koordinaciju između svih relevatnih državnih organa.283

Efikasnost žalbenog sistema u obezbeđivanju kvaliteta odlučivanja ↩︎

  1. Žalbeni sistem u Srbiji ostaje jedna od prepreka u pravosudnom sistemu, sa visokim stopama žalbi i pogoršanom percepcijom poverenja javnosti. Sistem i dalje daje samo neprecizne podatke o uloženim žalbama, što je otežavalo preciznu analizu i zahtevalo od tima FA da koristi procene. Stope su se primetno razliokvale u zavisnosti od vrste sudova, vrste predmeta i lokacije suda. Visoke žalbene stope produžavaju ukupno trajanje predmeta i povećavaju broj predmeta. Sa pozitivnije strane, stope preinačenja su se smanjile i delimično su zamenjene povećanim izmenama, najverovatnije zbog zakonske obaveze apelacionog suda da sam odlučuje o drugoj žalbi.
  2. Dvosmislenost u zakonima i nedostatak jednoobraznosti u njihovoj primeni mogu doprineti visokoj stopi žalbi i preinačenih presuda. Dvosmislenost može dovesti do toga da sudije nižih sudova prave reverzibilne greške, dok nedostatak doslednosti u nižim sudovima može podstaći stranke da se nadaju povoljnijem rezultatu u žalbenom postupku. Drugi faktori su takođe mogli podstaći stranke da ulože žalbe, kao što je interes advokata da naplate više radnji preduzetih u predmetu i/ili taktike za odlaganje izvršenja u negativnim odlukama.

Korišćenje podataka o žalbama za procenu kvaliteta presuda i žalbenog sistema ↩︎

  1. Zbog dugotrajnog nedostatka adekvantijih podataka, ova FA se, kao i ona iz 2014. godine, oslanja na procenu uloženih žalbi i stope žalbi.284 Odnosno, sadašnji izveštaji još uvek ne daju informacije o uloženim žalbama, što ne mora da bude istovetno nižestepenim odlukama o žalbi donetim u istom izveštajnom epriodu. Takođe, kao što je utvrđeno u FA 2014. godine, statistika Apelacionog suda još uvek ne pravi razliku između predmeta primljenih od osnovnih sudova i predmeta primljenih od viših sudova. Umesto toga, predmeti koji proizilaze iz osnovnih i viših sudova upisuju se u iste registre.285
  2. Da bi izračunao stope žalbi286, tim FA je koristio broj rešenih žalbi usklađen sa stopama savladavanja priliva sudova viših instanci. Pošto su stope savladavanja priliva svih sudova viših instanci koje su ovde analizirane bile blizu 100 procenata, broj rešenih žalbi bi trebalo da bude razumno sličan broju uloženih žalbi.287 Ova kalkulacija je prilično jednostavna za sve vrste sudova osim za osnovne sudove, za koje je tim morao da uključi dodatnu procenu kako bi se razlikovale žalbe koje rešavaju viši sudovi od onih koje rešavaju apelacioni sudovi.
  3. Podacima u Srbiji o rešenim žalbama nedostaje još jedna dimenzija – odbačeni predmeti. Izveštaji VKS-a razvrstavaju rešene žalbe prema sledećim kategorijama: potvrđena, vraćena na ponovno odlučivanje288, izmenjena i delimično izmenjena ili vraćena. Odbačene žalbe su izostavljene, iako ih treba navoditi kao posebnu kategoriju. Stoga, tim FA nije mogao da uključi odbačaje u svoje procene. Da su odbačaji uključeni, stope žalbi bi bile nešto veće od procenjenih.
  4. Stope potvrđivanja i poništavanja, bez stope žalbe, ne znače mnogo pojedinačno, ali znače mnogo zajedno. Visoke žalbene stope i stope potvrđivanja u kombinaciji ukazuju na odugovlačenje ili druge zloupotrebe od strane stranaka. Visoka stopa žalbe i niska stopa potvrđivanja presude ukazuju na probleme u pogledu kvaliteta i harmonizacije sudske prakse. Idealna situacija bi bila niska stopa žalbi i stopa potvrđivanja od 50 procenata, što ukazuje da samo predmeti u kojima čak i sudija nije siguran u pravi ishod idu u sudove više instance.
  5. Žalbe su ključne ne samo kao pokazatelj kvaliteta u donošenju odluka, već i kao faktor efikasnosti i blagovremenosti. Visoke žalbene stope produžavaju ukupno trajanje predmeta i povećavaju broj predmeta. Ukidanje dovodi do ponovnog otvaranja predmeta u nižestepenom sudu, nakon čega će se na isti predmet verovatno ponovo uložiti žalba. Ovo se može desiti nekoliko puta u jednoj pravnoj stvari. Međutim, proceduralne reforme su uklonile neke od ovih proceduralnih nedostataka. Na primer, žalbeni nivoi su dužni da zamene ukinute odluke sopstvenim presudama po drugoj žalbi.

Žalbe prema vrsti suda i vrsti predmeta ↩︎

  1. U Srbiji postoje četiri vrste suda sa žalbenom jurisdikcijom: viši sudovi, apelacioni sudovi, Privredni apelacioni sud i Prekršajni apelacioni sud, a pored toga, žalbe se mogu izjaviti Vrhovnom kasacionom sudu (pogledajte Sliku 88, u nastavku). Analiza koja sledi prati žalbe po vrstama sudova i nudi poglede na trenutno stanje žalbenog sistema u Srbiji.

Slika 88: Apelaciona sudska nadležnost u Srbiji

Izvor: Ilustracija tima SB

Žalbe na odluke osnovnih sudova

  1. Po pravilu, žalbe osnovnih sudova idu direktno u apelacione sudove na razmatranje (tzv. “velika apelacija”), ali neke žalbe, obično one koje se tiču jednostavnih stvari, razmatraju viši sudovi (tzv. “mala apelacija”).289 Prema podacima koje je VKS prikupio za potrebe ove FA, na nacionalnom nivou, žalbe na odluke osnovnih sudova činile su 62 odsto ukupnog broja predmeta apelacionih sudova u 2019. godini i 66 odsto u prvoj polovini 2020. godine. Tabela 14 ispod prikazuje odnose primljenih predmeta iz osnovnih i viših sudova po apelacionim sudovima u 2019. godini.

Tabela 14: Primljeni predmeti u apelacionim sudovima iz osnovnih i viših sudova u 2019.

Apelacioni sud

Iz osnovnih sudova

procenat

Iz viših sudova

precenat

Ukupno u apelacionim sudovima

Beograd

11,010

54 procenata

9,558

46 procenata

20,568

Kragujevac

8,764

66 procenata

4,541

34 procenata

13,305

Niš

8,313

67 procenata

4,092

33 procenta

12,405

Novi Sad

9,772

68 procenata

4,704

32 procenta

14,476

UKUPNO

37,859

62 procenta

22,895

38 procenata

60,754

Izvor: Podaci VKS-a i proračuni SB

  1. Kumulativna stopa žalbi osnovnih sudova u 2019. godini bila je devet odsto – jedan odsto veća nego u 2013. godini. Ova stopa žalbi je izračunata tako što se 105.464 rešene žalbe u višim i apelacionim sudovima podele sa 1.110.393 rešena predmeta u osnovnim sudovima. Potvrđeno je 72,40 odsto odluka ili 76.356, vraćeno je 13,64 odsto ili 14.381 odluka, preinačeno je 8,18 odsto ili 8.622 odluke, a delimično preinačeno ili vraćeno 5,79 odsto ili 6.105 odluka.
  2. Žalbe na odluke osnovnih sudova u građanskim parnicama290 u 2019. godini su bile visoke, sa stopom žalbe od 30 odsto ili oko sedam procentnih poena više nego u FA iz 2014. godine.291 Skoro tri četvrtine žalbi se odnosi na opšte građanske parnice (upisnik „P“) gde je stopa žalbi u 2019. godini procenjena na oko 33 odsto, a stopa potvrđivanja 72,64 odsto. Radne građanske parnice (upisnik „P1“) činile su nešto manje od jedne četvrtine građanskih parničnih žalbi, sa stopom žalbe od 71,71 odsto. Porodični građanski parnični predmeti (upisnik „P2“) činili su tri odsto građanskih parničnih žalbi, sa stopom žalbe od šest odsto i stopom potvrđivanja od 59,10 odsto.
  3. Žalbene stope na odluke osnovnih sudova u krivičnim stvarima takođe su bile visoke i iznosile su 24 odsto.292 Interesantno, čini se da je stopa žalbi u krivičnim stvarima stabilna tokom vremena, jer je bila samo jedan odsto viša u 2019. nego u 2013. godini, prema podacima iz FA iz 2014. godine. Od žalbenih odluka donetih 2019. godine, 68,79 odsto je potvrđeno, 18,27 je vraćeno, 10,50 odsto je izmenjeno, a 2,45 odsto je delimično izmenjeno ili vraćeno. Postojale su još dve kategorije krivičnih predmeta vredne pažnje, takozvana krivična veća (upisnik „KV“)293 i predmeti uslovnog otpusta („KUO“ predmeti), sa stopom žalbe od 17, odnosno 10 odsto. U obe kategorije, stope potvrđivanja su iznosile skoro 100 odsto: 97,78 odsto u predmetima krivičnih veća i 98,58 odsto u predmetima uslovnog otpusta.
  4. Stopa žalbi u građanskim vanparničnim predmetima ostala je niska, ispod pet odsto, i značajno je varirala među različitim vrstama predmeta. Razlog za to je činjenica da vanparnični predmeti u suštini ne uključuju spor između stranaka i zato što se na sve vanparnične odluke osnovnih sudova ne može uložiti žalba. Sa jedne strane, stopa žalbe u ostavinskim predmetima u 2019. godini bila je 0,3 odsto, a stopa potvrđivanja 99,85 odsto. S druge strane, prijavljena je stopa žalbi od 38 odsto u predmetima koji se odnose na zahteve za novčanu naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dok je 94,49 odsto ovih odluka potvrđeno.
  5. Žalbe na rešenja o izvršenju ostale su na niskom nivou i iznosile su oko tri odsto.294 Od ovog procenta potvrđeno je 69,93 odsto, 12,64 odsto je vraćeno u nižestepeni sud, izmenjeno je 11,98 odsto, a 5,45 odsto je delimično izmenjeno ili preinačno. U poređenju sa podacima iz 2014. godine, višestruko je povećan broj izmenjenih i delimično preinačenih ili vraćenih odluka, što znači da se višestepeni sudovi sada više opredeljuju da sami rešavaju predmete, nego da ih vraćaju na ponovno suđenje i produžavaju trajanje postupka.295

Žalbe na odluke viših sudova pred apelacionim sudovima

  1. U višim sudovima u 2019. godini je uložena žalba na šest odsto svih predmeta u kojima je doneta odluka, približno koliko i 2013. godine.296 Potvrđeno je 77,33 odsto, 11,21 odsto je vraćeno, 8,42 je izmenjeno, a 3,03 delimično izmenjeno ili vraćeno. U odnosu na 2013. godinu, broj potvrđenih odluka je povećan za 11 procentnih poena, broj vraćenih odluka je smanjen za 3,5 procentnih poena, dok su izmene i delimične izmene ili vraćene odluke neznatno varirale, do jedna procentni poen.
  2. Stope žalbi među glavnim vrstama predmeta u višim sudovima značajno su varirale, prvenstveno zbog lakoće podnošenja žalbi. U prvostepenim građanskim parnicama297, procenjena stopa žalbe bila je 20 procenata,298 a stopa potvrđenih odluka bila je 72 procenata. Nasuprot tome, u drugostepenim građanskim predmetima299, gde postoji vrlo malo zakonskih mogućnosti za žalbu, stopa žalbe je bila tri procenta300, a stopa potvrđivanja odluke je bila 95,80 odsto. Nasuprot tome, u krivičnim predmetima301 stranke su se žallile u 14 odsto302 rešenih predmeta, a stopa potvrđivanja je bila 61,82 odsto.
  3. U drugim vrstama predmeta u višim sudovima, stope žalbi i potvrđivanja su značajno varirale. Najniža pojedinačna žalbena stopa bila je 0,1 procenata u predmetima koji se odnose na mere za obezbeđenje prisustva optuženog u prethodnom postupku. Stopa potvrđivanja za istu vrstu predmeta bila je 100 procenata. U predmetima krivičnih veća, stopa žalbe je bila 28 odsto, dok je stopa potvrđivanja bila 85,86 odsto.

Žalbe na odluke Ustavnog suda

  1. Stope žalbi i stope potvrđivanja bile su umerene u 2019. godini bile su umerene. Od ukupno 140.082 donete odluke privrednih sudova, na 15.242 su uložene žalbe Privrednom apelacionom sudu, što predstavlja oko 11 odsto odluka privrednih sudova za tu godinu. Potvrđeno je 75,37 odsto ožalbenih odluka, 11,30 odsto je vraćeno sudu niže instance, 9,24 odsto je preinačeno, a 4,09 odsto je delimično preinačeno ili vraćeno na ponovni postupak.
  2. Privredni apelacioni sud je pokazao veću sklonost da odluke nižestepenih sudova zameni svojim, odnosno smanjen je broj odluka vraćenih na ponovno odlučivanje, dok su povećane preinačene ili delimično preinačene odluke. U 2013. godini vraćeno je 19,5 odsto odluka, što je za 8,2 procentna poena više nego u 2019. godini. Nasuprot tome, izmenjene odluke su povećane za 3,44 procentnih poena, a delimične izmene ili vraćene odluke za 3,39 procentnih poena.
  3. Građanski sporovi u privrednim sudovima beleže veoma visoke stope žalbi od 39 odsto, dok je njihova odgovarajuća stopa potvrđivanja bila 73,71 odsto. Od 14,483 rešena predmeta, 5,721 je rešeno u Privrednom apelacionom sudu, a potvrđeno je 4,217 odluka. Slično tome, visoke žalbene stope prisutne su u privrednim sudovima u nekim vrstama predmeta koji uključuju stečajne postupke (planove reorganizacije) i izvršne postupke u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku.

Žalbe na odluke Ustavnog suda

  1. Stope žalbi i stope vraćenih odluka Upravnog suda na ponovo odlučivanje ostale su niske. U 2019. godini žalbe na odluke Upravnog suda uložene su pred VKS-om u 1,5 odsto svih odluka Upravnog suda za tu godinu. Ovo predstavlja smanjenje za 2,3 procentna poena u odnosu na FA 2014. Od 329 žalbi koje je VKS rešio u 2019. godini, potvrđeno je 91,08 odsto odluka. Ova stopa je skoro potpuno ista kao i 2013. godine, prema podacima iz FA iz 2014. godine, kada je procenjena stopa potvrđvanja bila 91,11 odsto. Najnoviji podaci potvrđuju raniji nalaz FA iz 2014. godine da postoji veći nivo jednoobraznosti i doslednosti u upravnom pravu nego u drugim oblastima i da se veliki broj žalbi podnosi neosnovano. Međutim, ova analiza ne može da razlikuje da li su stope žalbi bile niske, a stope potvrđivanja visoke, jer stranke smatraju da je beznadežno ići protiv države u upravnim stvarima.
  2. Među pojedinačnim vrstama predmeta u Upravnom sudu, stopa žalbi je visoka (38 odsto) samo u predmetima koji se tiču prava na suđenje u razumnom roku. Čak i u tim predmetima, stopa potvrđivanja je takođe visoka, 91,08 odsto.

Žalbe na odluke prekršajnih sudova

  1. U prekršajnim sudovima ukupna stopa žalbi u 2019. godini bila je niska, četiri odsto, dok su stope vraćenih odluka na ponovno odlučivanje i izmena bile prilično visok. U 2019. godini, od 614.246 rešenih predmeta, Prekršajnom apelacionom sudu uložene su žalbe na 25,539 odluka prekršajnih sudova. Od toga, potvrđeno je 58,78 odsto, izmenjeno je 19,50 odsto, 21,48 odsto je vraćeno na ponovno odlučivanje u sud niže instance, dok je 0,24 odsto delimično preinačeno ili vraćeno na ponovno odlučivanje.
  2. U poređenju sa podacima iz 2013. godine analiziranim u Funkcionalnoj analizi iz 2014. godine, Apelacioni prekršajni sud udvostručio je broj izmena i smanjio broj vraćanja na ponovno odlulčivanje za otprilike jednu trećinu. Skoro osam procentnih poena manje odluka je vraćno u 2019. godine nego u 2013. godini (kada je 27,73 odsto odluka vraćeno na ponovno odlučivanje nižestepenom sudu). Istovremeno, procenat izmena u 2013. godini (9,66 procenata) se udvostručio na oko 20 odsto u 2019. godini. Ostale kategorije su otprilike uporedive sa podacima iz 2013. godine.
  3. Povećanje izmena i smanjenje vraćanja odluka na ponovno odlučivanje predstavlja poboljšanje u skladu sa preporukama FA 2014. Funkcionalna analiza iz 2014. godine je tvrdila da prekršajni predmeti treba da budu relativno jednostavni i da bi Prekršajni apelacioni sud trebalo da bude u poziciji da preinači odlluku i poštedi stranke i prekršajne sudove neophodnosti ponovnog suđenja. Najnoviji podaci ukazuju da su prekršajni sudovi uspešno ispoštovali datu preporuku.

Žalbe prema lokaciji

  1. Ishodi žalbi su se razlikovali među osnovnim sudovima u Srbiji bez ikakvog jasnog obrasca. Prosečna prijavljena stopa potvrđivanja bila je 68 procenata. Osnovni sud u Subotici prijavio je najveću stopu potvrđivanja u 2019. godini od 88,87 odsto, dok je najnižu stopu, od 34, 18 odsto prijavio Osnovni sud u Vršcu.303 Istovremeno je Osnovni sud u Vršcu zabeležio i neuobičajeno visok procenat izmenjenih odluka – 57,02 pre svega zbog veoma velikog broja izmena u parničnim predmetima koji se vode u upisniku „P“. Stepen preinačenja u Osnovnim sudovima u Sremskoj Mitrovici i Bačkoj Palanci, 20,63, odnosno 19,86 odsto. Nasuprot tome, najviša stopa vraćanja na ponovno odlučivanje od 27,49 odsto zabeležena je u Osnovnom sudu u Boru, a zatim u Osnovnom sudu u Velikoj Plani, Trsteniku i Senti, u kojima je vraćeno više od jedne četvrtine odluka.

Slika 89: Ishodi žalbi u odabranim304 osnovnim sudovima u 2019. godini

Izvor: Podaci VKS-a

  1. Ishodi žalbi su takođe varirali među višim sudovima, ali u manjoj meri nego u osnovnim sudovima. Većina viših sudova ostala je blizu prosečne stope potvrđivanja od 75 odsto. Jedina dva istinska odstupanja bili su Viši sud u Kraljevu, sa stopom potvrđivanja od 34,64 odsto i Viši sud u Prokuplju, sa stopom potvrđivanja od 41,24 odsto. U Kraljevu, nisku stopu potvrđivanja direktno je prouzrokovalo 59,75 odsto preinačenja 406 radnih građanskih parničnih predmeta, najverovatnije identičnih ili vrlo sličnih sporova koji su se mogli rešiti jednoobrazno. U Prokuplju je 36,60 odsto odluka vraćeno na ponovno odlučivanje, zbog 47,90 procenata ili 57 vraćenih odluka u parničnim predmetima.

Slika 90: Ishodi žalbi u višim sudovima u 2019. godini

Table Description automatically generated

Izvor: Podaci VKS-a

Percepcija korisnika o žalbama ↩︎

  1. Poverenje u žalbeni sistem među korisnicima sudova u Srbiji se smanjilo od 2013. do 2020. godine i palo je ispod vrednosti iz 2009. godine, kao što je prikazano na Slici 91. U 2020. godini, manje od jedne polovine (41 odsto) građana sa nedavnim iskustvom u sudskim sporovima izjavili su da veruju u žalbeni sistem. U međuvremenu, nešto veći procenat (47 odsto) predstavnika poslovnog sektora sa iskustvom u sudskim sporovima je izjavilo da veruje u žalbeni sistem. Zanimljivo je da je i broj onih koji su izjavili da imaju poverenja u žalbeni sistem i broj onih koji su odgovorili da nemaju poverenja u žalbeni sistem smanjen u odnosu na 2009. i 2013. godinu. Broj neodlučnih ispitanika porastao je za sedam do dvadeset puta. Nejasno je da li ovaj nedostatak poverenja u kombinaciji sa neodlučnošću ohrabruje ili obeshrabruje korisnike suda da ulože žalbe.

Slika 91: Percepcija poverenja u žalbeni sistem, prema navodima korisnika suda, 2009, 2013. i 2020. godine305

C:\Users\Lenovo\OneDrive\Pictures\Screenshots\2022-09-05 (1).png

  1. Odluka stranke da uloži žalbu ostaje snažno povezana sa percepcijom stranke o pravičnosti prvostepenog suđenja, još više u 2020. nego u 2013. godini. Korisnici suda koji su dobili nepovoljnu presudu uložili su žalbu u 84 odsto slučajeva ako su smatrali da odluka nije u potpunosti pravična, što je povećanje za 21 procentni poen u odnosu na 2013. godinu. Nasuprot tome, korisnici suda koji su dobili presudu koja nije išla u njihovu korist, ali koji smatraju da je odluka pravična, uložili su žalbe u samo 10 odsto slučajeva, što je povećanje za dva procentna poena u odnosu na 2013. godinu.

Slika 92: Odnos između percipirane pravičnosti i odluka o podnošenju žalbe među korisnicima suda koji su dobili presudu koja ne ide njima u korist, 2013, 2020.306

C:\Users\Lenovo\OneDrive\Pictures\Screenshots\2022-09-05 (2).png

  1. U 2020. godini, u preko pedeset posto slučajeva, korisnici suda su naveli da je viši sud potvrdio presudu. Međutim, u 20 odsto slučajeva koji su uključivali javnost, presuda je ukinuta i naloženo je ponovno suđenje. U 17 odsto predmeta koji se odnose na privredu, presuda je ukinuta i naloženo je ponovno suđenje. Istovremeno, broj izmena povećan je od 2013. do 2020. godine u predmetima građana i privrede za šest, odnosno četiri procentna poena.

Slika 93: Ishod žalbi prema navodima korisnika suda, 2009. i 2013. godine307

C:\Users\Lenovo\OneDrive\Pictures\Screenshots\2022-09-05 (3).png

Visoke stope žalbi i velike varijacije u žalbama ↩︎

  1. Visoke stope žalbe u Srbiji, posebno u specifičnim vrstama predmeta, i pogoršana percepcija žalbenog sistema ukazuju na sistemsko prisustvo poteškoća vezanih za kvalitet. Nedostatak jednoobraznosti u primeni zakona može podstaći stranke da se nadaju povoljnijem rezultatu u žalbenom postupku. Štaviše, često se navodi da advokati takođe mogu igrati ulogu u podsticanju žalbi, pošto se njihovi troškovi uglavnom obračunavaju po svakoj preduzetoj radnji u predmetu. Oni takođe mogu uputiti svoje klijente o verovatnoći uspeha u žalbenom postupku i o taktičkim prednostima koje žalbe mogu doneti, kao što je odloženo izvršenje negativne presude.
  2. Razlozi geografskih varijacija su neobjašnjivi, osim u slučaju nedostatka jednoobraznosti u primeni zakona. Iako jednokratni efekti specifičnih okolnosti u sudovima, kao što je vraćanje na ponovno odlučivanje mnogih jednoobraznih radnih predmeta, mogu izazvati nagle varijacije, malo je verovatno da bi to mogao biti slučaj u celoj Srbiji, pogotovo što su varijacije postojane i u 2013. godini (nalazi Funkcionalne analize 2014) takođe.
  3. Funkcionalna analiza iz 2014. godine utvrdila je da je žalbeni sistem u središtu problema Srbije u pogledu kvaliteta donošenja odluka. Utvrđeno je da su žalbene stope u proseku veoma visoke, kao i stope preinačavanja. Stope su takođe značajno varirale u zavisnosti od vrste sudova, tipova predmeta i lokacija suda. Žalbe su bile slabo praćene. Uočena nepravednost sistema, u kombinaciji sa nedostatkom jednoobraznosti i doslednosti, podstakla je korisnike suda da podnose žalbe. Podsticaji advokata su takođe identifikovani kao jedan od faktora koji utiče na ulaganje žalbi. Istovremeno, nivo poverenja u žalbeni sistem među korisnicima suda bio je nizak. Proceduralne izmene usmerene ka smanjenju uzastopnih žalbi (poznate kao „recikliranje“ predmeta) su proglašene delotvornim. Bez obzira na to, žalbene sudije (bez obzira na njihov manji broj predmeta) nastavile su da vraćaju predmete na ponovno suđenje nižoj instanci češće nego što je bilo potrebno.
  4. Gledano sa pozitivnije strane, viši sudovi su češće zamenjivali nižestepene odluke svojim, što potkrepljuju podaci prethodno navedeni u ovom odeljku. U Funkcionalnoj analizi iz 2014. godine samo u malom procentu predmeta su sudovi više instance menjali odluke sudova niže instance, iako su koristi od takvih izmena brojne. Oni spašavaju stranke od ponovnog vođenja parnice pred nižestepenim sudom, smanjuju opterećenje sudijama i sudovima, skraćuju suđenje i povećavaju jednoobraznost u primeni zakona tokom vremena. Zakonske promene su obavezale viši sud da odluke po drugoj žalbi zameni sopstvenim odlukama. Sudije više instance treba da rade na tome da, kad god je to moguće zamene odluku suda niže instance osim u slučaju druge žalbe u istoj stvari. Odluke višeg stepena u kojima se donosi odluka o preinačenju treba da sadrži precizno obrazloženje i uputstva kojih će se nižestepeni sud pridržavati u narednim postupcima.
  5. Dostupan je čitav niz drugih mera za poboljšanje kvaliteta donošenja odluka. Neke od tih mera već su predložene u FA 2014 i obuhvataju edukaciju sudija, bolje korišćenje postojećih alata za usklađivanje sudske prakse i primenu novih (npr. sastanci sudija u istom odeljenju na kojima se raspravlja o pravnim pitanjima).

Kvalitet tužilaštva ↩︎

Uvod ↩︎

  1. Ovo poglavlje se zasniva na analizi tužilačkog sistema Srbije (Funkcionalna analiza javnih tužilaštava) koju je sprovela Svetska banka i Multidonatorski poverenički fond za podršku sektoru pravosuđa u Srbiji308, ispitivanjem podataka od 2017 do 2019. godine. Poglavlje o upravljanju i rukovođenju u ovom izveštaju pokriva te funkcije za tužilaštva kao i za sudove, ali čitaoci ipak treba da konsultuju Funkcionalnu analizu tužilaštava za više detalja o strukturi i hijerarhijskog prirodi tužilačkog sistema. Funkcionalna analiza tužilaštava je takođe obuhvatila funkcije DVT-a, RJT-a i različite vrste i nadležnosti javnih tužilaštava.
  2. Funkcionalna analiza tužilaštava, zvanično objavljena u januaru 2019. godine, prvenstveno se fokusirala na peeriod od 2014. do 2016. godine, kada su se tužioci Srbije prilagođavali opsežnim promenama uvedenim Zakonom o krivičnom postupku (ZKP), usvojenom 2013. godine. Ove izmene su uključivale uvođenje adverzijalnog postupka, što je predstavljalo izazov za mnoge tužioce dok su se prilagođavali svojim novim, aktivnijim ulogama.
  3. U isto vreme, politički i pravosudni lideri Srbije bili su pod stalnim pritiskom da izvrše velike dodatne strukture promene u upravljanju i rukovođenju tužilačkim funkcijama u zemlji u okviru planiranog pristupanja Srbije EU. Taj pritisak se nastavio do objavljivanja ove FA, o čemu se govori u različitim izveštajima EU u vezi sa politikom proširenja EU.309
  4. Zvanični podaci na koje se oslanja veći deo statističkih podataka u ovom poglavlju nisu uvek dosledni i ne mogu uvek biti sravnjeni. Podaci u ovoj studiji dobijeni su iz statističkih podataka iz Godišnjih izveštaja RJT-a od 2014. do 2019. godine i od DVT-a, ali su drugi podaci izvedeni iz razgovora i objavljenih analitičkih izveštaja kao što su izveštaji CEPEJ-a.
  5. Dostupni podaci za tužilaštva nisu bili toliko opsežni u poređenju sa podacima za sudove, a upotreba dostupnih podataka ograničena je zbog načina prikuplujanja i formata u kome su podaci prikupljani. Do kraja 2019. godine nije postojao jedinstveni sistem za elektronsko upravljanje predmetima za tužilaštva. Dostupni Godišnji izveštaji RJT-a objavljeni su u formatu310 koji nije pogodan za kompjutersku obradu. Priprema tih izveštaja u velikoj meri je zavisila od ručnog prikupljanja podataka i njihovog individualnog tumačenja, zbog čega su izveštaji bili skloni nedoslednostima i netačnim informacijama.

Kvalitet u obradi predmeta

  1. Nije postignut značajan napredak u modernizaciji merenja učinka za tužioce ili JT. Tužiocima i dalje nedostaje podrška za merenje njihovog učinka, kao i pojašnjenja kako da te informacije iskoriste u svoju prednost za unapređenje upravljanja predmetima, podršku zahtevima za finansiranje, privlačenje podrške javnosti i jasan i precizan odgovor na kritiku. Tužilački sistem bi nesumnjivo imao koristi od takve modernizacije.
  2. Potrebno je redovno ažuriranje standardizovanih obrazaca i šema na nivou čitavog sistema koje je RJT objavilo 2013. godine, naročito zbog nekoliko uvedenih izmena u ZKP od 2013. godine. Pojedinačni tužioci su prema navodima izmenili neke od obrazaca RJT-a za sopstvenu upotrebu, ali centralizovana revizija zvaničnih obrazaca nije se desila. Kao što napominje FA tužilaštava, upotreba obrazaca i standardizovanih formulara olakšaval dosledan pristu u rutinskim tužilačkim poslovima, smanjuje broj grešaka u dokumentu i ubrzava redovne dnevne aktivnosti.

Stopa osuđujućih presuda ↩︎

  1. Koliko god bile važne za procenu kvaliteta tužilaštava, stope osuđujućih presuda same po sebi ne daju celokupnu sliku o tome koliko dobro tužilački sistem radi.311 Pored stopa osuđujućih presuda, faktori poput vremena i razloga za odbacivanje i odloženo gonjenje mogu se koristiti kako bi se ispitao kvalitet u donošenju odluka i veštine profesionalaca u pravosudnom sistemu.
  2. Vrste predmeta uključenih u statistiku o osuđujućim presudama u Srbiji nisu se promenile od Funkcionalne analize tužilaštava iz 2019. godine, te uključuju samo predmete u kojima je sud doneo odluku da li je optuženi kriv ili nevin. Kao rezultat toga, statistika o stopi osuđujućih presuda uključuje predmete završene zaključivanjem sporazuma o priznanju krivice312, ali ne uključuje odloženo gonjenje, koje podrazumeva odbacivanje prijave od strane tužioca, a da pritom sud ne utvrđuje krivicu ili nevinost, uz propisivanje kazne za optuženog.
  3. Ukupne stope osuđujućih presuda osnovnih i viših JT bile su stabilne ili su se poboljšale tokom 2018. i 2019. godine, u poređenju sa stopama za 2015-2017. Prosek za osnovne sudove bio je 91 odsto za 2018. i 2019. godinu, u poređenju sa 90 odsto za 2015-2017, dok je prosek viših sudova povećan sa 86 odsto u 2015. i 2016. godini na 89 odsto u 2017. i 2018. godini, te 91 odsto u 2019. godini.
  4. Međutim, postojale su velike varijacije u stopama osuđujućih presuda čak i među javnih tužilaštvima iste veličine i nivoa nadležnosti, a poneka i po godinama u okviru istog JT od 2015. do 2019. godine. Pogledajte Sliku 94 i Sliku 95 u nastavku. Tim FA nije bio u mogućnosti da dobije nikakve analize razloga za varijacije koje su možda sproveli DVT i RJT. Osnovno javno tužilaštvo u Petrovcu na Mlavi imalo je stopu osuđujućih presuda od 100 odsto od 2015. do 2017. godine i 99 odsto osuđujućih presuda u 2018. i 2019. godini. Slično tome, visoke stope osuđujućih presuda tokom čitavog perioda prijavljene su u Osnovnim javnim tužilaštvima u Jagodini i Smederevu. Osnovna javna tužilaštva u Beogradu beležila su stope približne nacionalnom proseku. Nasuprot tome, osnovna tužilaštva slične veličine u Lebanu i Mionici naveli su mnogo niže stope osuđujućih presuda i/ili veće varijacije.313 Osnovna tužilaštva srednje veličine u Vranju imala su nižu stopu osuđujućih presuda od proseka, koja se kretala od 74 odsto u 2015. do 83 odsto u 2017. i 2019. godini. Osnovno javno tužilaštvo u Nišu je značajno poboljšalo stopu osuđujućih presuda u 2018. godini na 94 odsto, što je oko 14 procentnih poena više nego u prethodnim godinama, ali je stopa ponovo zabeležila pad u 2019. godini na 86 odsto. U 2019. godini najniža stopa osuđujućih presuda (61 odsto) i pad od 27 procentnih poena u odnosu na prethodnu godinu zabeležena je u Osnovnom javnom tužilaštvu u Prokuplju. Ovaj nagli pad u Osnovnom JT u Prokuplju uzrokovan je pre svega povećanjem broja oslobađajućih presuda za 400 odsto.314

Slika 94: Osuđujuće presude u odabranim315 osnovnim JT od 2015. do 2019. godine

Izvor: Godišnji izveštaji RJT-a 2015-2019

  1. Stope osuđujućih presuda viših javnih tužilaštava takođe prikazuju slične varijacije, ali tim FA nije pronašao nijednu analizu mogućnih uzroka varijacija. Na primer, stopa osuđujućih presuda Višeg javnog tužilaštva u Vranju pala je sa 84 odsto u 2017. godini na 58 odsto u 2018. godini. Stopa Višeg javnog tužilaštva u Beogradu se povećavala svake godine za ukupo 18 procentnih poena od 2015. do 2019. godine. Javna tužilaštva sa najnižim stopama u 2019. godini bila su JT u Vranju (72 odsto), Jagodini (81 odsto) i Kraljevu (82 odsto). Nasuprot tome, stopa Višeg javnog tužilaštva u Leskovcu porasla je sa 64 na 97 odsto u 2019. godini. Samo dva viša JT, u Novom Pazaru i Užicu, uspela su da održe stopu osuđujućih presuda od 90 odsto ili više tokom pet posmatranih godina (podaci za Užice za 2017. godinu nisu bili dostupni).

Slika 95: Stopa osuđujućih presuda u višim JT od 2015. do 2019. godine316

Table Description automatically generated

Izvor: Godišnji izveštaji RJT 2015-2019

  1. Stope osuđujućih presuda specijalnih javnih tužilaštava i specijalnih odeljenja u odabranim višim javnim tužilaštvima takođe su značajno varirale. Specijalno Tužilaštvo za organizovani kriminal navodi stope osuđujućih presuda od 75 do 91 odsto od 2015. do 2019. godine317 dok su se stope osuđujućih presuda specijalnog Tužilaštva za ratne zločine kretale od nula do 83 odsto.318 Stope osuđujućih presuda Posebnog tužilaštva za visokotehnološki kriminal u beogradskom Višem javnom tužilaštvu poboljšale su se sa 37 odsto u 2015. godini na 91 odsto u 2019. godini.319 Specijalizovana odeljenja za borbu protiv korupcije, uspostavljena 2018. godine u četiri viša javna tužilaštva, zabeležila su stopu osuđujućih presuda od 100 odsto te godine i 96 odsto 2019. godine.320

Kvalitet donošenja odluka ↩︎

Kontrolni mehanizmi i koordinacija u obradi predmeta

  1. Nije bilo promena u veoma hijerarhijski ustrojenoj strukturi tužilačkog sistema u Srbiji između objavljivanja Funkcionalne analize tužilaštava i kraja 2019. godine. Javna tužilaštva više instance i dalje su imala pravo nadzora nad radom JT niže instance; tužioci više instance mogli su da preuzimaju predmete tužilaštava niže instance u svojoj nadležnosti i izdaju obavezna uputstva javnim tužiocima niže instance.
  2. Do kraja 2019. godine još uvek nisu uvedene delotvorne mere koje bi tužioci mogli da koriste da primoraju policiju da sledi njihova uputstva. Tužioci koji su intervjuisani za potrebe FA su naveli da je još uvek uobičajena praksa da policija ignoriše ili odstupa od uputstava tužilaca o koracima koje treba preduzeti tokom istrage. Tužioci navode da se ovaj problem naročito javlja u slučajevima koji bi mogli imati političke implikacije zbog političkih pitanja ili političke uloge osoba uključenih predmet, što je takođe bio slučaj kada je 2018. godine objavljena Funkcionalna analiza tužilaštava.
  3. U cilju obezbeđivanja boljeg kvaliteta i kontrole rada tužilaca, počev od 2013. godine, ZKP je dozvolio podnošenje pritužbi na odbacivanje, obustavljane istrage ili odustanka od krivičnog gonjenja, a Srbi su u velikoj meri koristili ovaj proces.321 Navodna žrtva ili lice koje je podnelo krivičnu prijavu može zahtevati da neposredno više javno tužilaštvo preispita odluku o odbacivanju, obustavi istrage ili odustanku od krivičnog gonjenja.
  4. Žalbeni mehanizam je primenjen u osam odsto odbacivanja u osnovnim JT (4.749 žalbi) i 43 odsto u višim JT (2.122 žalbi) u 2019. godini. U nedostatku bilo kakvih podataka koji bi objasnili razliku od 35 procentnih poena, tim FA pretpostavio je da su osobe pogođene težim krivičnim delima kojima se bave viša javna tužilaštva sklonija da osećaju da imaju značajan interes u ishodu tih predmeta.
  5. U 2019. godini 12 odsto od 4.749 žalbi na odbacivanje osnovnih JT usvojila su viša JT, dok je 75 odsto odbijeno, a 12 odsto je preneto u 2020. godinu. S obzirom da su rokovi za ovu vrstu žalbi na svako odbacivanje prilično strogi, najverovatnije su preneti predmeti primljeni krajem godine.
  6. U 2019. godini, osam odsto od 2.122 žalbi na odbacivanje viših tužilaštava, odnosno 166 žalbi usvojeno je u nadležnim apelacionim javnih tužilaštvima, dok je 1.739 odbijeno, a 217 preneto.
  7. Kako u osnovnim tako i u višim JT, brojke koje se odnose na žalbe oštećenih su se u određenoj meri razlikovale od 2014. do 2019. godine, ali bez jasnog obrasca. Približno 3.500 do 4.500 ćalbi je podneto protiv odbacivanja prijava u osnovnim JT, a 1.000 do 2.500 protiv odbacivanja prijava u višim JT. Oko 75 do 85 odsto žalbi i na viša i na osnovna JT nije prihvaćeno, sa izuzetkom 2017. godine, kada je 93 odsto žalbi podnetih protiv viših JT odbijeno.

Odbacivanje prijave

  1. Zbog stalnog nedostatka prikupljenih detalja o razlozima odbacivanja prijava, sistemu je i dalje nedostajala značajana količina ključnih podataka o kvalitetu ovog procesa. Odbacivanje prijava u godišnjim izveštajima RJT podeljeno je u samo pet kategorija, a to su „delo malog značaja“322, prijave odbačene zbog nedostatka dokaza, odloženo krivično gonjenje i „ostalo“. Nije bilo moguće čak ni utvrditi, na primer, koliko je „ostalih“ predmeta moralo biti odbačeno protiv punoletnih optuženih jer je nastupila zastarelost. U 2019. godini, 40 odsto odbačenih krivičnih prijava protiv punoletnih optuženih rešavalo je osnovno javno tužilaštvo, kao što je prikazano na Slici 96, a 87 odsto iste grupe predmeta koje su rešavala viša JT spada u kategoriju „ostalo“.

Slika 96: Odbacivanje prijava u osnovnim JT prema vrsti u 2019. godini323

C:\Users\Lenovo\OneDrive\Pictures\Screenshots\2022-09-07.png

Izvor: Godišnji izveštaj RJT-a 2019.

  1. Od 2014. do 2019. godine, osnovna javna tužilaštva su odbacila veći udeo predmeta od viših javnih tužilaštava zbog broja predmeta za koje nije bilo dovoljno dokaza. U 2019. godini samo pet odsto odbačenih prijava u višim JT je bilo odbačeno zbog nedostatka dokaza, u poređenju sa 13 odsto odbačenih prijava iste vrste u osnovnim JT. Pogledajte Sliku 97.

Slika 97: Odbačene prijave u višim JT prema vrsti u 2019. godini (odrasli počinioci)

C:\Users\Lenovo\OneDrive\Pictures\Screenshots\2022-09-07 (1).png

  1. Poređenje ranijih cifara sa udelom predmeta prikazanih kao „prekinuti“ u izveštaju CEPEJ-a iz 2020. godine,324 koji je zasnovan na podacima iz 2018. godine, treba raditi sa oprezom. Statistički podaci Srbije pokazuju da se udeo odbačenih prijava u broju rešenih predmeta kretao od 47 do 58 odsto rešenih predmeta za osnovna tužilaštva i 39 do 47 odsto za viša JT.325 U izveštaju CEPEJ-a iz 2020. godine utvrđeno je da su javni tužiocu u Srbiji obustavili 3,28 predmeta na 100 stanovnika, što je više od proseka EU (1,91) i EU11326 (1,10), kao i proseka Zapadnog Balkana327 (1,33). Dok se ovi brojevi mogu pročitati da pokazuju utrostručenje predmeta koje su prekinuli tužioci u Srbiji u poređenju sa prethodnim izveštajem CEPEJ-a na osnovu podataka iz 2016. godine, između dva izveštaja Srbija je promenila definiciju šta se računa kao predmet protiv punoletnih optuženih koje procesuira javni tužilac.328 Dakle, razlike u odnosu na ranije brojke verovatno nisu tako velike kao što se navodi u izveštaju CEPEJ-a. Pogledajte Sliku 98.

Slika 98: Procenat odbačenih predmeta u osnovnim i višim JT, od 2014. do 2019. godine

C:\Users\Lenovo\OneDrive\Pictures\Screenshots\2022-09-07 (2).png

Izvor: Godišnji izveštaji RJT 2014-2019

  1. Takođe u 2019. godini, kada je reč o žalbama na odbacivanje prijava koje se odnose na maloletničke predmete koje su rešavala viša JT, 44 odsto je odbačeno zato što je okrivljeno bio previše mlad za krivično gonjenje za krivično delo koje mu se stavlja na teret, a odloženo gonjenje je primenjeno u 23 odsto odbačenih prijava. Osnovi za preostalih 33 odsto odbacivanja nisu navedeni; na primer, statistika odbacivanja prijava protiv maloletnika nije sadržala posebne kategorije zbog nedostatka dokaza ili dela malog značaja.

Odloženo krivično gonjenje329

  1. Prema izveštaju CEPEJ-a iz 2020. godine (podaci iz 2018.), Srbija je sa ocenom 0,27 drugi put zaredom smanjila broj predmeta „zaključenih kaznom ili merom koju je izrekao ili ispregovarao tužilac“, uključujući odloženo krivično gonjenje. Za razliku od prethodna dva ciklusa evaluacije, kada je navedeni odnos bio jedan od najviših među obuhvaćenim zemljama,330 poslednje brojke su skromnije i znatno ispod proseka Saveta Evrope od 0,45. Međutim, oni su i dalje bili više nego dvostruko veći od proseka EU11 od 0,10. U izveštaju CEPEJ-a za 2016. godinu (podaci iz 2014.), prikazani koeficijent Srbije iznosio je 0,53, a u izveštaju za 2018. godinu (podaci iz 2016.) 0,36. Na mnoge od ovih razlika verovatno je uticala odluka Srbije da proširi svoju definiciju predmeta protiv punoletnih optuženih koje su procesuirali tužioci između 2016. i 2018. godine.
  2. U odnosu na 2018. godinu, u 2019. godini osnovna javna tužilaštva su povećala broj odloženih gonjenja za 6 odsto, dok su viša javna tužilaštva smanjila broj odloženih gonjenja za 74 odsto.331 Razlozi pada među višim javnim tužilaštvima nisu dokumentovani; verovatno je barem deo pada bio posledica zabrinutosti oko mogućeg prekomernog korišćenja procedure, kao što je objašnjeno na strani 41 Funkcionalne analize tužilaštava.332
  3. Odloženo gonjenje je primenjeno u 707 maloletničkih krivičnih predmeta u višim javnim tužilaštvima u 2019. godini, što predstavlja 23 odsto odbacivanja prijava za maloletnička krivična dela. U prethodnim godinama, odloženo gonjenje je dostiglo slučan udeo u odbacivanju krivičnih prijava protiv maloletnika. U 2014. godini bilo je 619 odloženih gonjenja (22 odsto), 2015. 689 (26 odsto), 2016. godine 875 (28 odsto), 2017. godine 834 (24 odsto), 2018. godine 468 (14 odsto).
  4. Neka odložena gonjenja su klasifikovana kao „nedovršena“ jer je optuženi još uvek imao vremena da ispuni svoje obaveze. Iako još uvek nije bilo dostupne statistike do kraja 2019. godine o broju predmeta u kojima je odloženo krivično gonjenje opozvano jer nisu ispunjeni uslovi za odlaganje, Funkcionalna analiza tužilaštava je procenila da okrivljeni nisu ispoštovali uslove odloženog gonjenja u do 10 odsto predmeta odloženog gonjenja.

Tabela 15: Odloženo krivično gonjenje po vrstama JT
od 2014. do 2019. godine (odrasli počinioci)

2014 2015 2016 2017 2018 2019

Osnovna JT

Odloženo gonjenje

17,447 21,074 20,083 16,706 17,802 18,858

Odloženo gonjenje (nedovršeno)

15,706 14,216 9,011 8,787 7,874 7,320

Viša JT

Odloženo gonjenje

132 159 161 229 371 97

Odloženo gonjenje (nedovršeno)

48 er173 46 66 309 50

UKUPNO

33,333 35,622 29,301 25,788 26,356 26,325

Izvor: Godišnji izveštaji RJT 2014 – 2019

  1. Odložene sankcije krivičnog gonjenja koje bi mogle biti od koristi zajednici u celini, kao što su programi rehabilitacije ili društveno-korisni rad, i dalje su bile ograničeno dostupne do kraja 2019. godine, budući da zakonodavne ili regulatorne mere potrebne za implementaciju tih vrsta programa još uvek nisu postojale. Nije bilo zvaničnih dostupnih podataka o broju optuženih koji učestvuju u programima rehabilitacije ili društveno-korisnom radu. Najčešće navedena kazna izrečena optuženima za odloženo gonjenje ostala je novčana donacija u humanitarne svrhe, kazna koja se relativno lako može pratiti. Kao što je navedeno u Funkcionalnoj analizi tužilaštava, rasprostranjena upotreba novčanih donacija može da ostavi utisak da su optuženi kupili izlazak iz sistema krivičnog pravosuđa.
  2. Srbija do kraja 2019. godine takođe nije preduzela korake da reši druga pitanja o odloženom gonjenju koja su navedena u Funkcionalnoj analizi tužilaštava. Ova pitanja su uključivala zabrinutost da (1) zakon koji se sprovodi nije potpun i precizan; (2) nedostajalo je jasnih smernica ili kriterijuma za korišćenje odloženog krivičnog gonjenja i nedosledna primena ovog mehanizma od strane tužilaca; i (3) nedostaje razmatranje interesa žrtava krivičnih dela, jer su tužioci odlučili da li treba ponuditi rešenje odloženog gonjenja i/ili koji bi bili njegovi uslovi.

Sporazum o priznanju krivice333

Izvor: Izveštaj EU za 2020.334

  1. Najčešće vrste sporazuma o priznaju krivice u 2019. godini rezultirale su uslovnim kaznama (oko jedne polovine) i kaznom zatvora (oko dve petine). Ostale mere kao što su novčane kazne, mere predostrožnosti (npr. zabrana prilaska i kućni pritvor) i rad u zajednici činile su ostatak sporazuma. U godišnjem izveštaju RJT za 2019. godinu navedeno je da su izrečene sankcije ukupno više od 3.208 godina zatvora i skoro 85 miliona dinara335 novčanih kazni.
  2. Posle pet godina stalnog povećanja, broj predmeta rešenih sporazumom o priznanju krivice u osnovnim i višim sudovima smanjen je za osam odsto u 2019. godini, zbog pada od 17 odsto u beogradskom apelacionom regionu. Međutim, čak i sa smanjenjem u 2019. godini, došlo je do povećanja broja sporazuma o priznaju krivice širom Srbije u 2019. godini za 190 odsto u odnosu na 2014. godinu. Od 5.971336 sporazuma o priznanju krivice predloženih sudovima u 2019. godini, sudovi su prihvatili 90 odsto (5.363). Ovaj procenat je bio veoma blizu procentima prihvaćenim u 2017. i 2018. godini i devet odsto veći od broja predloga prihvaćenih 2014. godine. Od ostalih 608 predloženih sporazuma o priznanju krivice u 2019. godini, RJT je izvestilo da sudovi nisu prihvatili više od 169 predloga, dok su oko 783 predloga još uvek na čekanju u sudovima. Godišnji izveštaj RJT-a je takođe ukazao na to da su optuženi inicirali oko jedne polovine predloženih sporazuma, a veća je verovatnoća da će tužioci inicirati sporazum tokom perioda pre podizanja optužnice nego kasnije u predmetu; od 4.612 sporazuma o priznanju krivice pokrenutih pre podizanja optužnice, tužioci su pokrenuli 2.680.
  3. Najveći kombinovani broj sporazuma o priznanju krivice za osnovna i viša JT u 2019. godini dogodio se u nadležnosti Apelacionog javnog tužilaštva u Beogradu, sa ukupno 2.490. To je 204 odsto više u odnosu na 820 sporazuma o priznanju krivice za ista javna tužilaštva u 2014. godini i, kao što je pomenuto, 17 odsto manje od 2.994 sporazuma o priznanju krivice u prethodnoj godini.

Efektivnost žalbi u promovisanju kvaliteta ↩︎

  1. Odluku o žalbi za svaki predmet donosi tužilac koji vodi predmet i višestepena tužilaštva. Tužioci mogu uložiti žalbu kada je sud oslobodio okrivljenog ili kada tužilac nije zadovoljan izrečenom kaznom.
  2. U proseku, osnovna javna tužilaštva u Srbiji uložila su žalbe u 12 odsto predmeta u 2019. godini i bila uspešna u samo 21 odsto svojih žalbi,337 što ukazuje na to da su tužioci na samom početku morali da shvate da mnoge žalbe neće biti uspešne.338 U prethodnoj godini, osnovna javna tužilaštva su ulagala žalbe po istoj stopi od 12 odsto, ali su imala nešto veću uspešnost od 27 odsto.339 Međutim, pošto se rešavanje žalbe često dešava godinu dana ili više od podnošenja žalbe, stope uspešnosti prijavljene u određenoj godini uglavnom su pokrivale žalbe podnete najmanje godinu dana ranije.
  3. Žalbene stope su se značajno razlikovale među osnovnim JT, uključujući i one slične veličine. Najniža stopa žalbi od dva odsto zabeležena je u Osnovnom JT u Pančevu, Rumi, Senti, Požegi i Subotici, dok je najviše žalbi u Osnovnom JT u Kragujevcu (41 odsto), Mionici (35 odsto), Leskovcu (33 odsto) i Lazarevcu i Aranđelovcu (oba 31 odsto). Stope uspeha su varirale još više, od nula do 72 odsto. U Osnovnim JT u Kraljevu, Boru, Bačkoj Palanci i Novom Pazaru nula odsto, dok je u Subotici stopa iznosila 72 odsto. Velike varijacije u stopama žalbi za 2019. godini prikazane su na Slici 99 ispod.

Slika 99: Odnos podnetih žalbi i uspešnih žalbi
u odabranim340 osnovnim javnim tužilaštvima u 2019. godini

C:\Users\Lenovo\OneDrive\Pictures\Screenshots\2022-09-07 (3).png

Izvor: Godišnji izveštaji RJT-a 2019.

  1. U posmatranom periodu nije bilo jasnih korelacija između stope žalbi osnovnih JT i stope uspešnosti. Na primer, 2019. godine Osnovno JT u Mionici navelo je žalbenu stopu od 35 odsto, od čega je bilo uspešno samo u dva odsto svojih žalbi. Nasuprot tome, za JT u Leskovcu, stopa žalbi za 2019. godinu iznosila je 33 odsto, sa 23 odsto uspešnih žalbi. (Kao što je prethodno navedeno, većina, ako ne i svi predmeti navedeni u stopama uspešnosti, verovatno su bili predmeti u kojima su žalbe podnete najmanje godinu dana ranije.)
  2. Tokom vremena, stope žalbe za većinu osnovnih javnih tužilaštava bile su u suštini stabilne, čak i kada su stope uspešnosti varirale. Primera radi, Osnovno JT u Šapcu je 2015. i 2016. godine imalo stopu žalbe od 23 odsto, 2017. od 20 odsto, 2018. 21 odsto, 2019. od 22 odsto, dok se uspešnost kretala od tri do 28 odsto. Sličan obrazac bio je prisutan i u Osnovnim javnim tužilaštvima u Kragujevcu i Nišu.
  3. U poređenju sa osnovnim javnim tužilaštvima, viša JT su češće podnosila žalbe i bila uspešna u više predmeta. Prosečna žalbena stopa viših JT bila je 49 odsto u 2015., 50 odsto u 2016, 39 odsto u 2017, 36 odsto u 2018. i 41 odsto u 2019. godini. Stope uspešnosti su iznosile 30, odnosno 26, 30, 29 i 25 odsto.
  4. Međutim, veoma mali broj viših javnih tužilaštava je imao konstantno visoke ili niske stope žalbi i uspešnosti od 2015. do 2019. godine. Više javno tužilaštvo u Beogradu ima neke od najkonzistentnijih prikaza; njegova žalbena stopa varirala je između 64 i 82 odsto, dok se stopa uspešnosti kretala između 12 i 18 odsto. Slično tome, u Zrenjaninu je stopa žalbi bila između 59 i 82 odsto, dok je stopa uspešnosti varirala između četiri i 16 dosto. Nasuprot tome, Više javno tužilaštvo u Prokuplju imalo je žalbenu stopu od 117 do 164 odsto341 sa stopom uspešnosti od 44 do 95 odsto.
  5. Žalbene stope i stope uspešnosti za specijalizovana JT bile su u skladu sa stopama za druga viša JT. Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal uložilo je žalbe u 63 odsto predmeta u 2019. godini sa uspešnošću od 16 odsto, a Specijalno tužilaštvo za ratne zločine u 67 odsto slučajeva u 2019. godini sa uspešnošću od 25 odsto. Specijalno tužilaštvo za visokotehnološki kriminal u okviru Višeg tužilaštva u Beogradu uložilo je žalbe u 33 odsto predmeta i bilo je uspešo u 28 odsto slučajeva. Tokom 2018. godine, što je bila njihova prva godina rada, četiri specijalizovana odeljenja za borbu protiv korupcije Višeg JT imala su prosečnu žalbenu stopu od 13 odsto, a njihova navedena prosečna stopa uspešnosti bila je devet odsto (treba napomenuti da su uspešni slučajevi verovatno bili oni koje su pokrenule druga tužilaštva, jer su odeljenja za borbu protiv korupcije otvorena 2018. godine). U 2019. godini prosečna stopa žalbi za četiri tužilaštva iznosila je sedam odsto njihovih zaključenih predmeta, a prosečna stopa uspešnosti bila je 27 odsto.

Preporuke i naredni koraci ↩︎

Funkcionalna analiza iz 2014. godine dala je sedam detaljnih preporuka i narednih koraka za unapređenje kvaliteta pravosudnih usluga u Srbiji. Iako su neke preporuke tokom vremena sprovedene, sa manjim ili većim uspehom, neke preporuke i dalje nisu primenjene.

Preporuka 1: Poboljšati jasnoću i doslednost zakonodavstva.

  • Razviti dosledne standarde za predstavljanje svih relevantnih učesnika u radnim grupama s obzirom na novo zakonodavstvo. Dati smernice o zadacima koji se očekuju od takvih grupa. Osigurati im pristup činjeničnim i analitičkim resursima, uključujući informacije o postojećim zakonima i relevantnim statističkim podacima. (MP, VSS, DVT – kratkoročno).
  • Ohrabriti zakonodavne grupe da unapred razmišljaju o primeni novih zakona, uključujući pitanje koji akteri mogu da preuzmu vođstvo u primeni, koja su budžetska ograničenja, itd. (MP, VSS, DVT – kratkoročno)
  • Podvrgnuti sve predložene zakone analizi usklađenosti sa postojećim zakonima. Razviti proceduru u skladu sa starijim i novim zakonima. (MP, VSS, DVT – kratkoročno)
  • Usvojiti jasne standarde i ograničiti okolnosti u kojima se koriste hitne procedure za donošenje zakona. (Narodna skupština, MP – srednjoročno)
  • Sprovesti reviziju zakona kako bi se utvrdilo da li bi određena kaznena dela trebalo da se jednoobrazno karakterišu kao prekršaji, krivična dela ili privredni prestupi, a koji predmeti treba da ostanu predmet diskrecionog odlučivanja tužilaštava. (RJT – srednjoročno)

Preporuka 2: Unaprediti doslednost primene zakona od strane sudova.

  • Standardizovati obuku za pisanje sudskih odluka (PA, VSS – kratkoročno).
  • Usvojiti obrasce za izradu rutinskih dokumenata, naloga ili presuda. Usvojiti sistemske procedure za rutinsko ažuriranje svih takvih dokumenata (VKS, VSS, MP – kratkoročno).
  • Proceniti kvalitet pravosuđa zajedno sa kvantitativnim pokazateljima (kao što su stope vraćanja na ponovno odlučivanje) i kvalitativnim kriterijumima (kao što je kvalitet pisanja u sudskim odlukama) (VKS, VSS – kratkoročno).
  • Uspostaviti redovnu razmenu podataka o ljudskim resursima i kvalitetu odlučivanja između VKS-a i VSS-a radi informisanja oba organa u obavljanju poslova. (VKS, VSS – srednjoročno).
  • Uskladiti tumačenje propisa i sudske prakse od strane sudija korišćenjem alata kao što su sastanci odeljenja, izdavanje pravnih mišljenja, uspostavljanje odeljenja sudske prakse u višim sudovima i razvoj baze podataka sudske prakse koja se može lako pretraživati. (VKS – kontinuirano).
  • Redovno pratiti i analizirati izveštaje i razgovarati o potencijalnim poboljšanjima na radionicama, sastancima i skupovima. (VKS, predsednici sudova, VSS, MP – kontinuirano).


Preporuka 3: Objediniti i unaprediti sudsku praksu.

  • Usvojiti kontrolne liste i standardizovane obrasce za rutinske i specijalizovane predmete. Usvojiti sistemske procedure za rutinsko ažuriranje svih takvih dokumenata. (VKS, VSS, MP – kratkoročno).
  • Sprovesti standardizovan pristup rutinskim aspektima obrade predmeta. (VKS, VSS – kratkoročno).

Preporuka 4: Poboljšati rad javnih tužilaštava.

  • Pratiti razloge za odbacivanje prijava od strane tužilaca. (RJT – kratkoročno)
  • Izraditi jedinstvene standarde za uslove vezane za odloženo krivično gonjenje (oportunitet). (RJT – kratkoročno)
  • Razviti jedinstvene standarde za odluke tužilaca o odbacivanju krivičnih prijava, žalbi na odluke, i izricanju kazni i sklapanju sporazuma o priznanju krivice. (RJT – srednjoročno)
  • Razviti standardizovane smernice za donošenje odluke o tome da li će se kazneno delo karakterisati kao krivično, prekršaj ili privredni prestup. Zahtevati od policije da obavesti tužioce o prirodi optužbi. (RJT – srednjoročno)
  • Razviti jedinstvene standarde za saradnju policije i tužioca. (MP, RJT, MUP – srednjoročno)
  • Razviti standarde za tužioce za odlučivanje u kojim slučajevima će ulagati žalbu. (RJT – srednjoročno)

Preporuka 5: Poboljšati funkcionisanje žalbenog sistema.

  • Uspostaviti stalno telo (radnu grupu ili jedinicu) u VKS-u zaduženo za praćenje pokazatelja kvaliteta u sudovima, odnosno stope potvrđivanja, stope vraćanja na ponovno odlučivanje i stope preinačenja. Pratiti kvalitet odluka nižestepenih sudova i apelacionih presuda kako bi se utvrdilo da li apelacioni sudovi na odgovarajući način koriste mogućnost izmene prvostepenih odluka. (VKS – kratkoročno/kontinuirano)
  • Zasebno evidentirati statistiku apelacionih sudova za predmete primljene od osnovnih sudova i predmete primljene od viših sudova. (VKS – kratkoročno)
  • Uskladiti statističke podatke o žalbama na odluke osnovnih sudova kako bi se omogućilo praćenje tzv. „male apelacije“ i „velike apelacije“. (VKS – kratkoročno)
  • Omogućiti praćenje podnetih (ne samo rešenih) žalbi kroz postojeće sisteme upravljanja predmetima. (VKS, MP – srednjoročno)
  • Statistički pratiti odbačene žalbe kao posebnu kategoriju. (VKS, MP – srednjoročno)
  • Usvojiti politiku da sudije više instance treba da izbegavaju vraćanje predmeta na ponovno suđenje i da bi trebalo da preinače odluku suda niže instance svojom. Osigurati da odluka o vraćanju na ponovno odlučivanje sadrži precizno obrazloženje i uputstva kojih će se sud niže instance pridržavati u narednim postupcima. (VKS, VSS – srednjoročno)
  • Izraditi i razviti odgovarajuće zbirne i razložene izveštaje za praćenje žalbi i odgovarajućih odluka viših instanci (uključujući informacije o potvrđivanju, izmenama i vraćanju na ponovno odlučivanje). Izveštaji treba da sadrže podatke o vrsti suda, sudu i vrsti predmeta, kako bi se omogućilo da se tokom evaluacije identifikuju vrste sudova, pojedinačni sudovi i/ili vrste predmeta sa negativnim pokazateljima kvaliteta (npr. visoke stope vraćanja na ponovno odlučivanje) i identifikuju razlozi za loše rezultate. (VKS – srednjoročno/kontinuirano)
  • Utvrditi razloge za žalbe (problemi u usklađivanju sudske prakse, rupe u proceduralnim zakonima, taktike odlaganja ili druge zloupotrebe od strane korisnika suda). (VKS, MP – srednjoročno)
  • Analizirati obim zloupotreba žalbenog postupka u srpskom pravosuđu, posebno u onim vrstama sudova i vrstama predmeta sa najvećom žalbenom stopom. (VKS, MP – srednjoročno)
  • Razviti moguće sankcije za strane koje zloupotrebljavaju postupak u skladu sa preporukama Saveta Evrope, izmeniti procesne zakone i izdati uputstva zainteresovanim stranama po potrebi. (VKS, MP – srednjoročno)
  • Razviti standarde za tužioce koji će odlučiti u kojim slučajevima će se žaliti. (VKS, MP – srednjoročno)

Preporuka 6: Kada je reč o presudama ESLJP, koordinirati različite državne organe radi poboljšanja istraga, zaštite imovine, dužine postupka i izvršenja pravosnažnih odluka. (MP – srednjoročno)

Preporuka 7: Povećati upotrebu specijalizovanih sudova i sistema za obradu predmeta.

  • Analizirati opcije za korišćenje specijalizovanih sistema za obradu predmeta opšte i posebne nadležnosti, sa posebnim naglaskom na prekršajne i upravne sudove. (VKS, MP – srednjoročno)