IKT je „alat (…) da se unapredi sprovođenje pravde, da se omogući korisnicima pristup sudovima i da se ojačaju zaštitne mere propisane u članu 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima: pristup pravosuđu, nepristrasnost, nezavisnost sudija, postupak koji je pravičan i u razumom roku.“
Trenutno se pravosuđe u potpunosti oslanja na dobavljače usluga (vendors), pri čemu je ta prevelika zavisnost povećala troškove i rizike, a umanjila interne kapacitete. Dobavljači usluga su trenutno odgovorni za ključne zadatke u okviru pravosuđa, od razvoja do održavanja, a dobavljači usluga poseduju i kontrolišu podatke. Ugovori favorizuju dobavljače usluga, a razlog za to u velikoj meri je odsustvo pregovara.