Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji

Procena spoljašnjeg učinka > Pristup uslugama pravosuđa

c. Pristup informacijama

i. Pristup zakonima i svest o njima

  1. Pristup zakonima i svest o njima, kao preduslov pristupa pravosuđu, ograničen je u Srbiji. Pre 2014. godine, jedina raspoloživa pravna baza podataka bili su propisi u punom obliku, koju su ustanovile i vodile privatne firme. Privatne baze podataka su bile raspoložive uz godišnju članarinu od oko €400.548 Narodna skupština i druge institucije objavljuje zakone samo kad se usvajaju, bez ubacivanja izmena u postojeće propise. Ministarstva i ostale institucije, koje mogu da usvajaju propise, ne objavljuju ih uvek.
  2. Početak 2014. godine doneo je značajnu promenu u raspoloživosti zakona i drugih propisa. 1. januara 2014. godine, Službeni glasnik je otvorio svoju onlajn bazu podataka gde su raspoloživi svi zakoni, uključujući i propise usvojene od strane drugih tela van Skupštine (npr. ministarstva i sudovi), i to besplatno. Koliko će nova pravna baza podataka Službenog glasnika povećati efektivnu raspoloživost zakona, za sada se ne zna.
  3. Ipak korisnici suda teško nalaze pristup informacijama. U Anketi ACA korisnika suda, 2013, gotovo polovina svih ispitanika je izjavila da nije imala informacije i u većini slučajeva bila neinformisana o postupku koji ih je doveo na sud.549 Anketa je takođe ustanovila da su od onih korisnika suda koji su bili informisani o postupku, njih preko 40% izjavili da su informacije dobili u neposrednom kontaktu s osobljem suda, a njih 23% je do informacija došlo na osnovu iskustva drugih ljudi. Fokusne grupe su zapazile da ljudi, bez obzira na svoje obrazovanje, opštu svest ili kompjutersku pismenost, često ne znaju gde da pronađu propise i nedostaju im praktične informacije u vezi sa njihovim pravima ili procedurama za zaštitu istih. Oni koji koriste internet da pribave informacije o pravu i procedurama kažu da je pretraga vremenski duga i frustrirajuća jer moraju da posete čitav broj internet vebsajtova koji ponekad daju nejasne i različite informacije od onoga što je zapravo u praksi.550
  4. Česte izmene zakona takođe otežavaju pristup pojedinaca pravosuđu. Iskusni advokati takođe smatraju da je teško znati koji zakon je važeći s obzirom na česte izmene. Sudije su izjavile timu Funkcionalne analize da se i oni takođe ulažu velike napore da budu u toku sa stalnim izmenama, naročito kada se zakoni mogu tumačiti na više različitih načina, a nema zvaničnog tumačenja (suda ili ministarstva). Za građane, problem se usložnjava do maksimuma.
  5. Privreda ističe da česte izmene zakona i propisa stvaraju problem za njeno poslovanje.551 U diskusijama fokusnih grupa, predstavnici privrede se žale da zakone ne prate informacije koje su raspoložive firmama, a visoki advokatski honorari ih odvraćaju od traženja pravnih saveta. Kao što jedan vlasnik firme za kancelarijski materijal kaže:

    „Najveći problem u malim firmama je nedostatak informacija jer mi jednostavno nismo u stanju da se nosimo s tim stvarima, s različitim novim propisima koji iskaču svakodnevno, mi smo prosto zaprepašćeni. Mi nemamo pravnu službu kojoj bismo mogli da kažemo – evo ti ove fakture, naplati ih ili ih utuži. Mi to moramo sami da radimo, a ja ne mogu da radim svoj posao i da radim to u isto vreme, pa tako gubim novac. Zato je to veoma skupo, zahteva mnogo vremena i opterećujuće je. A advokati takođe mnogo naplaćuju za to, sa svojim honorarima i svim ostalim.”

  6. Poljoprivrednici iznose sličan problem i žale se da oni prekasno saznaju za zakonske promene. Kao što je rekao jedan poljoprivrednik u fokusnoj grupi, „propisi treba da ostanu isti duže vreme, tako da se seljaci informišu o njima i da znaju šta da čine ako imaju neki problem, kako da reaguju”.552
  7. Pojedinci i firme bi pozdravili slobodan pristup praktičnim smernicama, autoritativnim tumačenjima i komentarima novih zakona. I kad postoje, korisni komentari relevantnih stručnjaka o zakonima nisu raspoloživi besplatno. Čak i gore pomenuta baza podataka Službenog glasnika, koja sada obezbeđuje sve zakone i propise besplatno, daje komentare o zakonima samo za pretplatnike koji plaćaju.

ii. Pristup informacijama o sudu i predmetu

  1. Pristup informacijama o sudu je neophodan preduslov da se korisniku suda omogući da se uključi u logističke i procesne aspekte svog predmeta. Obezbeđivanje boljih informacija korisnicima može da bude od velike koristi u smislu efikasnosti. Kao što je istaknuto u Poglavlju o efikasnosti, Osnovni sud u Vršcu ima pripremljenu listu/podsetnik s informacijama za korisnike, što je pomoglo lakšem procesuiranju predmeta i poboljšanju efikasnosti.
  2. U Anketi o pravosuđu s većim brojem učesnika, 64% opšte populacije i 76% ispitanika iz privrednog sektora se izjasnilo da je sistem pravosuđa dostupan u smislu opšteg pristupa informacijama. Ispitanici smatraju da dostupnost informacija o tome kako pokrenuti sudski postupak ne predstavlja značajnu barijeru pri predaji zahteva sudu. Još je pozitivnije što veći procenat poslovnih ljudi, za razliku od 2009. godine, iznosi da su informacije dostupne (videti niže Slika 104).
  1. Međutim, raspoloživost informacija o prekršajnom postupku je pogoršana. Godine 2013, 24% ispitanika se žalilo da je teško pribaviti informacije o prekršajnim predmetima, u odnosu sa samo 6% 2009. godine.554 Pristup informacijama u prekršajnim predmetima je posebno važan budući da korisnici u ovim predmetima obično sami istražuju i sami sebe zastupaju. To ukazuje na potrebu za lako dostupnim informacijama u laičkoj formi, što bi znatno poboljšalo efikasnost i kvalitet postupka pred prekršajnim sudovima.
  1. Pristup informacijama je posebno izazovan za starije građane i one najmanje obrazovane.555 U Anketi o pravosuđu s većim brojem učesnika, 58% starijih i 63% onih najmanje obrazovanih izjasnilo se da teškoće u dolaženju do neophodnih informacija utiču na njihovu odluku da li da pokrenu sudski postupak ili ne.556 Ovo treba imati u vidu pri planiranju kako učiniti dostupnijim informacije o postupku.
  2. Informacije o tome kako uložiti pritužbe protiv sudova takođe nisu lako dostupne. Za dalju diskusiju o mehanizmima pritužbi, videti Poglavlje o kvalitetu.
  3. Ispitanici koriste nekoliko izvora informacija kada traže informacije o svom predmetu. Razlike postoje u zavisnosti od vrste predmeta. U krivičnim predmetima, advokati su najčešći izvor informacija u 44% slučajeva, a odmah iza njih neformalni izvori, kao što su prijatelji i mediji, a tek zatim zvanični sudski izvori informacija. Nezvanični izvori informacija preovlađuju u prekršajnim predmetima (50%), a zatim zvanični sudski izvori (39%), dok se u građanskim predmetima advokati i zvanični sudski izvori informacija najčešće koriste (34%). Što se tiče privrednog sektora, advokati su preovladavajući izvor informacija (63%), a nešto ispod polovine firmi (47%) koristi zvanične sudske izvore.
  1. Ispitanici obe Ankete o pravosuđu s većim brojem učesnika ukazuju da se među zvaničnim izvorima informacija najčešće koristi sudsko osoblje i pisarnica. Preko 70% ispitanika među opštom populacijom i privrednim sektorom, koji su koristili zvanične izvore informacija, bili su zadovoljni.558 Malo se spominje korišćenje štampanog materijala iz suda (npr. informativne brošure ili leci), sa samo 3% ispitanika koji su se oslanjali na ove izvore informacija. To je možda zbog toga što takve informacije nisu raspoložive u sudovima. Prilikom poseta na terenu, tim Funkcionalne analize nastojao je da pribavi brošure i letke o osnovnim procedurama, ali bezuspešno.
  2. Žrtve krivičnih dela su u posebno nepovoljnom položaju u proceni informacija i u snalaženju u sudskom sistemu. Sve države članice EU (osim Latvije) pružaju besplatnu uslugu radi informisanja i pomoći žrtvama krivičnih dela, poštujući njihovu ranjivost i specifične potrebe u pravosuđu. Među zemljama koje nadzire CEPEJ, Srbija spada među jedinih pet zemalja koje ne pružaju tu vrstu usluge.559 U Srbiji, takve usluge pružaju organizacije civilnog društva tu i tamo, na dobrovoljnoj osnovi.
  3. Ima mnogo prostora za poboljšanjem raspoloživosti informacija onlajn. Neki sudovi imaju dobre vebsajtove (npr. Osnovni sud u Leskovcu), dok ih neki uopšte nemaju. Neke organizacije civilnog društva takođe pružaju korisne i praktične informacije. Obezbeđivanjem onlajn informacija, omogućava se potencijalnim korisnicima da vrše pretragu bez ičije pomoći, sprečava se nepotreban odlazak u sud i može da se poboljša efikasnost sudskog procesa. Godine 2013, samo 24% ispitanika ankete 560 je ukazalo na korišćenje interneta za informacije pošto vebsajtovi nisu sadržali korisne informacije, a stranke ne znaju kako da priđu tim sajtovima. Godine 2012, pristup internetu u Srbiji je iznosio oko 60% 561 , ali on će, srednjeročno gledano, biti u stalnom porastu i srpsko pravosuđe treba da bude spremno za to. U međuvremenu, oflajn verzije takođe treba da budu raspoložive, naročito za seosko stanovništvo i starije i niže obrazovane grupe. Za dalju dsikusiju o onlajn izvorima, videti Poglavlje o upravljanju IT.
  4. Raspoloživost sudskih informacija je vidno napredovala uvođenjem vebportala „Sudovi Srbije”. Ovaj portal pruža informacije o statusu postupaka u toku u sudovima prve instance, uključujući i datume ročišta. Iz razloga zaštite privatnosti, portalu mogu da pristupe samo oni koji znaju broj predmeta, što dovodi do konfuzije i kod stranaka i kod advokata.562 Međutim, portal trenutno ne pruža informacije o predmetima u apelacionim sudovima i VKS. Nijedan od četiri apelaciona suda, kao ni VKS, ne objavljuju dnevni raspored suđenja na internetu. Stoga, stranke u postupku nisu u mogućnosti da znaju kada će Apelacioni sud ili VKS odlučivati u njihovom predmetu. Ustavni sud, koji je uobičajavao da objavljuje svoj dnevni raspored, prestao je s tom praksom. Hrvatski portal „E-predmeti“ pruža više informacija i to detaljnih. On bolje upravlja zaštitom privatnosti, navodeći inicijale stranaka i njihov broj predmeta radi lakše identifikacije. Reforme slične „E-predmetu“ mogu odmah da se primene i poboljšaju pristup sudskim informacijama u Srbiji.
  5. Oglasne table u sudu takođe mogu da pružaju bolje informacije korisnicima suda. Pošto su korisnici suda često u situaciji da čekaju ročišta ili za neke usluge u čekaonicama i holovima, to pruža ekonomičnu i lako dostupnu opciju podizanja svesti u vezi s bilo čim, od izmena procedura, laičkih vodiča, podsetnika, do laičkih verzija godišnjih izveštaja, itd. Sudsko osoblje, prema uputstvima predsednika suda, moglo bi da bude proaktivnije u obezbeđivanju vidljivosti oglasnih tabli i da osigura da one pružaju tačne i relevantne informacije korisnicima suda.

iii. Pristup sudskim odlukama

  1. VKS je jedini sud koji redovno objavljuje sve svoje odluke. Ustavni sud je mnoge svoje odluke stavio na raspolaganje onlajn za široku javnost. Ostali sudovi ne objavljuju redovno svoje presude mada neki, posebno apelacioni sudovi, objavljuju neke izuzetno važne odluke ili delove odluka na svojim vebsajtovima. Odabrane odluke se takođe periodično objavljuju u Službenom glasniku. Ipak, broj odluka raspoloživ onlajn je ograničen. Jedino vebsajt Ustavnog suda ima jak pretraživač koji omogućava pretragu putem ključne reči. Pretraživač za vebsajt VKS je u fazi konstrukcije.
  2. Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja omogućava svim licima da od suda zahtevaju da im obezbedi sudske odluke.563 U principu, sudovi ispunjavaju ovu obavezu mada u nekim slučajevima dolazi do kašnjenja, naročito ako zahtev obuhvata veliki broj odluka. Stranke u postupku mogu uvek da traže od suda odluke u svom predmetu i da imaju pristup spisima svog predmeta.