Okvir 1:
Šta označava „predmet” i kako njegova definicija utiče na broj predmeta/sporova?
Srbija ubraja u nove predmete nekoliko stvari koje verovatno ne bi trebalo da se nalaze u ovoj kategoriji. Npr, u mnogim sistemima, izvršenje se ne smatra posebnim „predmetom“. Takođe, postoji i posebno (tj. duplirano) računanje krivične istrage i krivičnog suđenja. Isto tako, suđenje, žalba i ponovno suđenje se računaju kao posebni predmeti. (To ima veliki uticaj na broj predmeta jer je ponovno suđenje najčešći rezultat uspešne žalbe u Srbiji). Kao rezultat toga, broj „predmeta” u sistemu je veoma uveličan.
Obim sudskog posla (opterećenost) je različit koncept od broja predmeta. Obim/opterećenost sudskog posla obuhvata niz dodatnih aktivnosti koje predstavljaju realan posao za sudije i osoblje koje im pruža podršku. Npr, žalbe ne bi trebalo da predstavljaju nove predmete iako one predstavljaju posao za sudije. On takođe ne obuhvata predmete koji ne zahtevaju mnogo pravosudnog posla, kao npr. predmeti izvršenja. Razumevanje broja predmeta takođe pokazuje šta se dešava s predmetom pošto uđe u sistem – npr, da li većina predmeta bude rešena u prvom stepenu134 ili se nastavlja putem beskrajnih, ponekada cirkularnih, žalbi i tako se recikliraju u vidu „nove-stare potražnje”.
Imajući u vidu problem s postojećom statistikom sudova, ova Analiza će biti što je više moguće konkretna u pogledu toga šta se meri s obzirom na važeće podatke. U mnogim slučajevima, nije moguće razlučiti prave (prvostepene) novoprispele predmete od ostalih. Uporedni podaci CEPEJ-a su ograničeni na sličan način. Nakon unapređenja automazizovanih upisnika u Srbiji, važno je da se razmotri kako će ova dimenzija pravosudnog posla moći da se posebno meri i računa.
Okvir 2: smanjenje delokruga rada u sudovima u Srbiji
Važan razlog što potražnja opada je u tome što je jedan broj usluga, koje su pružali sudovi, prenet na druge pružaoce. Ove promene imaju, ili će imati, u različitoj meri uticaj na broj novih predmeta. Ipak, njihov uticaj neće eliminisati u sudovima stare predmete koji su otpočeli po ranijim zakonima. Ti stari predmeti će ostati sve dok sudovi ne nađu druge načine da ih reše.
Stečajni upravnici: stečajni upravnici su uvedeni 2005. godine radi analize predmeta uloženih privrednim sudovima u cilju utvrđivanja da li dužnici poseduju imovinu koja stoji na raspolaganju za naplatu poverilaca. Ovi predmeti nemaju uticaja na potražnju jer predmeti stečaja i dalje zahtevaju pokretanje sudskog postupka, a sporovi nastali oko nadzora nad stečajnom masom i dalje se vode pred sudom. Pored toga, ovi stečajni predmeti čine mali procenat predmeta privrednog suda - stečajni upravnici su imali oko 794 predmeta od 2005. do 2009. godine, mada je ovaj broj od tada porastao.
Zemljišne knjige: počevši od 2009. godine, zemljišne knjige su prebačene iz sudova u katastar. Pre toga, osoblje II Opštinskog suda u Beogradu je radilo na 300.000 predmeta godišnje. Bilo koji spor oko zemljišta je i dalje u nadležnosti sudova.
Privatni Izvršitelji: godine 2012, uvedeni su privatni izvršitelji kako bi preuzeli od sudskih izvršitelja izvršenje određenih vrsta sporova koji se odnose na novčano izvršenje, uglavnom se usredsređijući na izvršenje neplaćenih računa za komunalije. Ovaj prelazak je doveo do naglog pada broja predmeta u osnovnim sudovima 2013. godine. Ta promena može takođe imati uticaja na broj predmeta u privrednim i prekršajnim sudovima, ali se ne pokazuje u datoj statistici.
Krivična Istraga: godine 2013, funkcija krivične istrage je preneta s istražnih sudija na tužilaštvo prema novom Zakonu o krivičnom postupku (ZKP) iz 2013. godine. Kao rezultat toga, oko 38.871 predmet je prenet iz sudova u tužilaštva, obuhvatajući prenos 658 predmeta iz viših sudova u viša tužilaštva, a ostatak od 38.213 predmeta iz osnovnih sudova u osnovna tužilaštva. Kao što je prikazano na Slika 4 i Slika 5, krivična istraga predstavlja manji deo predmeta osnovnih i viših sudova, tako da će ovo prenošenje imati manje uticaja na nivo i ukupnu potražnju i sudovi će zadržati ulogu nadgledanja procesa, te će možda i dalje računati svoje intervencije kao predmete. (To, međutim, ima značajnog uticaja na opterećenost tužilaštva, što će niže biti prodiskutovano).
Geografska pokrivenost mreže sudova: Geografska pokrivenost mreže je takođe smanjena. Od 1. januara 2014. godine, Kosovska Mitrovica nije više deo nove mreže sudova u Srbiji. Prema Briselskom sporazumu potpisanom aprila 2013. godine, dogovoreno je da će se sudska vlast na severnom Kosovu s većinskim srpskim stanovništvom integrisati i funkcionisati u pravnom okviru organizovanom u Prištini, a Apelacioni sud u Prištini će ustanoviti veće sastavljeno od većine sudija kosovskih Srba da vode predmete za sve opštine u kojima su Srbi većina. Timu funkcionalne analize nisu poznati planovi VSS ili MP za premeštaj predmeta ili osoblja (sudija, tužilaca i administrativnog osoblja) iz Kosovske Mitrovice u mrežu sudova Srbije.
Privatni beležnici: uvođenje javnih beležnika će smanjiti broj vanparničnih građanskih predmeta koji su stizali u sudove. Međutim, izgleda da nije izvršena analiza mogućeg uticaja ovih reformi na postojeći broj predmeta. Godine 2013, osnovni sudovi su rešili preko 700.00 predmeta overe, uključujući overu privatnih isprava, potpisa, rukom pisanih pismena i kopija dokumenata i dokumenata za upotrebu u inostranstvu. Izvan toga, statistika o vanparničnim predmetima u AVP-u ne prikazuje kategorije predmeta koje će biti podobne za usluge privatnih beležnika, tako da tim Funkcionalne analize nije bio u mogućnosti da preciznije odredi moguć impakt. Međutim, predviđa se da privatne beležničke usluge znatno smanje opterećenost osoblja pisarnice, ali ne i da bude od većeg uticaja na obim sudskog posla. Za diskusiju o odgovarajućoj potrebi za programima smanjenja radne snage u sudovima, videti Poglavlje o ljudskim resursima. Za diskusiju o finansijskom impaktu gubljenja usluga overe, videti Poglavlje o finansijskom menadžmentu.
Medijacija: Ukoliko se medijacija ponovo pojavi u Srbiji, ona takođe može smanjiti opterećenost. Prema novom Zakonu o medijaciji, medijacija bi se mogla primeniti u čitavom nizu predmeta, uključujući imovinskopravne sporove, porodične, privredne, upravne, potrošačke, predmete iz oblasti zaštite čovekove sredine i iz radnopravne oblasti, kao i u određivanju štete u krivičnim i prekršajnim predmetima. Zakon pruža određene podstreke korisnicima sudova da se odluče za medijaciju. Sudski troškovi bi bili izuzeti u utuženim predmetima koji su uspešno rešeni putem medijacije pre prvog ročišta. Zatim, tarife medijatora bi određivalo MP, umesto ranijih tarifa koje je određivao Centar za medijaciju a koje su odbijale korisnike. Drugo je pitanje da li su takvi podstreci dovoljni da prevaziđu ranije neuspele reforme i promovišu medijaciju sporova. Za dalju diskusiju o medijaciji, videti Poglavlje o pristupu pravosuđu.
Ograničenje uzastopnih žalbi: Poslednja izmena sa izvesnim uticajem na broj sporova, mada ne i na nadležnost, je ograničenje druge žalbe. Ova odredba je uvedena 2010. godine (kao amandman na postojeće zakone) i zadržana je u ZPP-u koji je usvojen 2012. godine. Od 2012. godine, prvobitna žalba može vratiti predmet na ponovno razmatranje, a druga žalba se okončava presudom apelacionog suda.