Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji

Procena spoljašnjeg učinka > Potražnja za uslugama prafosuđa

e. Broj predmeta po sudiji

  1. Broj novih predmeta po sudiji ilustruje kako se potražnja za pravosudnim uslugama uklapa u broj sudija.152 Slika 9 prikazuje prosečan broj predmeta po sudiji i vrsti suda od 2010. do 2013. godine.
  2. Broj novih predmeta po sudiji drastično je opao u osnovnim, višim, privrednim sudovima i Privrednom apelacionom sudu. Neobično je da je broj novih predmeta po sudiji u višim sudovima sada niži nego što je to slučaj u apelacionim sudovima ili u VKS.
  1. Prosečno radno opterećenje po sudiji u čitavoj Srbiji opalo je za oko jednu trećinu od 2011. do 2013.
    Smanjenje prosečnog broja predmeta po sudiji nastalo je iz dva razloga - smanjenjem broja novoprispelih predmeta i povećanjem broja sudija.154 Ako se ukupan broj predmeta u Srbiji podeli s ukupnim brojem sudija za novu i ponovljenu potražnju (izuzimajući sudije i predmete VKS), Srbija bi imala 632 predmeta po sudiji u godini 2011.155
  2. Pritisak potražnje na srpske sudije je daleko niži od proseka EU i dalje opada. Kao što je gore rečeno, Srbija prima otprilike isti broj novih predmeta u odnosu na broj stanovnika kao države članice EU. Međutim, Srbija ima dvostruki broj sudija u odnosu na broj stanovnika nego što je to u državama članicama EU za podmirivanje potražnje. U Srbiji ima oko 39 sudija na 100.000 stanovnika,156 dok je prosek EU 21,5 sudija na 100.000 stanovnika.157
  3. U proseku, sudije u Srbiji imaju upola manje novih predmeta po sudiji nego njihove kolege u državama članicama EU. Prema podacima CEPEJ-a, prosečan broj novih predmeta u državama članicama EU bio je 840 nekrivičnih predmeta u prvoj instanci po sudiji 2012. godine, dok je u Srbiji prosek iznosio 350 po sudiji.158 Srpske cifre su možda preterane s obzirom na uveličavanje broja predmeta.159 Taj podatak ukazuje da su sudije u Srbiji možda manje efikasne od kolega u EU budući da je potrebno da gotovo dvostruki broj sudija procesuira sličan nivo potražnje.160 Ukoliko se iz jednačine uklone elementi s veoma velikim brojem predmeta, prosek EU se spušta na 453 predmeta po sudiji.161 Čak i sa ovom konzervativnijom računicom, Srbija ima u proseku 23% manje nekrivičnih predmeta u prvoj instanci po sudiji od država članica EU.
  4. Srbija takođe ima niži prosečan broj novih predmeta po sudiji od 11 država članica EU u regionu.162 Npr, u Hrvatskoj, prosečan broj novih predmeta po sudiji je za preko 62% viši nego u Srbiji, sa 568 novih predmeta po sudiji 2012. godine. Hrvatska omogućava neposrednije poređenje s obzirom na sličnu pravnu tradiciju mada ona ima nešto viši odnos broja sudija prema broju stanovnika i nešto niži odnos osoblje-sudija. Slovenija ima gotovo trostruki broj novih predmeta po sudiji, s prosekom od 939 novih predmeta po sudiji 2012. godine.163 Sve u svemu, podaci ukazuju da pritisak potražnje na srpske sudije je u principu blaži nego što je to slučaj sa sudijama u državama članicama EU iz regiona.
  5. U osnovnim sudovima, prosečan broj predmeta je 634 po sudiji; ipak, postoje bitne razlike u opterećenosti među ovim sudovima. Kao što je prikazano u Tabeli 1, te razlike nisu vezane za veličinu suda. Sudije u malim sudovima imaju mnogo posla, dok su drugi, u nekim većim sudovima, manje zaposleni. Kao primer izuzetnog učinka je Osnovni sud u Zrenjaninu gde je samo 27 sudija veoma opterećeno sa prosečno 919 novih predmeta po sudiji. Prvi osnovni sud u Beogradu ima 234 sudije i prosečno 846 novih predmeta po sudiji. S druge strane, drugi po veličini osnovni sud, Osnovni sud u Novom Sadu, ima 123 sudije i mnogo niži prosek od 507 novih predmeta po sudiji, daleko ispod proseka od 634 predmeta po sudiji. Ove cifre ukazuju da podaci ne podržavaju opšti mit o tome kako „u Beogradu uvek ima najviše posla”. Dva najmanje opterećena suda 2013. godine bili su Kosovska Mitrovica sa 62 nova predmeta po sudiji i Šabac sa 341 novim predmetom po sudiji.
  6. Godine 2013, osnovni sud s najviše posla imao je preko 15 puta veći broj novih predmeta od najmanje aktivnog osnovnog suda. Međutim, ako se iz jednačine ukloni sud s najmanjim brojem (Kosovska Mitrovica), onda se taj raspon popravlja na oko 3:1. Godine 2012, prosek osnovnih sudova je bio viši - 881 nov predmet po sudiji, ali su postojale velike razlike - od 1.392 nova predmeta po sudiji u Prvom osnovnom u Beogradu do 158 novih predmeta po sudiji u najneopterećenijem sudu. Zabrinutost izaziva činjenica da najopterećeniji sudovi rutinski nose bar tri puta više posla po sudiji nego u najmanje opterećenim sudovima.
  7. Manje opterećenje 2013. godine je rezultat za 50% smanjenog broja novih predmeta izvršenja u osnovnim sudovima. Smanjenje broja novih predmeta izvršenja uticalo je na sve sudove, ali u nekim sudovima, kao npr. u Prvom i Drugom osnovnom u Beogradu, zatim u Vršcu, Loznici, Pančevu i Subotici, to smanjenje se kretalo od jedne trećine do preko jedne polovine.164 Vredno je primetiti da se 634 (pa čak i 881) nova predmeta po sudiji u principu ne smatra preteranim opterećenjem za sudiju osnovnog suda.
  1. 31. Grafikon niže pokazuje gotovo nasumičnu raspodelu predmeta u odnosu na veličinu suda. Kad bi sve sudije bile slično opterećene poslom, grafikon bi prikazao sve sudove duž horizontalne linije predstavljajući gotovo jednak broj novih predmeta po sudiji. Umesto toga, većina sudova je zgusnuta duž leve strane tabele. Manji sudovi i sudovi srednje veličine pokazuju broj predmeta u gotovo celokupnom rasponu, ukazujući da su neki mali sudovi veoma opterećeni (sa blizu 1.000 novih predmeta po sudiji), dok drugi nisu (sa oko 50 predmeta po sudiji).
  1. Ima mnogo razlika u opterećenosti čak i u okviru pojedinačnih sudova. Sudije i akteri su informisali tim Funkcionalne analize da broj predmeta značajno varira u okviru istog suda, tako da neke sudije imaju više posla od drugih. Analiza ne procenjuje učinak pojedinačnih sudija, te nije tražila statističke podatke po tom pitanju.
  2. Problem neravnomernog broja predmeta i dalje je aktuelan. Neki akteri smatraju da su promene u sudskoj mreži 2010. godine oslikale idealnu situaciju gde je sudijama osiguran jednak broj predmeta, ali od tada je došlo do raznih promena. Međutim, ovo mišljenje nije potkrepljeno podacima, a vidi se da je čak i u 2010. i 2011. godine broj predmeta bio upadljivo nejednak. Slika 11 niže prikazuje broj predmeta po sudiji 2011. godine posle izmena u mreži sudova, gde se vidi da su neki mali i vrlo aktivni sudovi veoma opterećeni, dok neki veći sudovi nisu. Smanjenje prosečnog broja predmeta od 2011. godine nije mnogo učinilo da popravi ovu nejednaku raspoređenost predmeta. Najviše je smanjilo apsolutnu veličinu jaza ili, u statističkom smislu, standardnu devijaciju srednje vrednosti. Ovakav nalaz ukazuje na to da je upravljanje brojem predmeta u čitavom pravosudnom sistemu konstantno slabo i da uzastopne reforme i reorganizacije nisu uspele da ujednače broj predmeta.