Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji

Procena spoljašnjeg učinka > Efikasnost u pružanju pravosudnih usluga

b. Pravovremenost u procesuiranju predmeta

  1. Kašnjenje ili nedostatak pravovremenosti je ključni pokazatelj efikasnosti sistema pravosuđa i jedna od tema EU u okviru Poglavlja 23 tokom procesa pristupanja.206 Ovde je pravovremenost rešena kroz tri tipa pokazatelja, koji odgovaraju Pokazatelju 1.2 iz Okvira za merenje učinka:
    1. predmeti u toku (nerešeni predmeti);
    2. vreme do rešavanja predmeta (mereno na različite načine); i
    3. pravovremenost navedena od strane korisnika sudova i praktičara.
    Među ovim pokazateljima, pokazatelji za predmete u toku predstavljaju najpouzdaniju meru pravovremenosti, iako je to manje direktna mera pravovremenosti.207

i. Broj predmeta u toku (nerešenih predmeta)

  1. Nerešeni predmeti mogu biti definisani na mnogo načina – ovde je najpre ispitan broj nerešenih predmeta koji se prenose iz godine u godinu, poznatim kao ukupan broj nerešenih predmeta. Postojanje nerešenih predmeta nije samo po sebi zabrinjavajuće, ali je jedino problematično ukoliko su cifre velike, a predmeti stari.208 Obim ukupnog broja nerešenih predmeta u Srbiji je posledica godina nagomilavanja. Povoljne stope rešenih predmeta iz prethodnih nekoliko godina dovele su do postepenog smanjenja, što je delimično potpomognuto ukupnim smanjenim brojem novih predmeta, ali nedovoljno da bi se u potpunosti eliminisao ukupan obim nerešenih predmeta. Nerešeni predmeti se ponekad nazivaju zaostali predmeti, ali u Srbiji (i mnogim drugim zemljama), termin zaostali predmeti je posebno definisan zakonom prema starosti predmeta.209
  2. U osnovnim sudovima, kao što je prikazano na Slici 21, obim nerešenih predmeta varira u zavisnosti od vrste predmeta i pravca, stope i veličine promena iz godine u godinu. Predmeti izvršenja značajno prevazilaze druge kategorije. Broj predmeta izvršenja je zabeležio pad tokom četvorogodišnjeg perioda, ali je ipak prilično visok. Preostale četiri vrste predmeta pokazale su manji pad, ali je u pitanju veoma mali broj predmeta u odnosu na ukupan broj predmeta, te sam taj broj nije alarmantan. Što je još važnije, ovi nerešeni predmeti takođe predstavljaju manji deo godišnjeg broja novih predmeta u njihovim kategorijama. Za predmete izvršenja, broj nerešenih predmeta je još uvek trostruko veći od novih predmeta, čiji se broj takođe smanjuje.
  1. Na kraju 2013. godine, u Osnovnim sudovima je registrovano 2.3 miliona nerešenih predmeta, što predstavlja smanjenje od skoro 600,000 predmeta u poređenju sa 2010. godinom. Predmeti izvršenja činili su oko 2 miliona od ukupnog broja nerešenih predmeta. Do najvećeg smanjenja je došlo u Prvom osnovnom sudu u Beogradu, koji još uvek ima 1.1 milion predmeta izvršenja koji čekaju rešavanje.211 Ostali osnovni sudovi sa velikim brojem nerešenih predmeta izvršenja na kraju 2013. godine su Drugi osnovni sud u Beogradu sa 104,483 nerešena predmeta izvršenja, zatim slede Kragujevac sa 69,217, Niš sa 64,164 i Novi Sad sa 64,495 nerešenih predmeta. Uprkos njihovom trenutnom velikom broju (a u nekim instancama i popriličnom starošću, videti ispod), zaostali predmeti izvršenja će verovatno izgubiti na značaju. Rešavanje ovih predmeta će svakako pomoći. Za dalju diskusiju o predmetima izvršenja, pogledajte odeljak Izvršenje - ispod.
  2. Kada se izvršenje ostavi po strani kao posebno pitanje sa posebnim rešenjem, ostaje oko 290,925 nerešenih predmeta u osnovnim sudovima, od čega su 171,222 građanski parnični predmeti. Malo se zna o ovim predmetima, a neki od ovih predmeta su relativno mladi predmeti, koji su ušli u sistem pred kraj prethodne godine. Drugi, međutim, kao i manji broj predmeta izvršenja koji nisu vezani za komunalne usluge, zaslužuju više pažnje kako bi se razumelo zašto ovi predmeti ostaju nerešeni (postoje neki podaci o njihovoj relativnoj starosti, ali statistički podaci nisu pouzdani – videti diskusiju ispod). Razlozi za to su verovatno različiti, a pojedinačni predsednici sudova bi trebalo da ispitaju svoje nerešene predmete koji ne spadaju u izvršenje, a koji nisu započeti krajem prethodne godine. Predsednici sudova bi trebalo da identifikuju razloge zašto ovi predmeti ostaju nerešeni, a zatim izvrše pritisak za njihovo rešavanje.
  3. Krivične istrage takođe spadaju u kategorije koje nestaju u osnovnim sudovima, zbog usvajanja novog ZKP. Od 38,871 istražnih predmeta u osnovnim sudovima u 2013. godini, 98 procenata (ili 38,123 istraga) je prebačeno u osnovna javna tužilaštva. Do kraja 2013. godine, osnovni sudovi su imali samo 6,578 nerešenih istražnih predmeta, po svoj prilici, u pretpretresnoj materiji. Sudovi mogu, i dalje, da računaju svoje povremene intervencije (npr. odlučivanje o pritvoru ili odobravanje naloga za pretres) kao ‘predmete’, jer bi to bio lak način za povećanje broja rešenih predmeta. Ali, s obzirom na potrebu za brzim rešavanjem ovih pitanja, očekivano je da tu postoji veoma mali broj nerešenih predmeta. Broj nerešenih istražnih predmeta osnovnih sudova koji su prebačeni tužilaštvima, verovatno obuhvataju veliki broj ‘mrtvih’ predmeta koji bi mogli biti zatvoreni relativno brzo. Istraga koja traje nekoliko godina će obično biti, ili bi trebalo da bude, zatvorena usled nedostatka napretka. Sa prebacivanjem istražne funkcije, za tužilaštva će biti važno da pregledaju ove nerešene predmete i završe stare ‘mrtve’ predmete. Dalje, prebacivanje istrage na tužioce nije garancija za brzo rešavanje – već jednostavno može doći do prebacivanja problema sa jednog mesta na drugo. U mnogim zemljama koje su usvojile ovu praksu, došlo je do brzog rasta zaostalih predmeta u tužilaštvima.212 U Srbiji će pažljivo upravljanje novim istražnim predmetima od strane tužilaca će biti neophodno kako bi se sprečilo povećanje broja nerešenih predmeta i, na kraju krajeva, kako ne bi došlo do povećanja broja zaostalih predmeta.
  4. U poređenju sa evropskim prosekom, broj nerešenih predmeta u Srbiji na 100 stanovnika je visok, ali ne iznenađuje podatak da najveći deo pripada predmetima izvršenja (videti Sliku 22 za podatke iz 2010. godine). Podaci CEPEJ za 2010. godinu za građanske i privredne predmete (parnične i vanparnične) su značajno viši za Srbiju, što je pokazatelj da je godinama stopa rešenih predmeta bila ispod 100%. S obzirom na ono što je poznato o broju predmeta izvršenja koji su preneti iz 2010. u 2011. godinu, prikazane brojke su diskutabilne (suviše male za izvršenje, ali možda razumne za druge oblasti), te stvarno stanje može biti još gore.
  1. Podaci CEPEJ-a za 2012. godinu ne prikazuju Srbiju u mnogo boljem svetlu. Slika 23 prikazuje poređenje broja nerešenih predmeta u Srbiji sa prosekom EU. Sa pozitivne strane, razlika u broju građanskih i privrednih predmeta je smanjena, a Srbija beleži i manji broj nerešenih upravnih sporova.

ii. Koeficijent preopterećenosti predmetima (relativna veličina nerešenih predmeta)

  1. Koeficijent preopterećenosti predmetima pomaže u proceni važnosti ukupnog broja nerešenih predmeta, kroz analizu dva broja: broja prenetih predmeta i broja rešenih predmeta.215 Idealno, koeficijent preopterećenosti predmetima bi trebalo da bude daleko ispod 1.00, ukazujući da je ukupan broj nerešenih predmeta daleko manji od godišnjeg odliva.
  2. Koeficijent preopterećenosti predmetima u Srbiji se postepeno popravlja i sada iznosi 1.41 za ceo pravosudni sistem. Taj koeficijent je sačinjen od 2,839,979 nerešenih ili prenetih predmeta u 2014. godinu, u odnosu na 2,011,062 rešenih predmeta u 2013. godini. Postepeno poboljšanje je rezultat kombinacije blagog smanjenja broja novih predmeta i blagog do značajnog povećanja broja rešenih predmeta. Videti Tabelu 5, koja je grafički prikazana na Slici 24.
  1. Postoji značajna varijacija među različitim vrstama sudova i u okviru svake vrste suda. Za sve, osim za osnovne sudove, stopa je ispod 1.00 za celokupan period. Međutim, raščlanjeni koeficijent prikazuje neke važne razlike.
  2. Osnovni sudovi su poboljšali svoje koeficijente preopterećenosti predmetima, iako se nalaze prilično iznad 1.00. Ipak, u naredne dve godine nisu uspeli da ponove svoju najnižu stopu od 1.52. Koeficijent preopterećenosti predmetima iz 2011. godine je bio rezultat zatvaranja velikog broja predmeta izvršenja u Prvom osnovnom sudu u Beogradu. I pored toga, Prvi osnovni sud u Beogradu ima drugi po veličini koeficijent preopterećenosti predmetima, 3.51, od svih osnovnih sudova. Ostali osnovni sudovi sa mnogo većim stopama od prosečnih 2.02 su Drugi osnovni sud u Beogradu, Kruševac i Čačak.
  3. Koeficijent preopterećenosti predmetima u osnovnim sudovima variraju prema vrsti predmeta. Kod građanskih predmeta (parničnih i vanparničnih), koeficijent se smanjuje. Koeficijent preopterećenosti predmetima za suđenja u krivičnoj materiji se postepeno popravlja, sa alarmantnih 1.45 u 2010. godini, na, još uvek zabrinjavajućih, 0.99. Koeficijent preopterećenosti predmetima izvršenja je još uvek trostruko veća od drugih vrsta predmeta (videti Sliku 25).
  1. Koeficijent preopterećenosti predmetima u apelacionim sudovima je niska i opada. Koeficijent preopterećenosti građanskim parničnim predmetima se povećala sa 0.46 na 0.49 i treba ga pratiti (videti Sliku 27).
  1. Preopterećenost privrednih sudova je nestabilna, a trenutni koeficijent preopterećenosti predmetima od 0.77 je zabrinjavajući. Ovakva situacija je posebno zbunjujuća ako se uzme u obzir značajno smanjenje broja novoprispelih predmeta i 20 procenata veći broj sudija u 2012. godini. Privredni sudovi bi sa manjijm brojem predmeta i većim brojem sudija trebalo da smanje preopterećenost i bave se rešavanjem zaostalih predmeta.
  2. Prekršajni sudovi takođe predstavljaju zagonetku - njihove stope preopterećenosti opadaju, ali su još uvek na nezadovoljavajuće visokom nivou. Razumno bi bilo očekivati da prekršajni sudovi prikažu bolji učinak, s obzirom na to da je broj novih predmeta takođe u padu. Povećanje broja rešenih predmeta po sudiji, posebno u sudovima sa lošijim učinkom bi moglo rešiti ovaj problem.
  3. Analiziranjem odnosa između ukupnog koeficijenta preopterećenosti i koeficijenta preopterećenosti predmetima izvršenja u pojedinačnim sudovima je utvrđeno da je taj odnos veoma snažan, što pokazuje da oni sudovi koji su preopterećeni predmetima izvršenja, generalno su skloni preopterećenosti uopšte. Kao što je prikazano ispod, neki koeficijenti preopterećenosti predmetima izvršenja su alarmantno visoki. Na primer, 10.0 u Čačku, 8.7 u Vranju i 7.0 u Drugom osnovnom sudu u Beogradu. Visok koeficijent preopterećenosti Prvog osnovnog suda u Beogradu koji iznosi 5.0 je, u poređenju sa ovim koeficijantima, skroman. Ovo zapažanje jednostavno potvrđuje prethodne zaključke da su zaostali predmeti izvršenja glavni izazov osnovnih sudova, a samim tim i čitavog sistema, po pitanju odlaganja.221

iii. Starosna struktura nerešenih predmeta

  1. Da bi se razumeli izazovi koje postavljaju ovi nerešeni predmeti, potrebno je tačno utvrditi njihov sastav, starost i način na koji sudovi biraju predmete koje će rešavati. Sud koji ima stopu rešenih predmeta od 100 % ili više, verovatno rešava značajan broj novih predmeta relativno brzo, i bavi se manjim delom predmeta u malo dužem periodu (u zavisnosti od složenosti), dok prenosi (kada se ne računaju predmeti izvršenja) relativno mali procenat predmeta u onaj deo nerešenih predmeta koji možda nikada neće biti rešeni. Sudije prirodno teže ovakvom obrascu. Takva praska može narušiti podsticaje u slučajevima kada sudije znaju da se njihovi rezultati prate, npr. kroz ‘norme produktivnosti’. U takvim slučajevima, sudije mogu pribeći ‘selektivnom biranju’, fokusirajući se samo na najlakše predmete, ostavljajući stare predmete u fioci.223 Bez obzira da li ih neko nadgleda ili ne, mala je verovatnoća da će sudije automatski prvo rešavati najstarije predmete.224 Zato su potrebni usaglašeni programi za rešavanje zaostalih predmeta kako bi ovi stariji predmeti bili eliminisani.225
  2. Starosna lista nerešenih predmeta u Tabeli 6: prikazuje sastav i starosnu strukturu svih nerešenih predmeta od datuma inicijalnog akta. Starosna lista je nepotpuna (te možda zato prikazuje optimistične zaključke), ali ipak pruža uvid u trenutnu situaciju.226 Sistemi za vođenje predmeta bi morali biti unapređeni, kao prioritet, kako bi omogućili izradu sveobuhvatnijih starosnih lista sa podacima o rešenim i nerešenim predmetima.
  1. Starosna lista otkriva da veliki broj veoma starih nerešenih predmeta ostaju ‘zaglavljeni’ u srpskom pravosuđu. Bilo koji predmet stariji od 10 godina predstavlja kršenje Člana 6 EKLJP, kao i drugih međunarodnih i evropskih standarda – u Srbiji postoji 191,966 takvih predmeta. Širom sistema je stoga zabrinjavajuće postojanje oko 772,225 predmeta starijih od pet godina, dok su 694,124 od ovog ukupnog broja predmeti izvršenja u osnovnim i višim sudovima, a prisutno je i oko 78,101 predmeta koji ne pripadaju materiji izvršenja, a koji ostaju nerešeni nakon pet godina. Ovi predmeti su najverovatnije neaktivni i mogli bi da budu očišćeni.
  2. U Osnovnim sudovima nije iznenađujuće videti veliki broj starih i nerešenih predmeta izvršenja. Kada se izuzmu ovi predmeti, još uvek ostaje 9,590 građanskih parničnih predmeta i 731 građanskih vanparničnih predmeta starijih od pet godina. Takođe, tu je i 366 krivičnih istraga i 2,932 krivičnih suđenja starijih od pet godina. Potrebno je da se fokus odmah usmeri ka ovim predmetima.
  3. U višim i apelacionim sudovima većina predmeta su relativno mladi, mada bi ih mogli smatrati zastarelim u okviru značenja ovog termina u srpskom kontekstu. Ono što najviše zabrinjava u apelacionim sudovima je 6,314 građanskih parničnih predmeta, kao i 1,587 krivičnih predmeta koji su nerešeni, a stariji su od pet godina. U višim sudovima, 3,748 građanskih parničnih predmeta ostaje nerešeno duže od pet godina. Takođe, 61 krivična istraga i 516 krivičnih suđenja čekaju rešavanje duže od pet godina. Imajući u vidu veliki broj sudija i smanjeno opterećenje poslom u ovim sudovima, potrebno je izdati instrukcije kako bi se odmah targetirali ovi stari predmeti.
  4. S obzirom na broj i starost predmeta koji nisu rešeni na gotovo svim nivoima, očigledno je da se ova situacija neće brzo promeniti, čak i uz trenutne stope rešavanja predmeta i smanjen obim posla. Potrebne su dodatne mere. To obično znači da je potreban program za smanjenje zaostalih predmeta i druge vrste trijaže, podela predmeta u tri kategorije, od kojih svaka podrazumeva različit tretman: predmeti koji mogu biti zatvoreni, jer je isteklo pravo na vođenje ovih predmeta; neaktivni predmeti, gde stranke mogu biti pozvane da reaktiviraju predmete pre nego što budu zatvoreni zbog nedostatka aktivnosti; i aktivni predmeti kojima je verovatno potreban mali podsticaj kako bi bili brže procesuirani. Bilo bi korisno identifikovati velike grupe predmeta, kao što su predmeti izvršenja u oblasti komunalnih usluga, koji mogu biti pogodni za masovno rešavanje.
  5. Program podele vlasti (finansiran od strane USAID) realizovao je jedan takav projekat u 10 pilot sudova u periodu od 2009 – 2013. godine.227 Rezultat ovog projekta u sedam osnovnih i tri viša suda koji su učestvovali u programu, pokazao je da uz upotrebu jednostavnih mera, broj zaostalih predmeta može biti smanjen. Do kraja 2012. godine, prvih šest pilot sudova smanjilo je broj svojih zaostalih predmeta za 49 %, sa 23,000 na 12,000. Daleko upečatljivije rešavanje 600,000 zaostalih predmeta izvršenja iz Prvog osnovnog suda u Beogradu kroz sporazum sa Infostanom, je takođe bilo rezultat projekta, kao i različite dopune novog Zakona o parničnom i Zakona o krivičnom postupku (npr. uvođenje preliminarnog saslušanja i unapređenja u sistemu uručenja poziva i dostavljanja sudskih spisa). U vezi sa razvijanjem druge Nacionalne strategije za reformu pravosuđa, Vrhovni sud se upustio u ostvarivanje plana za smanjenje zaostalih predmeta na nacionalnom nivou.

Okvir 3: Smanjenje zaostalih predmeta u akciji: Priča iz Vršca

Osnovni sud u Vršcu je značajno poboljšao efikasnost i smanjio broj zaostalih predmeta kroz niz inicijativa. Ove inicijative su predvodila dva uzastopna vršioca funkcije predsednika suda, uz podršku tima rukovodilaca koji se sastojao od obučenog sudskog osoblja i uz pomoć saveta Programa podele vlasti USAID.

Predsednici sudova su se fokusirali na korišćenje statističkih podataka suda kako bi vršili nadzor nad sudijama na nedeljnom i mesečnom nivou, poređenjem broja rešenih predmeta i odnosa između novih i starih rešenih predmeta kod različitih sudija. Korišćenjem “Gledam te” strategije, svaki od predsednika sudova je ohrabrivao sudije da rade efikasnije i da ne zanemaruju stare i teške predmete, u korist novih i lako rešivih predmeta.

Osnovni sud u Vršcu je isto uradio sa izvršiteljima i rutinskim nadzorom napretka kod nerešenih predmeta izvršenja. Čim su izvršitelji postali svesni da se njihov rad nadgleda, dinamika rešavanja predmeta izvršenja se dramatično poboljšala. Kontakt sa javnošću uz prateće podsticaje takođe je ohrabrio okrivljene u predmetima izvršenja da plate svoja dugovanja. Za dalju diskusiju o izvršenju, pogledati ispod.

Sud je takođe uveo jednostavne kontrolne liste i obrasce za stranke koje nisu upoznate sa sudskim procedurama, zbog stepena obrazovanja, jezičkog ili društveno-ekonomskog statusa. Te kontrolne liste, napisane laičkim jezikom, objašnjavaju koja dokumenta stranke moraju popuniti i predati i pomogle su da predmeti teku lakše. Praksa je postala potpunija i ujednačenija. Pošto je rad sa strankama postao lakši za sudije, dragoceno vreme sudija je moglo biti bolje utrošeno na sudijski rad.

Osnovni sud u Vršu i Tužilaštvo su povećali korišćenje odloženog gonjenja, samim tim smanjujući priliv novih manjih predmeta, koje je moguće lako rešiti na druge načine. Ovo je omogućilo sudu da se fokusira na rešavanje predmeta. Za detaljniju diskusiju o odlaganju gonjenja, pogledajte odeljak Kvalitet.

Iskustvo Osnovnog suda u Vršcu predstavlja holistički pristup smanjenju broja zaostalih predmeta, koji su predvodila dva predsednika suda uz minimalne troškove. Koeficijent preopterećenosti predmetima je opala sa alarmantnih 9.8 u 2012. godini na 2.6 u 2013. godini.

  1. Prekršajni sudovi imaju drugu vrstu starosnog problema, a jedan od direktnih rezultata je nekažnjavanje. U prekršajnim predmetima, strogo pravilo o zastarevanju predmeta zahteva podnošenje inicijalnog akta u roku od godinu dana, a dve godine su krajnji rok za rešavanje predmeta, nakon čega predmet propada.228 Kod najčešćih prekršaja – kao što su saobraćajni prekršaji, optuženi često ‘potroše vreme’ izbegavajući da se pojave pred sudom ili odlažući procedure. I dok ovakva situacija čini statistiku prekršajni sudova impresivnom, ona takođe sprečava sistem da deli pravdu za čitav niz uobičajenih prekršaja.229 starosnu strukturu rešenih predmeta od datuma podnošenja inicijalnog akta. Prioritetna aktivnost je ažuriranje sistema za vođenje predmeta, kako bi se omogućila izrada sveobuhvatnijih starosnih lista.
  1. Udeo starih i novih rešenih predmeta (prikazano na slikama ispod) potvrđuju stav da se produktivnost poboljšava, ali je selektivna. U pozitivnom svetlu, brojke ukazuju da se ogromna većina predmeta rešava u roku od dve godine. Sa druge strane, grafikoni pokazuju da sudije u višim, osnovnim i privrednim sudovima u velikoj meri ‘selektivno biraju’. Stoga će biti potreban usaglašeniji pristup kako bi se rešile različite prepreke za brže vreme rešavanja predmeta.

v. Vreme potrebno za rešavanje predmeta izraženo u danima (SATURN metoda)

  1. CEPEJ je osmislio sopstvene načine za procenu vremena potrebnog za rešavanje predmeta kroz metodu koja se naziva SATURN metodologija (videti Okvir 4 ispod za detaljniji opis). SATURN je vrlo dramatično predstavljanje značaja koji imaju koeficijenti preopterećenosti predmetima. Glavna poteškoća kod SATURN metodologije leži u pretpostavci korišćenja “FIFO” (prvi ulaz, prvi izlaz) pristupa u rešavanju predmeta, što znači da sudije prvo rešavaju najstarije predmete. Poznato je da se FIFO ne koristi u Srbiji, niti bilo gde drugde. Tačnije, uobičajena je primena suprotnog pristupa, gde sudije radije rešavaju novije predmete, nego starije. Veći deo nakupljenih starih predmeta, kao što su predmeti izvršenja u vezi sa komunalnim uslugama, mogu biti rešeni samo kroz radikalni program za smanjenje broja zaostalih predmeta. Ukoliko se ne preduzmu takvi koraci, stariji predmeti će nastaviti da dremaju u arhivama sudova. SATURN takođe pokušava da izračuna prosečna vremena koja, kao što je već navedeno, mogu biti obmanjujuća zbog različitih razloga.

Okvir 4: Šta je SATURN metodologija?

Koeficijent obrta predmeta: Odnos između broja rešenih predmeta i broja nerešenih predmeta na kraju svake godine.

Koeficijent obrta predmeta = Broj rešenih predmeta na kraju godine. / Broj nerešenih predmeta na kraju godine.

Vreme potrebno za rešavanje predmeta: Stopa obrta je zapravo obrnuti koeficijent preopterećenosti. Ovde je taj broj podeljen (ili pomnožen) sa 365 dana, kako bi se dostiglo prosečno vreme potrebno za rešavanje predmeta. Koeficijent meri koliko brzo sud obrađuje primljene predmete, ili drugim rečima, koje je očekivano vreme rešavanje određene vrste predmeta.

Vreme potrebno za rešavanje predmeta = 365 / koeficijent obrta predmeta ili 365 X koeficijent preopterećenosti

  1. Kada se SATURN metodologija primeni na pet najvećih vrsta sudova, pojavljuju se značajne razlike u ‘prosečnom’ vremenu potrebnom za rešavanje predmeta i trendovima između 2010. i 2013. godine. Svi sudovi, osim prekršajnih sudova, pokazuju značajne promene, mada ne uvek i poboljšanja. Apelacioni sudovi su primetno smanjili vreme u odnosu na visoke vrednosti iz 2010. godine, dostižući mala poboljšanja nakon toga. Viši sudovi su pokazali manje promena, ali su završili period sa najboljim rezultatom. Osnovni sudovi su smanjili prosečna vremena u odnosu na visoke vrednosti iz 2010. godine, ali su, nakon 2011. godine ponovo povećali potrebno vreme. Privredni sudovi su pokazali gore-dole obrazac, ali nisu uspeli da ponove najniže vreme dostignuto 2010. godine. Osim u 2010. godini, najniža vremena se konstantno beleže u apelacionim sudovima i višim sudovima.
  1. Kada se proračuni SATURN razlože prema vrsti predmeta, među njima se pojavljuju značajne razlike. Ove razlike su posebno izražene u osnovnim sudovima i objašnjavaju dobar deo gore-dole obrasca (videti Sliku 33). Dok su vremena u drugim pravnim materijama u osnovnim sudovima ostala na niskom nivou ili su se čak poboljšala u četvorogodišnjem periodu, predmeti izvršenja su u velikoj meri oscilirali. Ovo odražava uticaj značajnih čistki sprovedenih u nekoliko sudova, pre svega u Prvom osnovnom sudu u Beogradu.
  1. Kada se pomoću SATURN metode izračunaju cifre za pojedinačne osnovne sudove prema vrsti predmeta, primetne su značajne razlike u pravovremenosti predmeta. Prosečno vreme potrebno za rešavanje građanskih parničnih predmeta je iznosilo 277 dana u 2013. godini. Na donjem delu lestvice, u Pančevu je zabeležen prosek od 181 dana, a u Zrenjaninu 192 dana. Na gornjem delu lestvice, Kraljevo je zabeležilo 328 dana, dok je u Drugom osnovnom sudu u Beogradu taj prosek iznosio 429 dana. Za predmete izvršenja u 2013. godini, SATURN prikazuje prosečno vreme od 1395 dana, ali se osnovni sudovi kreću u opsegu od 212 dana u Subotici do 3,664 dana u Čačku. Prosečno vreme za izvršenje u 2011. godini iznosilo je 805 dana, ali je u Vršcu zabeleženo skoro 5,000 dana za razliku od 154 dana u 2013. godini.
  2. Primetne su slične, ali manje drastične varijacije među drugim vrstama sudova. Slika 34 prikazuje razliku između četiri apelaciona suda za 2013. godinu. S obzirom da su stope rešavanja predmeta i rešenih predmeta bile slične u sva četiri suda, razlika u vremenu potrebnom za rešavanje predmeta se najbolje objašnjava brojem zaostalih predmeta na početku 2013. godine.236
  1. Privredni i prekršajni sudovi su takođe prikazali manje varijacije od osnovnih sudova u vremenu potrebnom za rešavanje predmeta. Tokom 2013. godine, vreme potrebno za rešavanje svih predmeta u pojedinačnim prekršajnim sudovima kretalo se od 94 do 364 dana, a pojedinačni privredni sudovi su se kretali između 123 i 338 dana. Dostupni statistički podaci ne pružaju mogućnost daljeg razlaganja privrednih i prekršajnih predmeta.
  2. Kada se podaci uporede sa starosnom listom za vreme rešavanja predmeta (Tabela 7), očigledno je da prosek koji SATURN prikazuje prikriva dobar deo realnih trendova. SATURN zapravo predstavlja prognozu koliko brzo će predmeti biti rešeni u budućnosti, na osnovu ukupnog broja zaostalih predmeta i broja rešenih predmeta u jednoj godini. Ukoliko su zaostali predmeti veoma stari i potpuno zanemareni, mlađi i aktivni predmeti verovatno mogu biti rešavani daleko brže. Metoda ne uzima u obzir ovaj aspekt, a SATURN ne predstavlja direktno merenje vremena potrebnog za rešavanje predmeta, te stoga, realna vremena koja strane provedu u rešavanju predmeta mogu biti potpuno drugačija. Međutim, cifre dobijene kroz SATURN bi mogle podstaći sudove da smanje broj zaostalih predmeta, kao najbolji način za unapređenje svojih rezultata. S obzirom na očiglednu tendenciju sudova da rešavaju manje-više onaj broj predmeta koje dobijaju, onda ovo može biti pozitivna ideja. Međutim, kada se eliminišu zaostali predmeti, vreme koje je SATURN izračunao će se možda povećati, što se i desilo sa izvršenjem u 2012. godini nakon čišćenja starih predmeta u Prvom osnovnom sudu u Beogradu tokom 2011. godine.238
  3. U poređenju sa prosekom EU, rezultati SATURN za Srbiju za prvu instancu kod građanskih i privrednih parnica izgledaju dobro. Međutim, Srbija ima daleko lošije rezultate u procenama za ukupno potrebno vreme za rešavanje predmeta u nekrivičnoj materiji i predmetima izvršenja. Iako se izračunati dani delimično razlikuju od Slike 32 i Slike 33, razlog za to su različita tumačenja Upitnika CEPEJ-a u Srbiji i na drugim mestima.
  1. Proseci EU su zasnovani na rezultatima iz 25 zemalja, ali nisu svi odgovorili na svako pitanje. Samo 14 zemalja je navelo podatke o predmetima izvršenja: Austrija, Hrvatska, Češka, Danska, Finska, Francuska, Mađarska, Italija, Litvanija, Poljska, Portugal, Slovačka i Slovenija. Od ovih zemalja, samo Portugal ima duže vreme potrebno za rešavanje predmeta - 1,399 dana, u poređenju sa 1,299 dana potrebnih u Srbiji. Sledeće najviše vreme potrebno za rešavanje predmeta zabeleženo je u Slovačkoj sa 656 dana. Ostala vremena se kreću od 398 do 9 dana (Češka). Kompletniji podaci, uključujući i podatke za Srbiju, će biti navedeni u dvogodišnjoj evaluaciji CEPEJ koja će biti objavljena tokom 2014. godine.
  2. Konačno, podaci za Srbiju mogu biti upoređeni sa standardima EU u pogledu blagovremenosti, na način na koji ih meri ESLJP u predmetima vezanim za Član 6 (videti Okvir 5).

vi. Pravovremenost koju navode korisnici suda i praktičari

  1. U Anketi o percepciji sudstva, korisnici sudova su navodili prosečno trajanje njihovih sporova od podnošenja predmeta do prvostepene presude.240 Kod krivičnih i građanskih predmeta, prosečno trajanje u prvoj instanci je iznosilo oko 15 meseci, i 8 meseci za prekršajne predmete. U predmetima iz poslovnog sektora, navedeno je da je prosečno trajanje 13 meseci (videti Sliku 36). Blagovremenost prvostepenog postupka se izgleda nije mnogo promenila od 2009. godine. U poređenju sa podacima navedenim za 2009. godinu, jedina promena nastala je u krivičnim predmetima, a ta promena je negativna: u proseku, rešavanje predmeta traje tri meseca duže.
  1. Međutim, prosečno trajanje krije iznenađujuće varijacije koje su otkrivene u trajanju predmeta navedenom od strane korisnika suda. U 2013. godini, odgovori korisnika suda po pitanju trajanja krivičnih predmeta kretali su se od jednog do 70 meseci. U prekršajnim predmetima, trajanje se kretalo između manje od jednog do 46 meseci, što je mnogo više od dve godine. Kod građanskih i privrednih predmeta, trajanje se kretalo od manje od jednog meseca do više od 100 meseci. Bez ponderisanja predmeta ili dodatnih detalja o prirodi predmeta, teško je napraviti procenu varijacija, ali podaci ukazuju da, barem u Srbiji, diskutovanje o ‘prosecima’ može biti vrlo obmanjujuće u odnosu na iskustvo korisnika suda.
  2. Sveukupno, anketirani korisnici sudova u Anketi o percepciji sudstva izrazili su nezadovoljstvo trajanjem prvostepenih postupaka.242 Više od 70% korisnika suda sa iskustvom u krivičnim, građanskim i predmetima iz poslovnog sektora naveli su da su njihovi postupci trajali duže nego što su oni smatrali neophodnim.243 Percepcija o prekršajnim sudovima je bolja – skoro 60% korisnika sa iskustvom u prekršajnim predmetima naveli su da je njihov postupak trajao duže nego što su oni smatrali potrebnim. Od 2009. godine, nezadovoljstvo je konstantno među korisnicima suda, ali su predstavnici poslovnog sektora sada još manje zadovoljni trajanjem njihovih postupaka pred sudom (videti Sliku 37). Sudije i tužioci izražavaju pozitivniju percepciju o blagovremenosti i navode da oko jedna četvrtina njihovih predmeta traje duže nego što je potrebno, dok tužioci navode da je kod njih u pitanju jedna trećina predmeta. Advokati procenjuju da oko 55 procenata njihovih tipičnih predmeta traje duže nego što treba, što je blisko percepciji građana.244 Podaci iz ankete stoga takođe podržavaju mišljenje da postupci moraju da se rešavaju brže.