Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji

Procena spoljašnjeg učinka > Pristup uslugama pravosuđa

Pregled poglavlja

  1. Nedostatak finansijske pristupačnosti je najozbiljnija prepreka pristupu pravosuđu u Srbiji. Sudski troškovi i troškovi za advokatske usluge čine značajan deo prosečnog prihoda u Srbiji. Za mnoge je nepristupačno voditi čak i jednostavan spor. Građani čine sve kako bi izbegli sud – blizu 63% javnosti iznosi da, ukoliko bi imali spor za koji smatraju da bi trebalo da bude rešen na sudu, odlučili bi se da ne idu na sud; strah od troškova je najčešći razlog. Preko jedne polovine anketiranih skorašnjih korisnika suda smatra da su sudski troškovi u njihovom konkretnom slučaju bili preterani. Takođe, sudski i advokatski troškovnici su prilično složeni, tako da korisnici suda teško mogu da procene izgledne troškove.479
  2. Nedostatak finansijske pristupačnosti pravosudnih usluga takođe dovodi do negativnog uticaja na poslovnu klimu. Preko jedne trećine firmi, koje su imale skorašnje iskustvo vođenja predmeta na sudu, smatra da je sudski sistem velika prepreka njihovim osnovnim poslovnim aktivnostima, a 30% njih smatra da je sud umerena prepreka. Firme takođe iznose da sud postaje sve nepristupačniji za njih zbog visokih sudskih i advokatskih troškova. Male firme su posebno suočene s izazovima u tome kako da se snađu u sudskom sistemu, uključujući i visoke troškove, glomazni proces, duga odlaganja, neadekvatno izvršenje i neprekidno menjanje zakona.
  3. Međutim, pri dubljoj analizi, nije reč o apsolutnim troškovima za korisnike koji ometaju pristup pravosuđu, već doživljaj dobijene vrednosti za dati novac. Mada se korisnici suda žale na troškove (a i oni koji ne koriste sud kažu da ih troškovi odvraćaju od suda), Anketa o pravosuđu s velikim brojem učesnika nalazi da su nedavni korisnici suda, koji su bili zadovoljni s kvalitetom pruženih usluga, mnogo manje spremni da iznesu mišljenje da su troškovi preterani.480 Stoga, ovi podaci ukazuju da bi poboljšanje kvaliteta i efikasnosti pružanja usluga moglo da unapredi pristup pravosuđu putem uvećanja percepirane vrednosti za dati novac za potencijalne korisnike suda, uz povećanje zadovoljstva korisnika uslugama.
  4. Advokati igraju važnu ulogu u pružanju pomoći korisnicima suda u njihovom kretanju kroz sistem, ali struktura njihovih honorara nije dosledna s evropskom praksom i nije nimalo stimulativna, što ometa pristup pravosuđu i efikasnost i kvalitet pružanja usluga.481 Stranke koje same sebe zastupaju muče se da se same snalaze kroz postupak bez laičkog formata informacija, podsetnika i praktičnih vodiča i stoga, naravno, mala je verovatnoća da će uspeti. Advokati su plaćeni po ročištu ili podnesku, što stimuliše odugovlačenje postupka. Honorari se određuju prema advokatskoj Tarifi koja ne dopušta honorare niže od 50% propisane tarife. To nije u skladu s evropskom praksom.482 Takođe, propisane tarife u Srbiji su veoma visoke i nerealne, te u praksi mnogi advokati naplaćuju manje od obaveznog minimuma jer su cene iznad onoga na šta su korisnici spremni da plate. Advokati koje postavlja država (poznati kao advokati po službenoj dužnosti - ex-officio) mogu biti određeni za siromašne klijente, ali postoje bojazni u vezi s mehanizmom njihovog izbora i nedostatka kontrole kvaliteta.
  5. Oslobađanje od plaćanja sudske takse za siromašne korisnike suda postoji, ali je njegova primena slučajne prirode, što dovodi do nedoslednog pristupa pravosuđu za siromašne. Javnost vrlo malo zna o programu osobođenja od plaćanja takse. Ne postoje smernice ni standardizovane forme za sudije koje odobravaju oslobođenje i njihove odluke se ne prate. Akteri iznose da neki predsednici sudova neformalno obeshrabruju svoje sudije da odobravaju oslobođenje pošto su takse izvor prihoda za sud. Oslobođenje od plaćanja takse može da unapredi pristup pravosuđu u nekim oblastima, ali bez podataka nije moguće pratiti njegov impakt.
  6. Programi pravne pomoći se pružaju preko nepotpune i rascepkane mreže usluga u zemlji. Opštinske službe pravne pomoći pokrivaju oko trećine teritorije zemlje i oko polovine ukupnog broja stanovnika Srbije. Ipak, većina građana nema saznanja o bilo kakvoj službi besplatne pravne pomoći koja se pruža u njihovoj opštini.
  7. U toku su reforme za proširenje pravne pomoći u skladu s praksom EU putem obezbeđivanja i „primarne pravne pomoći” (pravne informacije preliminarni saveti) i „sekundarne” (pravno zastupanje) za siromašne i određene ugrožene grupe. Iako je cilj ove reforme za svaku pohvalu, ipak ostaje veliki rizik da ovaj zakon, kao i druge reforme poslednjih godina, ne budu „mrtvorođene” ukoliko se pažljivo ne isplaniraju fiskalne i operativne implikacije ili ako su slabi mehanizmi primene. Uprkos višegodišnjoj diskusiji u radnim grupama, ostaju neke bojazni kod poslednjeg nacrta ovog zakona. Sadašnji nacrt je pristrasan u korist sekundarne pravne pomoći koju bi pre svega pružali advokati, a malo je urađeno na tome da se stimuliše primarna pravna pomoć koju bi pružale organizacije civilnog društva, opštinske službe pravne pomoći i pravni fakulteti. Međutim, verovatno ima najviše koristi od efikasnog pružanja primarne pravne pomoći u smislu većeg pristupa pravosuđu za najveći broj građana Srbije, a može se pružati po mnogo nižoj pojedinačnoj ceni koštanja. Bitno je da se obezbedi da se primarna pravna pomoć adekvatno finansira i dosledno pruža u čitavoj zemlji. S druge strane, predloge za sekundarnu pravnu pomoć treba obazrivije razmatrati. Takođe se mora doneti troškovnik za nadoknadu pružaocima usluga i za primarnu i za sekundarnu pravnu pomoć. Na osnovu prethodne analize, naknade za ove usluge treba da budu daleko ispod tekućih advokatskih tarifa.483 Mehanizmi za obezbeđenje kvaliteta su takođe potrebni, a i to je još jedna oblast visokog rizika implementacije.
  8. Nedavni zakonski amandmani nastoje da promovišu medijaciju, ali postoje značajni problemi njene primene. Većinom zbog prethodnih neuspešnih reformi, svest o medijaciji je ograničena među sudijama, advokatioma, osobljem suda i korisnicima suda. Među onima koji imaju saznanja o uslugama medijacije, malo njih smatra da je ona korisno sredstvo u razrešenju sporova. Potrebna je značajna inicijativa u vidu iskoraka prema potencijalnim korisnicima suda, zajedno s intenzivnom obukom za sudije, tužioce, advokate i osoblje suda. Potrebno je ugraditi dalje stimulanse u institucionalni okvir kako bi se motivisalo njeno korišćenje i integracija u sudski sistem.
  9. Svest o zakonima i praksi je ograničena, čak i među profesionalcima pravne struke. Sudije, tužioci i advokati ulažu velike napore da istražuju i da budu u toku s novim zakonima, sudskom praksom, procedurama i praksom. Pre 2014. godine, jedinu raspoloživu pravnu bazu podataka s konsolidovanim zakonskim propisima su održavale privatne firme na bazi pretplate s nadoknadom. Pozitivno je što je Službeni glasnik otvorio besplatnu onlajn bazu podataka, što treba da poboljša pristup zakonskoj regulativi. Napori na podizanju svesti i kapaciteta među profesionalnim stručnjacima koji bi mogli da vrše pravna istraživanja bi doprinei postizanju boljih rezultata u smislu doslednosti prakse u čitavoj jurisdikciji.
  10. U javnosti, svest o zakonima i praksi je još ograničenija. Neprestane izmene u zakonodavstvu u kombinaciji sa slabim dosegom reformi sprečavaju javnost da bolje razumeju svoja prava i obaveze ili kako da ih se pridržava na sudu. Firme iznose da pristup zakonima, kao i česte izmene zakona i propisa, prouzrokuju nesigurnost koja utiče na njihovo poslovanje. Potrebna je snažna injekcija podizanja svesti javnosti o pravnim reformama, a posebno među potencijalnim korisnicima suda kojima je takođe teško da pristupe informacijama koje se odnose na njihov vlastiti predmet. Postoje primeri u Hrvatskoj i drugim mestima o sudskim portalima koji se mogu primeniti u Srbiji kako bi se korisnicima suda omogućio pristup informacijama koje se odnose na njihov predmet na način koji je u skladu sa propisima o garanciji privatnosti.
  11. Žene doživljavaju pravosudni sistem različito od muškaraca i to na više načina. Više žena nego muškaraca se izjašnjava da je sistem pravosuđa nepristupačan. Češće od muškaraca, žene smatraju da su advokatski honorari nedopustivo visoki. Takođe, žene češće nailaze na prepreke u pristupu pravosuđu i neefikasnosti u pružanju pravosudnih usluga jer su one ređe stranke u određenim vrstama predmeta, kao što su sporovi za starateljstvo i rodno nasilje, što ukazuje na specifične probleme koji se odnose na procesne zloupotrebe i odlaganja.
  12. Jednak pristup za osetljive grupe predstavlja specifičan problem. Većina anketiranih građana smatra da je pravosuđe jednako dostupno bez obzira na godine starosti, socio-ekonomski status, nacionalnost, invaliditet i jezik. Međutim, građani stariji od 60 godina, koji žive u seoskim oblastima, ili su najniže obrazovani smatraju da je pravosudni sistem izuzetno nedostupan ističući potrebu za ciljanim intervencijama. Lica s intelektualnim i mentalnim zdravstvenim problemima susreću se s velikim preprekama u procesu u kojem im se oduzima pravna sposobnost. Pripadnici romske zajednice, izbeglice i interno raseljena lica takođe iznose da im je niska svest o njihovim pravima, kao i bojazni u vezi pravičnog tretmana pred sudom. Za ove grupe, treba ojačati širenje informacija organizacijama civilnog društva i lokalnim rukovodiocima o funkcionisanju pravosuđa i osnovnim zakonskim pravima. Iskustvo pripadnika LGBT zajednice je malo različito – iako je njihova svest o zakonskim pravima viša nego kod gore pomenutih grupa, oni se se uzdržavaju od vođenja sporova zbog straha od odmazde i diskriminacije.