Funkcionalna analiza pravosuđa u Srbiji
Analiza unutrašnjeg učinka > Upravljanje ljudskim resursima
Pregled poglavlja
- Strateški pristup upravljanju ljudskim resursima nije evidentan u srpskom pravosuđu. Neophodan je obnovljeni fokus usmeren ka učinku, produktivnosti i investicijama u ljudski potencijal kako bi se omogućila transformacija srpskog pravosuđa u skladu sa praksama EU.
- Srbija ima jedan od najvećih procenata sudija prema broju stanovnika i veoma visok procenat sudskog osoblja prema broju sudija u Evropi. Nedostatak planiranja, kao i ograničenja u raspoređivanju ljudskih resursa delimično objašnjavaju učinak koji je slabiji od očekivanog. Ključni problemi u upravljanju ljudskim resursima su sledeći:
- Broj sudija, tužilaca i osoblja se postepeno povećava u odnosu na prethodni nivo zaposlenih, umesto da taj broj bude zasnovan za objektivnoj potražnji ili broju predmeta; 728
- Kadrovsko popunjavanje se odvija bez pozivanja na opšti plan racionalizacije resursa;
- Nikakva nacionalna pravosudna ili tužilačka služba nije na snazi. Imenovanje i zapošljavanje je vrlo lokalizovano, što dovodi do grupa ljudskih resursa u svakom sudu i tužilaštvu. Jednom imenovani, sudije, tužioci i državni službenici ne mogu biti premeštani iz sudova niske tražnje u sudove visoke tražnje bez njihove saglasnosti, niti mogu biti premeštani u druga tela koja su preuzela funkcije koje su ranije obavljali sudovi. Postoji malo podsticaja koji bi podstakli tu saglasnost.
- Pored velikog broja trenutno zaposlenih, veliki broj zaposlenih na određeno vreme i volontera stvara radnu snagu ‘u senci’. Proces selekcije je navodno zasnovan na zaštiti, a njihov učinak se ne prati. Njihov neto doprinos je marginalana, a njihovo prisustvo često odvlači pažnju iskusnijeg osoblja od osnovnih funkcija, a promene ovih službenika su velike, što dovodi do gubitka korporativnog pamćenja. Sve u svemu, radna snaga u senci destabilizuje rad suda, ometa integrisano planiranje resursa i ugrožava dugoročnu efikasnost.
- Nema dovoljno sredstava koja bi podržala druge izdatke (kao što su infrastruktura ili IKT), koji bi pružili bolju podršku zaposlenima i omogućili učinak zaposlenih na višem standaru. Nepotrebne rigidnosti u upravljanju resursima sprečavaju rukovodioce u donošenju pozitivnih kompromisa između troškova za zaposlene i drugih troškova (kao što je korišćenje ušteda iz dela za zaposlene u pokrivanju obuke ili operativnih troškova).
- Definisanje odgovarajućeg broja i pravilno raspoređivanje sudija, tužilaca i osoblja u sudovima i tužilaštvima će unaprediti efikasnost pravosuđa i pružiti javnosti ravnopravniji pristup. Odnos između potražnje i ponude već ukazuje na preveliki broj zaposlenih, a ne bi trebalo sprovoditi nova imenovanja u pravosuđu, niti bi trebalo popunjavati slobodna radna mesta. Dalje, potrebno je uvesti zamrzavanje u većini oblasti zapošljavanja i razviti plan za smenjenje broja zaposlenih, fokusirajući se na niskokvalifikovano prateće osoblje i administrativne radnike koji su prethodno radili na poslovima overe dokumenata. ‘Radna snaga u senci’ zaposlenih na određeno vreme i volontera treba da bude smanjena. Ljudski resursi koji se već nalaze u sistemu moraju biti korišćeni efikasnije, a potrebno je investirati u njihovu obuku. U međuvremenu, srpskom pravosuđu su potrebni novi mehanizmi za utvrđivanje odgovarajućeg nivoa zaposlenih u sudovima, uzimajući u obzir obim posla, učinak i ciljeve transformacije. Konsolidovanje odgovornosti za broj i raspoređivanje sudija, tužilaca i nesudijskog/netužilačkog osoblja bi trebalo da znatno unapredi planiranje resursa. VSS i DVT moraju odmah da pristupe izgradnji sopstvenih kapaciteta kako bi mogli da sprovedu ovaj ključni zadatak.
- Potrebno je uvesti značajne promene u raspoređivanje sredstava između pozicija, potreba zaposlenih i drugih stavki (npr. tehnologije) u okviru istog budžetskog iznosa. Sistemu je potreban manji broj pratećeg osoblja nižeg ranga i potrebno je ukinuti funkciju sudija porotnika koji troše resurse, a ne doprinose pružanju usluga. Umesto toga, sistem treba da investira i podstiče specijalizovane i analitičke uloge, uključujući sudijske i tužilačke pomoćnike, savetnike, menadžere sudova, sekretare sudova, osoblje za planiranje, IT administratore i statističare. Potrebne su investicije u IKT, infrastrukturu i inovacije kako bi se omogućilo kvalifikovanim ljudima da rade na višim standardima.
- Sudijski i tužilački pomoćnici naročito daju važan doprinos učinku sektora i zaslužuju posebnu pažnju u okviru reformi ljudskih resursa. Oni trenutno ne prolaze nikakvu formalnu obuku, a postoji mali broj mehanizama za njihovu objektivnu evaluaciju i unapređenje. Ipak, oni pružaju ključnu podršku sudijama i sudskog administraciji u procesuiranju predmeta. Mnogi pomoćnici teže da obavljaju tu ulogu samo privremeno, i smatraju svoju trenutnu ulogu ‘odskočnom daskom’ za karijeru sudije ili tužioca. Ovakve težnje su nerealne (a možda su uvek i bile takve) u sistemu koji već ima preveliki broj sudija, sve manji broj predmeta i smanjene nadležnosti. Ipak, njihove veštine i institucionalna memorija predstavljaju vredan resurs u sektoru. Pravosudni sistem treba da stvori privlačan i održiv razvoj karijere za pomoćnike koji beleže visok učinak , kako bi se unapredile ključne menadžerske (nesudijske) pozicije u sudovima 729 u novom sistemu koji vrednuje upravljanje na srednjem nivou. Takođe im treba obezbediti obuku i dodatnu kvalifikaciju kako bi se sudijskim pomoćnicima omogućilo da usklade svoje težnje sa težnjama modernog pravosuđa.
- Trenutno se radi na razvijanju sistema za evaluaciju i disciplinu sudija. Pravila za vrednovanje sudija i tužilaca su usvojena 2014. godine, nakon dugog odlaganja. Iako su ova pravila verovatno previše blaga i neodređena, ona pružaju okvir za merenje učinka i vremenom mogu biti ojačana. Dalji rad je takođe potreban kako bi se vrednovanje povezalo sa unapređenjem i napretkom u karijeri. U oba sistema treba ugraditi podsticaje kako bi se sudije i tužioci ohrabrili da razvijaju svoje veštine kroz stalnu obuku i da pokazuju rezultate učinka. Program edukacije sa sudijama i tužiocima može biti koristan za podsticanje ovakve vrste kulturološke promene.
- U čitavom srpskom pravosuđu je prisutna akutna potreba za obukom i izgradnjom kapaciteta. Pravosudna akademija je u prošlosti bila suviše fokusirana na početnu obuku novih sudija, uprkos činjenici da sistem već ima previđe sudija, sve manji broj predmeta i smanjene nadležsnoti. U budućnosti bi Akademija trebalo da se više okrene stalnoj obuci i trebalo bi da predvodi obimnu inicijativu za izgradnju kapaciteta sudija, tužilaca, pomoćnika i sudijskog osoblja. Obuka bi mogla da pokriva sve aspekte relevantne za transformaciju u moderno evropsko pravosuđe, na osnovu sveobuhvatne procene potreba obuke.
- Sveukupno, pravosuđu je potrebna jasnija podela odgovornosti za donošenje politika u oblasti ljudskih resursa, sofisticiranije upravljanje i bolje definisani sistemi za ljudske resurse u odnosu na postojeće. VSS i DVT imaju dužnost da preuzmu vođstvo u ovim pitanjima.