Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji

Analiza unutrašnjeg učinka > Upravljanje ljudskim resursima

b. Broj zaposlenih i metodologija

i. Broj sudija i tužilaca

  1. Srbiji je potrebna metodologija za utvrđivanje potrebnog broja sudija i tužilaca. Pre 2009. godine, broj sudija i tužilaca je određivan dodavanjem radnih mesta na broj ustanovljen početkom 1990-ih godina, bez postojanja odgovarajuće metodologije. Nakon 2009. godine, VSS i DVT su nastavili sa primenom ovog ad hoc pristupa, bez definisanih kriterijuma o tome koliko sudija je ukupno potrebno i bez bilo kakvog transparentnog ili rigoroznog pokušaja da se utvrdi da li je početni broj usklađen sa brojem predmeta, organizacionim ili proceduralnim promenama ili tekućim potrebama modernog pravosuđa.733 Uzastopne promene u sudskog mreži su dovele do dodatnog imenovanja, jer većina sudija nisu bili spremni da se sele na drugu lokaciju.734
  2. Kada se pozicije stvore, postoji tendencija da se popunjavaju upražnjena radna mesta samo zato što postoje, a ne zato što postoji objektivna potreba za njihovim popunjavanjem. Na primer, pored stotina sudija koji su se vratili na posao nakon neuspelog procesa reizbora, dodatnih 160 sudija je imenovano u martu 2013. godine. Pravosuđe je zatražilo dodatnih 160 sudija, a Ministarstvo finansija je to odobrilo, uprkos opadanju broja primljenih predmeta u svim sudovima i prebacivanju nadležnosti nad krivičnom istragom i drugih nadležnosti iz sudova.735 U drugim instancama, upražnjena radna mesta dugo ostaju u knjigama bez opravdanja, a ovakva radna mesta je potrebno ukloniti iz sistematizacije.
  3. Sve u svemu, Srbija je usvojila liberalan pristup imenovanja sudija. Ipak, imenovanje sudija uvek treba oprezno razmotriti, priznajući da sudije i tužioci predstavljaju stalnu i značajnu investiciju. Jednom imenovani, oni teško mogu biti uklonjeni ili premešteni, a stvaraju visoke troškove u sistemu u smislu zarada, dodataka, pratećeg osoblja, itd.
  1. Srbija ima skoro duplo veći prosek popunjenih sudijskih radnih mesta po glavi stanovnika u poređenju sa drugim zemljama u Evropi. Broj sudija prema vrsti suda u Srbiji je prikazan u Tabeli 21 iznad, a uporedni brojevi za 2012. god su prikazani na Slici 144 ispod.
  2. Među zemljama obuhvaćenim u izveštaju Evropske komisije za efikasnost pravosuđa (CEPEJ), Hrvatska i dve manje zemlje – Luksemburg i Slovenija – su imale više sudija po glavi stanovnika u 2012. godini.737 Međutim, sa dodatnih 160 sudija koje su imenovane u martu 2013. godine u Srbiji, ovakvo rangiranje se možda promenilo, a Srbija možda više nije treća zemlja po broju sudija među zemljama koje obuhvata izveštaj CEPEJ. CEPEJ navodi da su zemlje sa više od 30 sudija na 100,000 stanovnika uglavnom republike bivše Jugoslavije, uključujući Hrvatsku, Makedoniju, Crnu Goru i Sloveniju.738
  3. Sa stabilizovanom mrežom i većim brojem sudija nego što je potrebno, trebalo bi izbegavati nova imenovanja u pravosuđu. VSS treba da ispuni svoju obavezu i da sistematično utvrdi broj potrebnih sudija. Dok se takve metodologije ne razviju i formalizuju, nema razumne ili transparentne osnove koja bi opravdala
  1. Prema podacima CEPEJ za 2012. godinu, Srbija ima 8.4 tužilaca na 100,000 stanovnika.740 Ovaj odnos je relativno nizak za region centralne i istočne Evrope, gde se taj odnos kreće od 14.8 do 25.7 tužilaca na 100,000 stanovnika u Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Crnoj Gori, Bugarskoj i Litvaniji. Ali, u poređenju sa zapadnom Evropom, broj tužilaca u Srbiji je visok. Međutim, tužioci u zapadnoj Evropi obično su okruženi većim brojem pratećeg osoblja srednjeg ranga.
  2. Od decembra 2013. godine, Srbija ima 54 tužilaca i 651 zamenika tužilaca organizovanih na šest tužilačkih nivoa (videti Tabelu 22 ispod). U martu 2013. godine, kada su imenovane nove sudije, nije bilo imenovanja novih tužilaca, uprkos činjenici da će implementacija ZKP i nova mreža sudova više uticati na tužioce.
  1. Do 2015. godine će obim posla bivših istražnih sudija biti zanemarljiv u poređenju sa njihovim kolegama sudijama.
    Uprkos značajnim promenama u krivičnom postupku, planiranje rada sudija krivičara nije sistematično usklađeno. Nijedan istražni sudija nije pristao da postane tužilac.742 U većini instanci, bivše istražne sudije imaju značajno smanjen obim posla i bave se samo tekućim istragama i pretpretresnim krivičnim pitanjima.743 Njihov obim posla će se dodatno smanjiti, a ukoliko se zadrže postojeći aranžmani, do 2015. godine njihov obim posla će biti zanemarljiv u poređenju sa njihovim kolegama.744 Sistemski pristup ponovnim obukama i premeštanju bivših istražnih sudija i istražnih sudijskih pomoćnika još uvek nije definisan. Umesto toga, pojedinačni predsednici sudova definišu ove dragocene resurse na ad hoc osnovi.
  2. U međuvremenu, broj tužilaca je zadržao stabilnost u periodu od 2010. do 2013. godine, uprkos njihovim proširenim nadležnostima. DVT je sprovelo preliminarnu analizu potrebnih resursa za uspešnu implementaciju novog ZKP. Međutim, osnova za ovu analizu leži u obezbeđivanju transfera već dodeljenih finansijskih resursa iz sudova u tužilaštva, i ne uzima u obzir ukupan obim posla, buduću organizaciju i izglede za javna tužilaštva. Dodatnih 45 zamenika tužilaca je imenovano u maju 2014. godine, ali taj broj nije utvrđen na osnovu objektivnih potreba, s obzirom na nedostatak podataka u javnim tužilaštvima o obimu broja predmeta i odsustvo kriterijuma za evaluaciju rada tužilaca. Pošto se novi ZKP primenjuje tek od oktobra 2013. godine, nema dovoljno podataka za evaluaciju rezultata tog zakona.

ii. Broj sudijskog osoblja

  1. U 2012. godini, Srbija je imala prosek od četiri nesudijska zaposlena po sudiji. Ovakav podatak stavlja Srbiju na gornji deo lestvice odnosa između broja osoblja i sudija u EU, sa prosekom većim od proseka u 19 od 25 zemalja članica EU koje su poslale podatke na ovu temu CEPEJ za 2012. god (videti Sliku 145).
  1. Kadrovski modeli nisu analizirani tako da usklade broj sudija ili obim posla, a zapošljavanje se ne usklađuje kada se promene okolnosti kao što je obim posla ili tehnološki alati. Mada norme u zapošljavanju u teoriji postoje kako bi se uskladila izdvajanja za zaposlene, ove norme se ne primenjuju niti izvršavaju u praksi. Same norme su možda suviše pojednostavljene za utvrđivanje broja zaposlenih s obzirom na složenost pravosudnih institucija i nedostatak metodologije za ponderisanje predmeta, i možda je razumno da sistematizacije odstupaju od ovih propisanih normi. Međutim, takva odstupanja od sistematizacije i budžeti za zaposlene bi u budućnosti trebalo da budu opravdani i dokumentovani od strane sudova, na osnovu njihovih objektivnih potreba. Ovaj odnos je dakle evoluirao na ad hoc osnovi, jer su neki predsednici sudova tražili i odobren im je zahtev u Ministarstvu pravde i Ministarstvu finansija za nova radna mesta koja prevazilaze norme.746
  2. Mada u teoriji postoje norme zapošljavanja kako bi se uskladila izdvajanja za zaposlene, one se ne primenjuju niti izvršavaju u praksi.
    Ukupni budžetirani odnosi između sudija i zaposlenih veoma se razlikuju u sudovima istog nivoa.747 Na primer, broj budžetiranog nesudijskog osoblja u osnovnim sudovima kretao se između 3.4 i 5.6 zaposlenih po sudiji u 2013. godini (videti Tabelu 23 ispod). Broj pozicija prema sudiji je bio dramatičniji u prekršajnim sudovima, i kretao se od 2.9 do 8.5 zaposlenih po sudiji. Takođe, postoje različiti rasponi odnosa zaposlenih u višim i privrednim sudovima.748
  1. Ukupno, oko 30 procenata sudskog osoblja (sa većim procentom u osnovnim sudovima) ne doprinosi procesuiranju predmeta.
    Postoje značajne razlike u broju budžetiranih sudijskih pomoćnika, administrativnog osoblja i daktilografa po sudiji (videti Tabelu 3 i Sliku 146 iznad). Ove pozicije su blisko povezane sa vođenjem postupka i njihovi brojevi bi trebalo da odgovaraju broju sudija, čiji bi broj, sa druge strane, morao biti objektivno utvrđen u odnosu na broj predmeta, što se trenutno ne sprovodi.
  2. Sudovi takođe imaju veliki broj zaposlenih nižeg ranga čije uloge ne doprinose sprovođenju postupka. Odnos pratećeg osoblja (kao što su vozači, čistačice, zaposleni u odeljenju za zemljišne knjige itd.) i nosilaca posla, koje radi na predmetima je prikazan u Tabeli 24 ispod. Ukupno, oko 30 procenata sudskog osoblja (sa većim procentom u osnovnim sudovima) ne doprinosi procesuiranju predmeta.
  1. U poređenju sa zemljama članicama EU, Srbija bi mogla da smanji broj zaposlenih koji ne rade na procesuiranju predmeta. Dok je u Srbiji 60 procenata zaposlenih posvećeno aktivnostima vezanim za obradu predmeta, u Hrvatskoj taj procenat iznosi 89 procenata, a u Letoniji 90 procenata.754
  2. U sudstvu nije izvršena evaluacija kadrovskih potreba nakon prenošenja nekih nadležnosti na tužilaštva po novom ZKP. Sa uvođenjem novog ZKP, neki sudijski pomoćnici su delegirani (često neformalno) u javna tužilaštva. Međutim, potrebno je sprovesti sistematičniju procenu kako bi se utvrdio broj sudijskih pomoćnika. U međuvremenu, treba uvesti zamrzavanje u zapošljavanju novih pomoćnika.
  3. Slično tome, pravosuđe nije izvršilo evaluaciju svojih kadrovskih potreba kada je reč o prenošenju nekih nadležnosti na privatne izvršitelje. Od uvođenja privatnih izvršitelja 2011. godine, u sudovima je ostalo 859 sudskih izvršitelja. Nasleđe iz prethodnog prenosa nadležnosti se zadržava godinama. Na primer, sudovi i dalje zapošljavaju 120 zaposlenih koji su odgovorni za održavanje katastra, a ta nadležnost je ukinuta u sudovima 2009. godine. Pravosuđe navodi da razlog za takvu situaciju leži u činjenici da državni službenici ne mogu biti premeštani iz sudova u druge institucije bez njihove saglasnosti – čak ni u okviru pojedinačnih sudova.755 Pored toga, prisutna je opšta nespremnost da se ukidaju radna mesta, što stvara inertno ponašanje.
  4. Nedavne reforme usmerene ka uvođenju usluga javnih beležnika (notara) bi trebalo dramatično da izmene profil sudskog osoblja u Srbiji. Srbija je možda mogla da opravda veliki broj nesudijskog osoblja u odnosu na uporedne evropske zemlje, dok su srpski sudovi bili zaduženi za usluge overavanja dokumenata. Međutim, prebacivanjem ovih funkcija na privatne notare, što je predviđeno za mart 2015. godine, sudovi neće imati opravdanje za tako veliki broj sudskog osoblja. Nije sprovedena nikakva analiza uticaja uvođenja privatnih notara na broj zaposlenih u sudovima. Međutim, racionalno je zaključiti da će prebacivanje usluga overe dovesti do velikog broja viška zaposlenih među osobljem koje radi na poslovima overavanja, posebno u osnovnim sudovima.
  5. Potrebna je strategija za ukidanje viška radnih mesta kroz otpuštanje radnika, odliv ili druga sredstva kao npr. premeštanje. Radna mesta javnog sektora mogu biti eliminisana kroz otpuštanje radnika uz isplatu otpremnine. Sredstva ušteđena kroz pravilno dimenzioniranje mogu biti uložena u oblasti kojima su preko potrebne investicije, kao što su tehničke i savetodavne pozicije ili unapređenje IKT ili funkcionalnosti vođenja predmeta.
  6. Broj zaposlenih znatno varira u različitim regionima, bez jasnog opravdanja. Na primer, viši i osnovni sudovi u jurisdikciji Beograda i Novog Sada imaju mnogo veći odnos zaposlenih od Niša ili Kragujevca (videti Tabelu 25 ispod).
  1. Pored toga, obrazac zapošljavanja ne odražava uvek ekonomiju obima. Osnovni, viši i, u manjoj meri privredni sudovi, počinju da se suočavaju sa ekonomijom obima, jer prerastaju iz malih sudova u sudove srednje veličine. Međutim, izvan date veličine, odnos broja zaposlenih i sudija postaje veći sa rastom broja sudija, posebno u višim sudovima.757
  1. U javnim tužilaštvima, broj tužilačkih pomoćnika i pripravnika je definisan ne uzimajući u obzir obim posla ili složenost predmeta. Prema Pravilniku koji odobrava MP, osnovna i viša javna tužilaštva imaju pravo na jednog pomoćnika na svaka dva tužioca, dok je preporuka da se u Apelacionom javnom tužilaštvu na svaka tri tužioca zaposli jedan pomoćnik.760 Uprkos odnosima navedenim u Pravilniku, stvarni odnosi se razlikuju, a javna tužilaštva nisu popunila upražnjena radna mesta, što je prikazano na Tabeli 26.
  2. RJT i DVT nisu dali nikakvo objašnjenje za upražnjenost ovih radnih mesta tokom tako dugog perioda. Možda bi zbog sve veće širine i dubine tužilačkog rada ta upražnjena radna mesta trebala da budu popunjena. Međutim, bez objektivne osnove za ovakve odnose, nije moguće proceniti da li bi sva upražnjena mesta trebala biti popunjena ili odnose treba smanjiti, a resurse preusmeriti u druge resurse, kao što je unapređenje IKT radi pružanja mogućnosti postojećoj radnoj snazi da unapredi učinak svog rada.
  1. Za razliku od sudova, odnos pratećeg osoblja prema tužilačkom osoblju nije veliki. Tabela 27 ispod navodi da od 1,084 zaposlenih, samo 815 direktno radi na procesuiranju predmeta. Na primer, Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu ima najveći broj netužilačkog osoblja sa 129 zaposlenih, od čega 17 radnih mesta zauzima prateće osoblje. Ova niska cifra u broju pratećeg osoblja je posledica činjenice da se javna tužilaštva u većini slučajeva nalaze u istim zgradama kao i sudovi. Kao rezultat toga, javna tužilaštva se često oslanjaju na usluge pratećeg sudskog osoblja (kao što su čistači, zaposleni na održavanju, itd.), koje tužilaštva ne plaćaju.

iii. Obim i uticaj zapošljavanja na određeno vreme

  1. Navodno postoji obimna ‘radna snaga u senci’, koja broji hiljade ljudi, ali njihov tačan broj i uloge nisu poznati.
    Pravosuđe zapošljava preko 1,100 zaposlenih na određeno vreme, što predstavlja 10% ukupne radne snage. U nekim instancama, ovi zaposleni se koriste kako bi popunili upražnjena radna mesta umesto da zaista popunjavaju te pozicije. Međutim, u drugim slučajevima, angažovanje radne snage na određeno vreme dovodi do ukupne radne snage koja značajno prevazilazi sistematizaciju. Ne postoji delotvorna kontrola radnih mesta za pojedinačne sudove, vrste sudova ili sudske instance. Međutim, u skladu sa zakonom, MP je odredilo da zaposleni na određeno vreme koji prelaze 10% od ukupnog broja zaposlenih budu eliminisani do 30. juna 2014. godine.763
  2. Pored zaposlenih na određeno vreme, postoji značajna ‘radna snaga u senci’ u vidu zaposlenih na ugovor, pripravnika i volontera. Radna snaga u senci je obimna, broji se u hiljadama, ali tačni podaci nisu poznati.764 Njihove uloge takođe nisu poznate, ali se navodno kreću od pravnih tehničara do zaposlenih u matičnim službama. Teško je proceniti njihov doprinos, ali s obzirom na već postojeći obiman broj sudskog osoblja u odnosu na druge delove Evrope, vrednost koju oni dodaju je verovatno marginalna.
  3. Angažovanje radnika na određeno vreme je prisutnije u sudovima. Iako budžet Prvog osnovnog suda u Beogradu predviđa samo 180 sudijskih pomoćnika, realni podaci pokazuju da je zaposleno 220 pomoćnika.765 17 od 72 sudijska pomoćnika zaposlena na određeno vreme menjaju kolege na odsustvu ili popunjavaju upražnjena radna mesta, a 55 je pripisano ‘povećanom obimu posla’, uprkos smanjenom broju novih predmeta. Ukupan broj je manje-više usklađen sa kadrovskim normama,766 iako su ove brojke postepeno rasle, a čini se da nisu bile planirane. Pošto ovi sudovi prevazilaze ukupan broj zaposlenih, ova radna mesta se finansiraju kroz transfere za plate koje MP vrši na zahtev sudova.767
  4. Zaposleni na određeno vreme i zaposleni na ugovor se angažuju na osnovu diskrecione odluke predsednika suda i podležu nepravilnostima u zapošljavanju. Akteri navode da prakse angažovanja nisu otvorene ni transparentne, a u nekim slučajevima su predmet kronizma i trgovine uticajem. Zaposleni na određeno vreme takođe moraju biti skinuti sa platnog spiska najmanje 30 dana pre kraja njihovog ograničenog rada,768 mada akteri navode da mnogi zaposleni na određeno vreme nastavljaju da rade bez plate. Takvi aranžmani stvaraju sistemsku osetljivost na zloupotrebu položaja, kao i visok rizik od korupcije.769 Neki zaposleni na određeno vreme navode da ih ova nesigurnost čini osetljivima na zloupotrebu ili nerazumne uslove rada koje nameću njihovi rukovodioci.770 Sve u svemu, obimno angažovanje zaposlenih na određeno vreme šteti moralu, stvara nestabilno radno okruženje i najverovatnije smanjuje efikasnost i kvalitet rada u sudovima.
  5. Sve ukupno, zaposleni na određeno vreme i zaposleni na ugovor prevazilaze budžet sudova za ukupan broj zaposlenih u 2013. godini za oko 7 procenata (videti Tabelu 28). Veći deo dodatne radne snage je koncentrisan u osnovnim sudovima. U 2013. godini, osnovni sudovi su zapošljavali 636 radnika na određeno vreme i po ugovoru više od budžetiranog broja zaposlenih, što predstavlja dodatnih 11% radne snage. Viši sudovi su takođe zapošljavali dodatnih 6%, ali su se apelacioni, prekršajni i privredni sudovi uzdržali od takve prakse.
  1. Prisutne su takođe i značajne varijacije među pojedinačnim sudovima, jer neki sudovi angažuju znatno više zaposlenih nego što je odobreno u budžetiranom kadrovskom planu (videti Tabelu 29). Na primer, tri suda (Viši sud u Novom Pazaru, Osnovni sud u Paraćinu i Privredni sud u Subotici) zapošljavaju više od 100% dodatnih radnika u odnosu na budžetirane kadrove. Ovo je uprkos tome što broj novih predmeta opada u svim ovim sudovima, negde čak i dramatično.772 Prvi osnovni sud u Beogradu ima 230 privremeno i stalno zaposlenih više nego što je bužetirano u 2013. godini. Ukupno, 16 sudova je bilo 10% iznad budžetskog standarda. MP je nedavno zatražilo informacije od sudova o korišćenju radnika na određeno vreme i radnika na ugovor sa ciljem ograničavanja njihovog angažovanja. Ovi napori bi trebalo da krenu od 16 sudova koji prevazilaze 10% budžetskog standarda.773
  1. Angažovanje radnika na određeno vreme je najizraženije u osnovnim sudovima, a najviše je u Beogradu i osnovnim sudovima srednje veličine.775 Preko 40% zaposlenih u Prvom osnovnom sudu u Beogradu imaju status zaposlenih na određeno vreme, a preko 25% svih zaposlenih u osnovnim sudovima u apelacionom području Beograda ima status zaposlenih na određeno vreme (videti Tabelu 30).
  1. Rasprostranjena upotreba radnika na određeno vreme i radnika na ugovor ukazuje da je sistem u krizi. Sudovi koji zapošljavaju veliki broj radnika na određeno vreme su takođe manje sposobni da izgrade znanje i ekspertizu radnika ili da se bave integrisanim planiranjem resursa. Na kraju tako visok broj zaposlenih na određeno vreme i ugovor utiče na kvalitet i efikasnost suda.
  2. Nasuprot tome, ukupan broj zaposlenih na određeno vreme u javnim tužilaštvima nije visok. 31. decembra 2013. godine, javna tužilaštva su imala 46 zaposlenih na određeno vreme, uglavnom u osnovnim javnim tužilaštvima. Jedan od izazova u utvrđivanju tačnog broja zaposlenih na određeno vreme je nedostatak informacija o broju volontera u javnim tužilaštvima. Zakon o javnom tužilaštvu 777 definiše pojam volontera, bez navođenja dozvoljenog broja volontera. Ova komplikacija otežava analizu efikasnosti tužilaštava, jer se volonteri ne pojavljuju kao resurs u sistemu. Zamenici tužilaca navode da koriste volontere kao podršku u procesuiranju predmeta.

iv. Angažovanje sudija porotnika

  1. Pored velikog broja sudija, sudijskog osoblja i ‘radne snage u senci` u vidu zaposlenih na određeno vreme i ostale radne snage, takođe postoji značajan broj sudija porotnika. Broj pozicija trenutno iznosi 2,997. Međutim, stvarni broj sudija porotnika nije poznat.778
  2. Ustav predviđa angažovanje sudija porotnika na suđenjima na zakonom propisan način. Međutim, u praksi sudije porotnici ne ‘učestvuju’ u suđenjima u Srbiji, a akteri navode da je njihova uloga formalna. Obrazloženje za postojanje sudija porotnika u Srbiji je da oni predstavljaju javnost u procesu odlučivanja, kako bi obezbedili transparentnost postupka. Njihove dužnosti su generalno ograničene na sedenje u sudnici i praćenje postupka, a oni se ne uključuju u raspravu sa profesionalnim sudijama. Jedan akter ih je opisao kao ‘statiste u predstavi’; drugi navodi da bi sudije porotnike trebalo zameniti ‘lutkama’. Neki navode da je njihova uloga suvišna u sudskim postupcima, sada kada su postupci otvoreni za javnost. Drugi akteri ih opisuju kao ‘relikt’ bivše jugoslovenske tradicije.779
  3. U poređenju sa drugim zemljama u Evropi, sudije porotnici u Srbiji ne ispunjavaju minimalne zahteve i definiciju sudija porotnika definisanu u Evropskoj povelji o sudijama porotnicima, tačnije oni ‘učestvuju u odlučivanju’.780 Sudije porotnici su prisutni u nekoliko zemalja kontinentalnog prava, ali postoji velika razlika u načinu njihovog imenovanja i uloge u sudijskom radu.781
  4. Kako god je opisano, jasno je da sudije porotnici ne funkcionišu kako bi trebalo, i zbog toga bi broj i vrste postupaka koje zahtevaju prisustvo sudija porotnika trebalo smanjiti vremenom. Kao rezultat, profesionalne sudije uvek predsedavaju same u odsustvu sudija porotnika.782 Postepeno smanjenje njihove nadležnosti takođe pokreće pitanje zašto je potrebno 3,000 sudija porotnika.
  5. Dalje, proces imenovanja sudija porotnika je netransparentan. Imenovanje vrši VSS na predlog MP na petogodišnji mandat. Bilo koji građanin Srbije, starosti od 18 do 70 godina u vreme imenovanja, i ‘koji je dostojan funkcije’ može da postane sudija porotnik, a procedure za izbor su diskrecione. Sudije porotnici su gotovo uvek nezaposlena lica i penzioneri. Neki akteri navode da su sudije porotnici često rođaci ili porodični prijatelji sudskog osoblja koji nisu imali sreće, pa se ovo imenovanje smatra nekom vrstom humanitarnog dela umesto socijalne pomoći. Drugi akteri navode da su sudije porotnici ponekad slabo obrazovani ili stariji ljudi, nesposobni da prate postupak.
  6. Sudije porotnici ne prolaze obuku niti se njima upravlja. Nije organizovana nikakva uvodna ili stalna obuka, kao ni informacije o zakonskim reformama. Sudije, pomoćnici i sudijsko osoblje navode da su sudije porotnici često nezainteresovani da prate suđenje. Oni se takođe žale da ukoliko je sudija porotnik zainteresovan da prati suđenje, to obično usporava postupak, jer sudija mora da objašnjava postupak sudiji porotniku. Takođe, njihov rad se ne prati niti postoje radne liste koje oni popunjavaju. Sudijsko osoblje navodi da se sudije porotnici ‘motaju’ po sudu i naplaćuju više vremena nego što provedu na dodeljenom suđenju.
  7. Troškovi povezani sa sudijama porotnicima nisu poznati, ali se procenjuje da su prilično visoki. Sudije porotnici dobijaju nadoknadu od oko 3 EUR na sat, plus troškovi prevoza. Iako je to mala jedinična cena, ako uzmemo u obzir da svako mesto sudije porotnika godišnje beleži oko 20 dana, godišnji troškovi zarada iznose oko 1.5 miliona EUR.783 Nakupljene su značajne docnje prema sudijama porotnicima, pa su oni čak pretili štrajkom 2012. godine. Kasnije te godine je MP isplatilo 74,933,787 RSD (650,000 EUR) kako bi se pokrile docnje prema sudijama porotnicima iz 2011. godine, a ostale docnje se isplaćuju kroz presude izvršenja (zbog izostanka) u sudovima.
  8. Sve u svemu, postoji širok konsenzus da sudije porotnici u Srbiji ne doprinose pružanju pravosudnih usluga. Zbog toga bi, čak i u odsustvu standarda Poglavlja 23, najpraktičniji način bio da se ukine uloga sudija porotnika u Srbiji i da se pređe na suđenja sa jednim sudijom. Napori i resursi bi zatim mogli biti preusmereni na konstruktivnije mehanizme koji unapređuju transparentnost, pristup pravdi i pravičan tretman stranaka, kao što je pristup pravnim informacijama u laičkim formatima. Grupe za zaštitu prava i Kancelarija Ombudsmana bi mogli da prate sudove, a taj postupak bi zatim bio analiziran i podeljen sa javnošću kako bi se podigla svest i povećala unapređenja učinka. Pored toga, sredstva mogu da budu investirana u unapređenje sajtova sudova, fizičku infrastrukturu ili korišćenje audio-vizuelnih snimaka radi povećanja transparentnosti.784
  9. Ukidanje funkcije sudija porotnika će možda zahtevati izmene Ustava. Ove izmene mogu da budu razmotrene u okviru paketa izmena o kojima se trenutno razmišlja. Ukoliko ukidanje ne postoji kao mogućnost, potrebno je uložiti napore kako bi se izvukla neka vrednost od ove funkcije koja može da doprinese pružanju pravosudnih usluga. To bi moglo da bude u obliku zahteva sudijama porotnicima da učestvuju u postupku, i kroz obezbeđivanje odgovarajuće selekcije i upravljanja sudijama porotnicima kako bi im se omogućilo ispunjavanje njihove funkcije.