Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji

Analiza unutrašnjeg učinka > Upravljanje IKT-om

g. Zaposleni zaduženi za IKT i obuka

  1. Skoro 30% prekršajnih sudova i 18% osnovnih sudova nema zaposlene zadužene za IKT. Kada se jave pitanja o softveru ili manje potrebe za održavanjem, sudovi se oslanjaju na ne-tehničko osoblje koje u izvesnoj meri poznaje sisteme zahvaljujući svojim svakodnevnim aktivnostima. Bez IKT obuke, ad hoc volonteri za ove zadatke neće biti upoznati sa mnogim karakteristikama sistema.933
  2. Nedostatak zaposlenih zaduženih za IKT utiče na pružanje usluga. Važnija pitanja čekaju u redu iza drugih zahteva koji se upućuju dobavljačima usluga, a određivanjem prioriteta bave se radne grupe. U drugim sudovima, obično postoje zaposleni nadležni za IKT koji se bave neposrednim problemima (npr. rešavanjem problema sa opremom, učitavanjem softvera), ali ne dovoljno da bi mogli da obezbede efikasno funkcionisanje sistema ili da pruže analitičku podršku sudovima. Ovakva situacija negativno utiče na sposobnost sudova da u potpunosti iskoriste tehnologiju koju poseduju, da shvate njeno funkcionisanje ili da izvrše ponovni inženjering procesa kako bi se obezbedila produktivnost sudija i zaposlenih.
  3. Prema Gartner grupi, vodećoj grupaciji za procenu tehnološkog planiranja, državne institucije širom sveta angažuju u proseku 3,6% ukupnog broja zaposlenih na poslovima vezanim za IKT. 934 U poređenju sa tim, jedini sudovi u Srbiji koji su se približili ovom procentu su viši i privredni sudovi: apelacioni, prekršajni i osnovni sudovi su daleko ispod ovog nivoa (vidi Tabelu 42).
  1. Drugim sudovima nedostaju zaposleni koji su prošli specijalizovanu IKT obuku. Dodatnih 28% IT tehničkog osoblja u osnovnim sudovima i 53% u prekršajnim sudovima ima samo diplomu srednje škole. Administriranje mreže, administriranje servera i razvoj veb stranice možda ne spada u kompetencije lokalno zaposlenih.
  2. Nedovoljna je distinkcija između zadataka koje različiti IT zaposleni obavljaju. Umesto toga, „svi rade sve“. Prvi opšti sud u Beogradu započeo je konkretnu raspodelu odgovornosti koje se odnose na IKT (npr. administrator mreže, server administrator, podrška krajnjim korisnicima, podrška za elektronsku poštu, razvoj veb stranice), ali ova podela se ne ogleda u sistematizaciji radnih mesta koju odobrava Ministarstvo pravde tako da ni jedan drugi sud ne koristi ovaj model Prvog osnovnog suda. Nepostojanje distinkcije radnih mesta dovodi do izuzetno ograničenog prostora za napredovanje u karijeri u okviru jednog suda. To takođe može objasniti zabeleženi visoki procenat fluktuacije IT kadra.
  3. Ne postoji zvanična obuka za IKT zaposlene niti prilika gde bi se razgovaralo o zajedničkim temama. Novi zaposleni zaduženi za IKT na početku zaposlenja ne prolaze kroz specifičnu obuku koja bi se odnosila na aplikacije niti bilo koju vrstu kontinuirane obuke. Umesto toga, zaposleni moraju da se oslone na on-line forume kako bi pronašli neka rešenja. Tokom razgovora, pojavila se zabrinutost po pitanju IKT obuke zato što je velika verovatnoća da će zaposleni posle IKT obuke pronaći drugo zaposlenje s obzirom na nekonkurentne zarade.
  4. Pored toga, osnovna kompjuterska i softverska znanja ne spadaju u minimalne zahteve koji se traže prilikom prijavljivanja državnih službenika za rad u sudu. Uvođenje ovih osnovnih zahteva bilo bi korisno zato što bi se na srednji rok obezbedila veća stručnost novozaposlenih.

ii. Adekvatnost IKT obuka

  1. AVP obuka (koji se najčešće koristi i predstavlja osnovni sistem) nije sprovedena još od uvođenja 2010. godine.
    U sektoru se organizuje jako malo IKT obuke. Mnogobrojne sudije, tužioci i zaposleni u sudu nisu prošli ni osnovnu kompjutersku obuku kako bi se upoznali sa hardverom i relevantnim softverom. Interesne grupe navode da mnoge sudije nemaju osnovno poznavanje rada u wordu, slanja elektronske pošte ili pretraživanja u okviru sistema za upravljanje predmetima ili pravne baze podataka. 936 Iz tog razloga, u velikoj meri se oslanjaju na pomoćnike i zaposlene u sudu – a ni oni sami nisu prošli obuku, ali su (ili nisu) prikupili potrebna znanja zahvaljujući ranijem zaposlenju ili tome što su mlađi. Bez obzira na raspoloživost kompjutera, mnoge sudije nastavljaju da diktiraju svoje odluke ili korespondenciju daktilografima, a potom ih manuelno više puta ispravljaju pre nego što odobre konačnu verziju i potpišu dokument. Osnovna kompjuterska obuka bi mogla značajno da poveća efikasnost korišćenja tehnologije.
  2. IKT obuke za sudije i zaposlene sprovode se prilikom uvođenja novih sistema (obično je finansiraju donatori koji su obezbedili sistem), ali se obično ne nude novo zaposlenima ili radi obnove gradiva. Na primer, obuka o AVP sistemu, koji je najčešće korišćen i osnovni sistem, nije sprovedena još od uvođenja 2010. godine. Češće organizovanje inicijalnih i naprednijih obuka moglo bi da doprinese postizanju veće efikasnosti.
  3. Pored toga, obuke ne odgovaraju potrebama. Ne postoji plan kontinuirane obuke na radnom mestu koja bi bila namenjena različitim kategorijama: IT stručnjacima, super-korisnicima koji mogu da pomognu drugom sudskom osoblju kod jednostavnijih IKT problema i drugim zaposlenima. Kao što je već navedeno u poglavlju Ljudski resursi, potrebno je sprovesti procenu obuka na osnovu ankete koja bi se sprovela među sudskim osobljem.

„… najčešći faktor neuspeha novih IKT sistema nije tehnički problem, već … nekorišćenje novih sistema od strane ... kritične mase korisnika, ne dozvoljavajući sistemu da zaživi”. Izvor: Strategija za IKT, Ministarstvo pravde, 2013. godina